Tajna uspjeha u odgoju

Vi, mladenci, preuzimate danas službu budućih roditelja, odgojitelja, ali i učitelja. Za kuhanje, šivanje, računovodstvo i ostale službe postoje mnoge knjige i upute. Postoji međutim „umjetnost nad umjetnostima“, to jest znanje odgajanja, ali o tom znanju ima malo pravih učitelja. Hoće li pravilno odgojiti dijete samo onaj otac ili ona majka koji su pohađali pedagošku školu ili koji kratki tečaj za odgojitelje?

Vi, osim toga, danas stavljate temelje prvoj školi, vašoj budućoj obitelji, u kojoj ste vi prvi učitelji. Da je moguće prisluškivati na vratima kuća, čulo bi se kako iz nekih kuća odzvanjaju udarci šiba. Iz drugih, opet, grme stroge riječi, zapovijedi, psovke, kletve. Od onamo čuješ kako se ruše lonci, a galama ti zaglušuje uši. Onoga naprotiv oca djeca očekuju na pragu kuće, penju mu se na vrat, on ih nosi i miluje. Kod onoga drugoga pak oca vlada strogi režim te djeca stoje u kutu, šute; tu je vojna disciplina.

Kakvi ćete vi biti ako vam Providnost udijeli djecu, to ja ne znam. Mogli biste reći da će to biti kad bude. Nije tako. Problematika se braka ne sastoji u svečanostima sklapanja ženidbe. Poteškoća se njegova sastoji u zajedničkom životu, u dužnostima toga života, a glavna je dužnost odgajanje djece. Danas, upravo danas, kada preuzimate službu roditelja, zajedno uzimate na sebe i dužnost učitelja. Danas, kada sklapate životni ugovor pred Bogom, taj Bog jamči vam sve potrebne milosti da odgovorite pozivu koji vas čeka. Znati odgojiti dijete jest osobito potrebita milost. Budite dakle danas i vi i svi prisutni svjesni da vam je potrebito znati i zavrijediti od Boga milost da s uspjehom uzmognete odgojiti djecu, ako vam ih Providnost udijeli.

Kada biste me pitali koja je najkraća uputa koju bih vam želio dati, mislim da bismo se složili u tome da se u odgoju treba držati mjere, umjerenosti, ne pretjerivati ništa. Tko brutalno ili odveć nasilno odgaja dijete, taj od njega stvara nervno bolesno biće. Ali isto je tako sigurno da razmaženo odgojeno dijete postaje nesposobno za žrtve i napore, koje od njega traži život. Zaključak je očit. Treba se naime držati one: „Preko mjere nikakva dobra nije“ i one druge: „Ne budi med da te muhe raznesu, niti čemer da se od tebe otruju“. U jednu riječ: „Bez mjere ili načina nema začina.“

Odlazna točka

Svi znamo što su pionirski gradovi. Tu se djeca uče nekoj životnoj samostalnosti, kao da su odrasli. A znate li tko ih je počeo prvi graditi? Jedan američki katolički svećenik, Edward Joseph Flanagan [1886.–1948.]. Katolička, dakle, vjera može reći da je jedan njezin sin u naše doba stvorio najmoderniju metodu dječjega odgoja, to jest postupna dječjega osamostaljivanja.

U vezi s time prva je norma odgoja: „Poštuj dijete“. Ne mislim da mu se klanjate ili da ispunjavate njegove hirove. Poštovati dijete znači donekle se uživljavati u dječje „probleme“. Nikada dakle ne prezirati, nikada obezvrjeđivati dijete. Kada vidiš da se mirno igra ili sam sobom zabavlja, nemoj ga prekidati, jer to je za njega važno isto tako kao što je za tebe važno da doznaš koja je cijena raznim artiklima na tržnici. Mudro je rekao jedan umnik da je velika krivica odgojitelja u tome što hoće da se mladeži dopadne ono što se sviđa njima, starijima ili zrelijima, da se život mlađe osobe ne razlikuje od života odrasle i da nestane razlike u ukusu i željama (Leopardi).

Malo riječi

I oni koji nemaju svoje djece ipak dolaze u kontakt s djecom. Svi, pak, bili izravni ili neizravni odgojitelji djece, morali bi znati da za odgoj treba malo riječi. Dijete živi brzo. Dijete nema vremena slušati duga razlaganja. Ono rado sluša priče, gleda slike, hrani se predodžbama mašte. Nemoj ga prisiljavati da se dugo bavi jednim te istim predmetom, jer mu to dodija. Ono traži raznolikost.

Nije uputno pred djecom gomilati riječi, puno govoriti. Nemoj prisiljavati dijete da uči duge molitve, da sluša njemu nerazumljive i duge propovijedi, da dugo stoji u crkvi ako mu je dosadno, jer se može dogoditi da će smetati tebi i drugima ili će moliti da sve to brzo svrši da uzmogne nastaviti sa svojim poslom, naime igrom.

Zorna djela

Predoči djetetu jasne riječi, zorne slike, konkretne upute. Eto pravila odgoja. Kada dijete pogriješi, opomeni, uputi, osokoli, ukori, do potrebe i kàzni, ali kaznom koja odgovara spolu, dobi i razvoju. Slomi u njemu jogunastu, tvrdoglavu, svadljivu ćud.

Ističem što rekoh: budi kratak, jasan, konkretan. Čuo sam upravo prošlih dana ovaj događaj. Dijete došlo kući i priča majci da je čulo od nekoga mudrijaša da je crkva štala, a da u njoj stoje svećenici i kradu novac. Majka je poslala dijete sa starijim bratom u crkvu. Kada se dijete vratilo, zapitala ga je, je li bio u štali. Dijete odvrati: „Ne, sve je lijepo i čisto, vrlo čisto, a jedan dečko je obilazio i tko je htio dati koji novčić, dao je, a tko nije htio, nije dao“. To je primjer jasna odgoja. Majka nije potrošila ni jednu riječ, a dijete je postalo svjesno neumjesnosti napuhana mudrijaša.

Primjeri

Djeca više uče očima, nego ušima. Dijete rado oponaša, zato je potrebno da pred sobom ima uvijek ispravne primjere, koje će moći slobodno oponašati. Kako će roditelji moći tražiti od djece da ne govore ružne riječi, da ne psuju, da ne vrijeđaju, ako oni sami postupaju protivno? – Dijete ušlo u školu i oslovi učitelja nazivom „majmune“. Učitelj ga ukori, ali dijete se opravda da tako njegova majka zove tatu.

Primjer je roditelja kao neki fluid, kao neka atmosfera koja ispunja dušu djeteta posebnim čarom. Netom uđeš na vrata koje obitelji, odmah osjetiš koji duh unutra vlada. Dovoljan je jedan pogled, suočenje, malo riječi. Pa i kad nema djece, svaki će posjetitelj primijetiti koja atmosfera vlada u kući, jer se dobro ne može sakriti, a zlo još manje.

Što ćete činiti?

„Mamice, je li Bog sve stvorio?“ – „Jest, dušo, sve“, odgovori mama. – „I nebo, i zemlju i sve što je lijepo?“ – „Da“, potvrdi majka. – „A je li stvorio tvoje srce?“ – Majka nije odgovorila. Nije znala, nije mogla odgovoriti, jer je dijete odmah nastavilo: „Onda mu je to bilo najteže stvoriti“.

Majčino srce! Očevo srce! Prava ljubav koja želi dobro, čini dobro i savjetuje dobro. Ljubav koja se žrtvuje naći će uvijek pravu mjeru, ne će pretjerivati. Ne krije se, dakle, tajna odgoja u knjigama, nego u srcu prave majke i pravoga oca, kršćanske majke i kršćanskoga oca.

Molite danas, mladenci, molimo svi mi s vama, da ovaj sakramentni obred koji sada obavljate postane vama izvorom svih milosti, potrebnih za vaš novi život, napose milosti potrebnih za pravo, kršćansko odgajanje djece, ako vam ih Bog udijeli. Zato se kršćanski brak i zove sakrament, jer označava i dijeli potrebne milosti. Od vas se traži da ne stavljate zaprjeke silasku tih milosti, nego da svojim životom i djelovanjem primamite što brojnije i što jače darove s neba, da budete sretni vi međusobno i vi zajedno sa svojom djecom u pravoj kršćanskoj obitelji. Tako neka Bog dade!

Jordan Kuničić

Jordan Kuničić, Mladencima, II. izdanje, Split, 1961., str. 60–63.