Utorak, 7 prosinca

Oznaka: pristup Pričesti

O pristupljivosti svetoj Pričesti vjernika koji su rastavljeni i ponovo vjenčani   
Crkveno Učiteljstvo

O pristupljivosti svetoj Pričesti vjernika koji su rastavljeni i ponovo vjenčani  

Julián Herranz Casado, rođen 31. ožujka 1930. u Baeni, u Andaluziji, u pokrajini Córdoba, u južnoj Španjolskoj. U Madridu je završio medicinu, u Barceloni specijalizirao psihijatriju pa se odlučio za duhovni poziv. Svećenik od 1955., od 1960. službenik Rimske kurije. Stručnjak za kanonsko pravo, od 1983. tajnik, a od 1994. do 2007. predsjednik Papinskoga vijeća za zakonske tekstove. Biskup od 1990., nadbiskup od 1994., kardinal od 2003. Dvadeset i dvije godine živio je uz utemeljitelja Opusa Dei, sv. Josemariju Escrivu de Balaguer koji je imao odlučujući utjecaj na njegov život. Papinsko vijeće za zakonske tekstove,[1] Izjava o pristupljivosti svetoj Pričesti vjernika koji su rastavljeni i ponovo vjenčani (24. lipnja 2000.) [2] Zakonik kanonskoga prava određuje: „Neka se...
Pismo o primanju svete Pričesti vjernika koji su nakon rastave braka sklopili novi
Crkveno Učiteljstvo

Pismo o primanju svete Pričesti vjernika koji su nakon rastave braka sklopili novi

 Zbor za učenje vjere,[1] Pismo Annus internationalis familiae biskupima Katoličke Crkve o primanju svete Pričesti vjernika koji su nakon rastave braka sklopili novi (14. rujna 1994.) [2] Prečasna Preuzvišenosti, 1. Međunarodna godina obitelji osobito je važna prigoda da se ponovo otkriju svjedočanstva ljubavi i skrbi Crkve za obitelj[3] i, istodobno, da se izlažu neprocjenjiva bogatstva kršćanske ženidbe koja tvori temelj obitelji. 2. U tom osobitu pozornost zavrjeđuju poteškoće i tjeskobe onih vjernika koji se nalaze u neurednim bračnim okolnostima.[4] Pastiri moraju učiniti da oni opaze Kristovu ljubav i majčinsku blizinu Crkve; trebaju ih s ljubavlju prihvaćati, poticati ih da se pouzdaju u Božje milosrđe, razborito i s poštovanjem upućivati ih na pojedinačne putove ob...
Jednost i nerazrješivost ženidbe
Povijest Crkve

Jednost i nerazrješivost ženidbe

Put od ranoga srednjega vijeka do Tridentskoga sabora Kad se u četvrtom i petom stoljeću Zapadna Crkva sa sredozemnoga područja proširila sjeverno, iza limesa [granice] Rimskoga Carstva, vjerovjesnici su se suočili s društvenim ustrojima i načinima života narodā koji su tamo živjeli. Poimence, pravno mišljenje i običaji Kelta i Germana nisu poznavali ni jednost[1] ni nerazrješivost ženidbe.[2] Iz toga su u naviještanju Evanđelja tim narodima nastale neobične poteškoće kojima se moralo baviti nekoliko onodobnih sinoda. Već je Sinoda u Kartagi godine 407. nalagala da supružnici nakon rastavljanja ne smiju sklopiti drugu ženidbu. Tako je Sinoda u Angersu godine 453. (6. kanon) zaprijetila kaznom izopćenja[3] bilo kojemu muškarcu koji se pokuša oženiti ženom drugoga muškarca koji...
Katekizam Katoličke Crkve o ženidbenoj ljubavi i rastavi braka
Crkveno Učiteljstvo

Katekizam Katoličke Crkve o ženidbenoj ljubavi i rastavi braka

Katekizam Katoličke Crkve, proglašen vlašću pape Ivana Pavla II. apostolskom konstitucijom Fidei depositum od 11. listopada 1992.[1] Jednost i nerazrješivost ženidbe Ljubav ženidbenih drugova, po samoj svojoj naravi, traži jednost i nerazrješivost zajednice njihovih osoba koja obuhvaća čitav njihov život: „Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja“ (Matej 19, 6).[2] Supružnici su „pozvani neprestano rasti u svojem zajedništvu, u svakodnevnoj vjernosti ženidbenom obećanju potpunoga uzajamnoga darivanja“.[3] To ljudsko zajedništvo potvrđeno je, očišćeno i privedeno k savršenstvu u Isusu Kristu zajedništvom što ga daje svetootajstvo ženidbe. Ono se produbljuje življenjem zajedničke vjere i zajedničkim primanjem Priče...
Sv. Ivan Pavao II. o rastavljenima-pa-ponovovjenčanima
Crkveno Učiteljstvo

Sv. Ivan Pavao II. o rastavljenima-pa-ponovovjenčanima

Apostolska poslijesinodna pobudnica Familiaris consortio Vrhovnoga Svećenika Pape Ivana Pavla II. biskupima, svećenicima i Kristovim vjernicima cijele Katoličke Crkve: o zadaćama kršćanske obitelji u suvremenom svijetu (22. studenoga 1981.) [1] Rastavljeni-pa-ponovovjenčani 84. Svakodnevno iskustvo, na žalost, uči da oni koji su razvrgnuli brak obično kane prijeći u novo društvo suživota, jasno bez katoličkoga religioznoga obreda. Budući da je riječ o zlu koje, kao i druga, sve šire zahvaća i same katoličke zajednice, s tom se poteškoćom valja posve suočiti, brižljivo i neodgodivo. Sinodski[2] su je otci naporno proučavali. Crkva, naime, koja je ustanovljena zato da dovede k spasenju sve ljude, a ponajprije krštene, ne može samima sebi prepustiti one koji su – već povezani ...
Rastava supružnika, rastava braka, razrješenje veza i druga ženidba
Ekumenizam

Rastava supružnika, rastava braka, razrješenje veza i druga ženidba

Teološki i praktični pristupi pravoslavnih Crkava Uvod Do prije nekoliko desetljeća teološki i praktični odnos pravoslavnih Crkava prema rastavi supružnikā, razrješenju ženidbenoga veza, rastavi braka i mogućnosti ponovnoga vjenčanja s crkvenim blagoslovom bili su predmet zanimanja samo u ograničenom krugu katoličkih teologa i kanonista. Međutim, od nedavno se za to pitanje zanima šira javnost. Dva su poglavita razloga toj promjeni. 1. Zbog rastuće pojave useljavanja pastiri Katoličke Crkve na Zapadu sve su se više suočavali s potrebom da odgovore zahtjevima za dopuštanjem mješovite ženidbe, gdje je jedna strana katolička, a druga pravoslavna. Tijekom planiranja i pripremanja ženidbe svako toliko se događa da pravoslavna strana prizna kako je već sklopila brak u Prav...
Rastava ženidbe i ponovno vjenčanje u prvotnoj Crkvi
Patrologija

Rastava ženidbe i ponovno vjenčanje u prvotnoj Crkvi

Neka povijesna i kulturna razmišljanja „Za patrijarhe sklone politici, oikonomía [dušobrižna razmjernost] postala je način realistične prilagodbe postojećim vlastima.“ John Meyendorff (1926.–1992.) Uvod: ženidba u suvremenom društvu Kardinal Kasper obratio se 20. veljače 2014. Izvanrednomu konzistoriju o braku i obitelji. U toj se prigodi, u sklopu tekuće rasprave o drugoj[1] ženidbi rastavljenih katolika, pozvao na dokaze iz doba prvotne[2] Crkve. Iako više nije spominjao to razdoblje u razgovoru o srodnoj temi za časopis Commonweal od 14. svibnja 2014. kad je raspravljao o svojoj knjizi Milosrđe: bȋt evanđelja i ključ kršćanskoga života,[3] njegovi zaključci daju prikladnu mogućnost da se dalje razmotre dokazi o tom kako je drevna Crkva shvaćala Kristovo n...