Oznaka: 30. nedjelja kroz godinu (C)

Kad čitamo Gospodinovu poruku iz današnjega Evanđelja (Lk 18, 9-14), nameće nam se više logičkih i vrlo problematičnih pitanja koje nije lako razumjeti. Videći kako on ukazuje na kontrast između carinika i grešnika, te ih opisuje karakterističnim i prepoznatljivim odlikama, dužni smo nastaviti propitivati. Naime, premda farizeja opisuje kao čovjeka koji izvršava svoje vjerske obveze i građanske dužnosti, njegovo ponašanje izvrgava kritici i odbacuje kao neprihvatljivo. No zbunjuje nas upravo činjenica da u farizejevu ponašanju, barem na popisu stvari kojima se hvali nema ništa neobičnoga i neurednoga. Sam Isus mu stavlja u usta da je čovjek koji posti i daje desetinu, te se ne ponaša kao grabežljivci, nepravednici i preljubnici. S pravom si trebamo postaviti pitanje zašto ga onda Isus...

U našoj kulturi pojam farizej općenito označava čovjeka koji je naizvan čestit, a zapravo je prijetvoran, umišljen i ohol. Tom je mišljenju, možda, pridonijela i Isusova prispodoba o farizeju i cariniku (Lk 18, 9-14). Farizej i carinik su, pripovijeda Isus, došli u hram moliti. Farizej se, uspravan: molio: „Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.“ Carinik je, naprotiv na samim vratima pognute glave molio: „Bože milostiv budi meni grešniku!“ Isus na koncu kaže da je carinik otišao kući opravdan, a ne onaj farizej.  Sada smo, međutim, u opasnosti da ovu Isusovu prispodobu isuviše pojednostavimo. Pogledajmo. Farizej govori istinu. On nije ni grabežljivac ni prel...

Pri koncu svoga života Pavao piše svom dragom učeniku Timoteju (2Tim 4, 6-8.16-18): „Dobar sam boj bio, trku dovršio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti“. Rekli bismo, to su riječi uspješna čovjeka na koncu života. Uspješna čovjeka? Sudeći po svemu onome što se apostolu Pavlu u životu dogodilo, teško da bi mu tkogod zavidio. Evo kako on sâm opisuje svoje nevolje: „U naporima – preobilno; u tamnicama – preobilno; u batinama – prekomjerno; u smrtnim pogiblima – često… Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom…“ Osim toga, on govori o tegobama dugih pješačenja, o podnošenju studeni i gladi… Uspješan čovjek? Po čemu? Pa ipak, Pavao je bio duboko uvjeren da mu je život bio ispunjen. Kako? Evo. On je bio uvjereni Kristov učenik i apostol, navjes...

Premda nam je jasno što je Gospodin htio reći prispodobom o farizeju i grješniku u današnjem Evanđelju (Lk 18, 9-14), ipak valja priznati da je sadržaj prispodobe vrlo neobičan i izazovan. Ako ništa drugo dužnost nam je postaviti pitanja koja ostaju u zraku. Naime, doista se postavlja pitanje smisla svakodnevnog duhovnog napora i ćudorednog života, ako Bog blagonaklonije tretira grješnike nego ljude koji ulažu veliki trud da bi živjeli čestito i revno. Osim toga postavlja se pitanje o vrijednosti duhovnih asketskih vještina koje svakodnevno pojedinci prakticiraju, kao što su na primjer post i milostinja, u čemu je tako revan i postojan bio farizej. Tko god stane pred činjenicu da je spomenuti čovjek dvaput tjedno postio, te davao desetinu svega što je imao, morao bi priznati da je ...

Uvod i pokajnički čin Gdje se god puno priča o poniznosti, s pravom strepimo, da je tamo baš i nema. Kad se god puno priča o čestitosti, obično je baš puno i ne nalazimo. Put prema Bogu, naprotiv, uvijek započinje poniznim priznavanjem vlastitih grijeha, a ne samohvalom. O tome nam danas govori Isusova prispodoba. Da bismo bili dostojni te Kristove riječi i ovih svetih otajstava, priznat ćemo pred Bogom svoje grijehe i propuste. Gospodine, ti si prihvatio Davidovo iskreno kajanje. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si prihvatio suze i ljubav raskajane grešnice. Kriste, smiluj se! Gospodine, ti i nas pozivaš na pokajanje i obraćenje. Gospodine, smiluj se! Nacrt za homiliju Obično preokrećemo očima kad netko stane pripovijedati takozvane „lovačke priče...

Lk 18, 9-14 Što se to dogodilo u Hramu? Unutra su ušli čovjek koji čini pravedna djela i notorni grešnik. Nakon kratkog vremena, po njihovom izlasku iz Hrama, imamo obrnutu situaciju: čovjek pravednih djela nije pred Bogom opravdan a grešnik jeste! Čudne li situacije! Što se to zapravo dogodilo u Hramu? Farizej se moli uspravan jer Židovi redovito nisu klečali u molitvi. Uspravan i ponosan nabraja ono što čini. A čini pravedna djela, čak i više nego što Zakon traži: umjesto jednom u godini, on posti dva puta tjedno, od žetve daje desetinu (tko danas daje Crkvi 10% od svojih prihoda?)… Nema mu se što prigovoriti! Istina, njegova uspravnost i ponos malko bodu oči, no ima pravo jer ih je svojim poštenjem, radom i žrtvom zaslužio. Kad bi barem svi ljudi bili takvi, svijet bi d...

Uvod i pokajnički čin Često nam se događa da se u čudu upitamo: je li već moguće da je prošao cijeli tjedan? Evo, još malo pa su Svi sveti. Kako li samo vrijeme leti! Kaže jedan narodni stih: „Lete danci kao sanci, a godišta kao ništa.“ Evo, u tom nestalnom vremenu, u ovim danima što prolaze, mi želimo zastati. Zastati pred Gospodinom, znajući da su njegova vremena i vjekovi i da i mi njemu pripadamo. Zastat ćemo, sabrati se, zamoliti Gospodina da nam oprosti naše grijehe i propuste, pa da onda možemo mirno i radosno proslaviti ova sveta otajstva. Gospodine, u početku, prije svih vjekova odlučio si stvoriti čovjek na svoju sliku. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si slika Boga nevidljivoga, a ipak nama u svemu jednak, osim u grijehu. Kriste, smiluj se! Gospodine,...

Prošle nedjelje, na temelju prispodobe o nepravednom sucu (Lk 18, 1-8), mogli smo razmišljati o napasti da krivo razumijevamo Boga, kao nekoga tko nam ne želi učinti dobro, pa smo onda prisiljeni moliti ga i zazivati da nas usliši. Današnji tekst (Lk 18, 9-14) nam predstavlja drugi sličan izazov. Naime, u napasti smo promatrati Boga kao suvišnoga u našem unutarnjem životu oslobođenja od grijeha i od slabosti, a sve počinje od krive spoznaje samoga sebe. U tom kontekstu Gospodin Isus nam priča prispodobu o farizeju i cariniku koji su došli u Hram moliti, a sveti Luka nas već u samom uvodu u ovu prispodobu upozorava kako je Gospodin priča poradi ‘nekih koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu’. Ako je, dakle, temeljni prigovor Gospodinov ovima da se pouzdavah...

Koji se ponizuje, bit će uzvišen Bračni drugovi i obiteljski savjetnici znaju koji je najčešći uzrok dubokih nesporazuma i razdora u obiteljskom životu. To je šutnja. Čovjek nešto želi, nešto očekuje, ili mu nešto jako smeta u njegovu braku ili obitelji. I šuti o tome, očekujući da se onaj drugi sam otkrije njegove želje i očekivanja. Odgovor je vrlo jednostavan: „Ako ne kažeš što ti treba, kako ću ti to učiniti?“ Treba tražiti, biti toliko ponizan i priznati da ne možeš sam nego da ti treba pomoć drugoga. I tek onda možeš pomoć i očekivati. Isus danas propovijeda o tome kako se farizej u svojoj molitvi hvalisao, a carinik tražio oproštenje (Lk 18, 9-14). I carinik je otišao opravdan, a farizej ne. Ne možemo samo tako „od prve“ prihvatiti ovu Isusovu prispodobu. Evo: farize...