Oznaka: 4. korizmena nedjelja (A)

Čitanja: 1Sam 16, 1b.6-7.10-13a; Ps 23, 1-6; Ef 5, 8-14; Iv 9, 1-41 Isus susreće slijepca od rođenja. I pomislite što prvo pada na pamet Isusovim učenicima? Oni pitaju Isusa: “Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?” Eto nas ljudi. Odmah mislimo da se Bog ponaša kao mi ljudi. Mislimo da se Bog odmah osvećuje kad ga netko uvrijedi i da odmah teško kažnjava kad netko sagriješi. I naravno, spremni smo tako razmišljati samo kad je netko drugi u pitanju, a ne kad se radi o nama samima. Spremni smo nadugačko raščlanjivati život i ponašanje naših bližnjih, spremni smo donositi sudove i zaključke. I tako, poput naših praroditelja, želimo biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo i koji sve vide i razumiju. I gubimo dragocjeno vrijeme. Baveći se drugima, ...

Čitanja: 1Sam 16, 1b.6-7.10-13a; Ps 23, 1-6; Ef 5, 8-14; Iv 9, 1-41 Kad se ljudi nađu pred velikim problemima i nedaćama, ili pak teško razumljivom situacijom, pitaju se o uzrocima koji su doveli do toga. Ali osim što se pitaju i traže uzroke, nastojat će ih i verbalizirati i naglas izgovoriti. Nadalje, kako je redovito riječ o neželjenim situacijama, onda redovito otklanjaju mogućnost ljudskog uzroka. A ako čovjek nije uzročnik, onda nema tko drugi biti uzrok, pa i krivac istih, nego sam Bog. Tako mi ljudi mislimo kako Bog možda ima neke svoje razloge da određene nedaće pripusti na čovjeka, ali rijetko kada dovodimo sebe u pitanje i upiremo prstom u sebe kao mogućeg uzročnika bolesti. Sličnu situaciju doživio je Gospodin Isus u Jeruzalemu sa svojim učenicima pored kupališta Siloam...

Čitanja: 1Sam 16, 1b.6-7.10-13a; Ps 23, 1-6; Ef 5, 8-14; Iv 9, 1-41 Djeca nižih razreda na vjeronauku osobito vole biblijski izvještaj o pomazanju Davida za kralja. Proroku Samuelu Bog govori da treba pomazati za kralja jednoga od sinova čovjeka koji se zvao Jišaj, a živio je u Betlehemu. I kad je Samuel vidio Eliaba, najstarijeg Jišajeva sina, pomislio je da je to zacijelo onaj kojega treba pomazati za kralja. Međutim, Bog progovara Samuelu: „Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.“ Nakon toga je Jišaj redom dovodio i druge svoje sinove, njih sedam. Međutim, Samuel je rekao da ni jednoga od njih Bog nije predodredio za kralja. Ispostavilo se tada da je ...

Čitanja: 1Sam 16, 1b.6-7.10-13a; Ps 23, 1-6; Ef 5, 8-14; Iv 9, 1-41 Ima jedna nova moda među „duhovnijim“ vjernicima. Zove se „izlječenje obiteljskog stabla“. Smisao bi bio ovaj. Moji su preci (pra-pra-pra djedovi i bake) u svome životu, vjerojatno, činili strašne grijehe, pa onda to ima negativnih posljedica i za mene. Zato se posebnim molitvama ima izliječiti to moje obiteljsko stablo, pa da ja mogu naći svoj duhovni i tjelesni mir. Vele da to savjetuju čak i neki svećenici. A Biblija na to ima jasan odgovor. Jednom su zgodom učenici vidjeli slijepca od rođenja pa su – u skladu s gorespomenutim uvjerenjem – upitali Isusa tko je sagriješio, taj čovjek ili njegovi roditelji da se slijep rodio. Isus odgovara da nitko od njih nije sagriješio, nego je to Bog dopustio da bi njegovim izl...

Čitanja: 1Sam 16, 1b.6-7.10-13a; Ps 23, 1-6; Ef 5, 8-14; Iv 9, 1-41 Što čovjek sa sigurnošću može spoznati svojim osjetilima, što li uopće može kao sigurno spoznati? U poznatoj izreci stari je filozof rekao: „Znam da ništa ne znam“, to jest da jedino što sa sigurnošću može reći jest to da je u svome opažanju i poimanju nedostatan. Netko bi brzopleto mogao ustvrditi da vjeruje samo u ono što vidi. Fizičar će mu spremno reći da postoji, istina, nama vidljivi spektar svjetlosti, ali postoji i ono što čovjek ne vidi – infracrveno svjetlo koje neke životinje vide. Štoviše, drugi su filozofi postavljali u pitanje sposobnost da čovjek uopće može nešto spoznati, jer on spoznaje pomoću svojih osjetila koja nisu pouzdana… I Biblija o tome govori. Nakon što je povratio vid slijepcu od rođenja...

Evanđeoski odlomak koji nam se nudi u euharistijskom slavlju 4. korizmene nedjelje (Iv 9, 1-41) opisuje izlječenje slijepca od rođenja koje je Isus učinio jedne subote u Jeruzalemu. Taj događaj je izazvao brojne reakcije među svijetom i među farizejima. Dio ljudi nije bio spreman povjerovati da je se to dogodilo, te nisu vjerovali da je mladić koji pred njima svjedoči da mu je Isus vratio vid isti onaj koji je slijep prosio. No većina reakcija se ticala Isusa, te su zato farizeji vršili pritisak i na njega i na njegove roditelje, ne želeći dopustiti da netko naglas izgovori da je Isus učinio tako veliko čudo koje bi jasno svjedočilo o njegovu mesijanstvu. Jer ta činjenica se nije uklapala u njihove planove, pa je onda bilo tim gore po činjenice i po sve one koji svjedoče o činjenic...

Uvod i pokajnički čin Što se običnim okom može vidjeti na ljudskom tijelu? Koža, mišići, kosti… Tek se posebnim uređajima mogu vidjeti unutrašnji organi. Slično je i u našem ljudskom poimanju: naš pogled i naši zaključci redovito su površni. Samo Božja riječ i Božji pogled prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca (Heb 4,12). Evo sada mi stojimo pred Božjim očima, svjesni da on sve vidi i zna. Međutim, još smo više svjesni da nas Bog uvijek motri s blagonaklonošću i ljubavlju. Zato ćemo puni pouzdanja pred njim priznati svoje grijehe i propuste, da bismo tako, oslobođeni i pomireni, mogli djelotvorno čuti njegovu riječ i proslaviti ova sveta otajstva. Gospodine, ti si čovjeka stvorio na svoju sliku, sebi slična. Gospodine,...

Uvod i pokajnički čin Osjećamo koji puta da i ne znamo što nam je činiti, a pogotovo da bismo imali snage slijediti Božje zapovijedi u svim pojedinostima. Danas, na početku ove svete mise želimo si posvijestiti da je Bog svojom milošću uz nas. On nas prosvjetljuje svojim duhom da vidimo i uvidimo što je dobro i ispravno. On nas milošću svojega sina Isusa Krista jača da ono dobro koje smo dobrim spoznali u svom životu i provodimo – jer Bogu nije ništa nemoguće, baš kao što Kristu nije bilo nemoguće da vrati vid slijepcu od rođenja. Zato ćemo na početku ove svete mise zamoliti Gospodina da nas prosvijetli i ojača na našem životnom putu. Gospodine, ti si Davida, najmlađega među svojom braćom, pomazao za kralja i proroka u svome narodu. Gospodine, smiluj se Kriste, ti ...

1Sam 16, 1b.6-7.10-13a Samuel je jedan od najvećih likova u SZ; protagonist je prelaska sa plemenskog društvenog sustava na monarhijski, kojeg je vodio s ekvilibrijem i autoritetom, spasivši Izrael od političkog rasula i religiozne krize. Isprva se protivio uvođenju monarhije i time pokazao da bez osobnih sitnih interesa slijedi drevnu teološku liniju: Gospodin je jedini kralj u Izraelu. No, nakon što je prvi kralj Šaul odbačen iako još uvijek u službi, Gospodin ga šalje potajno pomazati Davida za kralja. Iako iskreno pobožan i mudar, Samuel ne može proniknuti Božji izbor. Gledajući Jišajeve sinove, Samuel izabranika traži očima, ali doživljava ispravak: Bog ne gleda kao što gleda čovjek – čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu (1Sam 16,7)! Od toga dana Davida obuze duh...

IDI, OPERI SE! Koliko puta liječnik samo slegne ramenima. Eto, što vrijede i lijekovi i liječnikov trud, ako bolesnik ne želi sudjelovati u liječenju: ne uzima lijekove, ne pazi na ishranu, pretjerano radi... Jer, čovjek u svojoj bolesti može puno sam sebi pomoći: liječnik propisuje i daje lijek, a bolesnik pridonosi liječenju tako da se u svom životu prilagodi liječenju. Štoviše, mnogi liječnici i zasnivaju liječenje na prisnoj suradnji liječnika i bolesnika. Kao da je i Isus tako postupao. Evo, pred njim stoji slijepac od rođenja. Želi ozdraviti. Isus ga je mogao izliječiti jednom jedinom riječju, kao što je to učinio toliko puta. Tako je Isus liječio i bolesnike koje nije ni vidio („Idi, tvoj sin živi!“), a jedna je žena ozdravila tako da se samo dotakla njegovih haljina... Međutim, u...