4. nedjelja došašća (A) – homilija

Sjećate li se nekih svojih ugodnih iznenađenja, onih trenutaka u vašem životu kad vam se dogodilo nešto lijepo što uopće niste očekivali? Tražili ste malu uslugu, a dobili svu ljubaznost neke osobe, očekivali ste nešto skromno, a dogodilo vam se nešto iznad svih vaših očekivanja?

Sve to i još mnogo više krije se u jednom lijepom imenu. Emanuel. Drevni su naraštaji iščekivali spasitelja, mesiju. Otprilike su znali da od njega treba doći spasenje, da će njega Bog poslati i da će uspostaviti Božje kraljevstvo. I onda prorok naviješta da će se spasitelj zvati Emanuel, što znači, kao što je poznato, “S nama Bog” (Iz 7, 10-14). Veli: “Evo, djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel, S nama Bog.” Vjernici Staroga zavjeta shvaćali su to kao sliku (kako i inače Sveto pismo rado govori u slikama): Mesija će biti znak Božje prisutnosti, jer će vršiti njegov nalog.

A što se u stvarnosti dogodilo? Evanđelist Matej, opisujući Isusovo rođenje sjeća se toga drevnog proroštva i shvaća da se proroštvo doslovno ispunja (Mt 1, 18-24). Novorođeni Spasitelj, Mesija, doista je S nama Bog, jer je pravi Božji Sin.

Apostol se Pavao na jednom mjestu pita tko bi to mogao Boga darom preteći? Bog uvijek daje više i iznad svake mjere.

Pogledajmo: apostoli su pošli za Isusom želeći uzeti udjela u njegovom Kraljevstvu kojeg su oni zamišljali na sasvim ovosvjetski način. A što im Isus daje? Na njima utemeljuje Crkvu koja nadilazi vjekove i sva kraljevstva. Ostavili su lađe, a postali su “ribarima ljudi”.

Sagledamo li u tom svjetlu svoj vlastiti život, zar ne da možemo uočiti kako nam Bog za malo našega zalaganja, a posve mimo naših zasluga, daje uzvišene darove, darove koji nas uzdižu do dostojanstva Božjih sinova i kćeri.

Isus je Emanuel, S nama Bog. Kako veli Predaja Crkve, Sin se Božji zaogrnuo našom čovječnošću, da bi nas zaogrnuo svojim božanstvom.

Neka nas sve, dragi slušatelji, obuzme radost i milina sina Božjega, koji je S nama Bog – Emanuel.