Oznaka: 4. nedjelja došašća (A)

Matejevo evanđelje piše da je Marija začela Isusa po Duhu Svetome (Mt 1, 18-24). Kad je njezin zaručnik Josip čuo da je Marija trudna, bio je uvjeren da mu je Marija bila nevjerna, te je razmišljao da je ne izvrgava sramoti, nego da je potajice otpusti. I onda, piše dalje Matej, Josipu se u snu javlja anđeo koji mu govori: „Ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.“ Time što će Isusu dati ime, Josip će ga priznati svojim zakonitim sinom. Evo to. Ne boj se! Josip ovakav razvoj situacije nije mogao planirati. Htio je biti muž i otac kao toliki drugi. A, evo, Bog pred njega stavlja nešto drugo, neočekivano, pa i nejasno. Zašto je to dijete zače...

Ove četvrte nedjelje došašća u središtu promišljanja je lik svetoga Josipa. Evanđelist sveti Matej opisuje njegovo stanje i promišljanje pred događajem utjelovljenja Sina Božjega čije otajstvo nije odmah znao u potpunosti (Mt 1, 18-24). No prije nego je uopće došao do spoznaje Kristova utjelovljenja zatekla ga je jedna neugodna situacija. Naime, kako je bio zaručen s Marijom otkrio je da je trudna, te se našao u velikoj nedoumici glede toga što sada napraviti. Sveti Matej prenosi njegovu dvojbu i donosi rješenje u duhu pravednosti koju je živio pred Bogom: A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Ova rečenica je toliko jasna da ocrtava dušu ovog iznimnog sveca koji će zahvaljujući svojoj čestitosti otkriti puninu Božjih nauma na...

Sjećate li se nekih svojih ugodnih iznenađenja, onih trenutaka u vašem životu kad vam se dogodilo nešto lijepo što uopće niste očekivali? Tražili ste malu uslugu, a dobili svu ljubaznost neke osobe, očekivali ste nešto skromno, a dogodilo vam se nešto iznad svih vaših očekivanja? Sve to i još mnogo više krije se u jednom lijepom imenu. Emanuel. Drevni su naraštaji iščekivali spasitelja, mesiju. Otprilike su znali da od njega treba doći spasenje, da će njega Bog poslati i da će uspostaviti Božje kraljevstvo. I onda prorok naviješta da će se spasitelj zvati Emanuel, što znači, kao što je poznato, "S nama Bog" (Iz 7, 10-14). Veli: "Evo, djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel, S nama Bog." Vjernici Staroga zavjeta shvaćali su to kao sliku (kako i inače Sveto pismo ra...

Marija s Josipom, uzori vjere, najsjajniji članovi Crkve Čitanja: Iz 7,10-14; Ps 24; Rim 1,1-7; Mt 1,18-24 Uvod Od Boga dolazi svaki dobri dar. Čak i vjera kojom prihvaćamo Božju milost, dar je Božji. Josip i Marija uzori su vjernog prihvaćanja Božje volje. Pokajat ćemo se za malodušnost i malovjernost, a molit ćemo za taj dar vjere u Crkvi Kristovoj. Misao za homiliju Svatko od nas ima određene naume za svoj život. Mi vjerujemo da su nam poznata osnovna usmjerenja našeg života glede školovanja, posla, obiteljskog života... Međutim, oni stariji i iskusniji će lako posvjedočiti kako u životu često stvari krenu posve drugačije od očekivanih. A ti lomovi znaju biti bolni. Slične događaje vidimo u današnjem evanđelju. Josip se namjerava oženiti svojom zaručnicom Marijom, da...

Ne boj se! Koliko god mi sami sebi izgledali hrabrima, itekako smo ranjivi, itekako smo izloženi nesigurnosti, tjeskobi i – strahu. Pitajte samo učenika ili studenta kako se osjeća uoči ispita ili maturanta uoči državne mature. A što reći o tjeskobama i strahovima kada nas pogodi bolest, gubitak posla, kada nam se dogode teški obiteljski rascjepi? A što li je naša tjeskoba pred tjeskobom tolikih ljudi u svijetu pogođenih ratom, izbjeglištvom, progonstvom, glađu i posvemašnjom nesigurnošću? A možda smo najviše izloženi strahu kad se nađemo pred nečim novim, nepoznatim, za što ne znamo na što bi moglo okrenuti. Današnje nam evanđelje prikazuje Josipa koji je u nedoumici (Mt 1, 18-24). Njegova je zaručnica Marija, koju voli svim srcem, trudna, a on zna da nije otac. Što učiniti? Javno...

Strašna latinska poslovica veli: „Neka bude pravda, pa makar svijet propao!“ Pa onda imamo one tužne obiteljske parnice: neka propadne i kuća i cijelo očinsko imanje, samo da ona druga strana ne može uživati u tome. Što je pravda? Insistiranje da se kuća pilom prereže na dva dijela? Je li pravda u tome da se u svakom slučaju javno oglasi nečiji krivi potez ili barem ono što mi mislimo da je krivo? Treba li nužno razglasiti nečiju stvarnu ili umišljenu pogrešku? Evo nam sjajnog primjera iz Matejeva evanđelja (Mt 1, 18-24). Marija je bila zaručena s Josipom. No prije nego što su se vjenčali, veli evanđelist, Marija se našla „trudna po Duhu Svetomu“. U ono vrijeme nije uopće bilo problematično da zaručnica ostane trudna i prije vjenčanja. Međutim, Josip je znao da dijete nije njegovo, a ...

Liturgijska čitanja četvrte nedjelje došašća u središte pozornosti stavljaju lik svetog Josipa koji se nalazi pred iskušenjem kad saznaje da je njegova zaručnica trudna (Mt 1, 18-24). Josip se nalazi u procjepu kolebanja između odbacivanja i prihvaćanja osobe u čiju čestitost je vjerovao onda kad ju je zaručio i odredio s njom stupiti u brak međusobnog poštivanja, ljubavi i slavljenja Boga. I dok je on u svojoj zdvojnosti ipak odlučio da je potajice otpusti ne želeći je izvrgnuti sramoti, ukazao mu se anđeo Gospodnji noseći mu duhovno prosvjetljenje i vrlo jasne upute glede onoga što mu je bilo činiti. Anđelova riječ ga je osnažila da ne bude kolebljiv i nesiguran, već da nastavi odvažno putem odgovornosti za Mariju i zajedništva s njom. Njemu je sigurno bilo bremenito čuti poticaj...

Uvod i pokajnički čin Koliko god to neobično izgledalo, danas smo se ovdje sabrali, jer je Bog to htio i odredio. Ništa nas nije spriječilo – a moglo nas je spriječiti puno toga! Ovdje smo, jer je to Bog znao, htio i odredio. Cijeli naš život, cijela naša ljudska povijest – u Božjim je rukama. To nas ispunja velikim mirom i radošću. Međutim, upravo zbog toga, boli nas što toliko puta kvarimo lijepe Božje planove svojim ludostima i svojim grijesima. Evo, danas bismo stvarno htjeli živjeti posvema u skladu s Božjom voljom i s Božjim naumom spasenja. Zato ćemo se od srca pokajati za sve svoje grijehe i propuste. Tako ćemo biti dostojni poslušati Božju riječ i proslaviti ova sveta otajstva. Gospodine, prije svih vjekova ti si nas odredio za svoju ljubljenu djecu. Gospodin...

Uvod i pokajnički čin U ove dane neposredno prije Božića Crkva nas poziva na radost i nadu. Gospodin je blizu. Unatoč našoj nestalnosti, unatoč našim slabostima, unatoč našim nevjerstvima, Gospodin je blizu, Gospodin je pred vratima našeg srca, proviruje kroz prozore naše duše i želi biti naš najdraži gost. Štoviše, Gospodin je upravo je zbog toga i došao da nas oslobodi naših strahova, naših grijeha, naših tjeskoba. Došao je, naime, da nas oslobodi od svih našij slabosti, od svih naših nestalnosti. Došao je da nas ispuni svojim mirom, svojom milošću, došao je da nam pomogne da započnemo živjeti kao novi ljudi, kao Božji ljudi, kao ljudi koji oko sebe šire mir i blagoslov. A da bismo to u što većoj mjeri i mogli, zazvat ćemo na nas Božje milosrđe. Gospodine, tebe su p...