Utorak 17. tjedna kroz godinu: Kukolj se sabire i ognjem sažiže
Meditacija uz Evanđelje: Mt 13,36-43
Isus ne želi uljepšavati stvari niti se želi svidjeti po svaku cijenu. On ovako tumači prispodobu o kukolju koji je neprijatelj posijao na njivi, koja je već bila zasijana pšenicom. Sijač dobrog sjemena jest Krist, a sijač kukolja jest đavao. Do žetve jedno uz drugo raste. Međutim, kod žetve će se razlučiti. Pšenica ide u žitnicu, a kukolj se sabire i spaljuje.
Upravo je tako u današnjem svijetu. Uz plemenito bilje evanđelja, raste i sjeme zla. Crkva naviješta Kristovo spasenje oko kojega se i mi trebamo zalagati živeći prema onome kako nas je on poučavao. Pogledajmo. Ubojstvo je po sebi strašan zločin, radilo se o rođenom ili nerođenom čovjeku. A evo svijet – đavao, ako hoćete – danas mirno govori o tome da to nije nikakav zločin, nego da je to, naprotiv, ljudsko pravo, koje je kao takvo čak ušlo u ustav nekih zemalja. Nadalje, kršćanski nam nauk govori o svetosti braka, govori o tome da ne živi čovjek samo o kruhu, govori o tome da nam valja svednevice nositi svoj križ, govori o tome da ne bacamo biserje pred svinje, poučava nas da nam Božji zakon treba biti iznad svakog probitka. Evanđelje nas opominje da je naše blago na nebesima, a da naše blago nipošto ne smije biti novac, slava i popularnost na društvenim mrežama. A evo, kao da smo u sve većoj mjeri okruženi kukoljem, koji sve naše svetinje prezire.
Ne želimo nipošto reći da će svi ti ljudi biti nužno „ognjem sažeženi“, ali njihove namisli svakako, njihovo kraljevstvo svakako. Jer, ono što nije od Boga, ono što se Bogu protivi, nužno se urušava, propada, odnosno, budući da se protivi Božjim zakonima u sebi je besmisleno, u sebi nosi klicu smrti. Zato, važno je da se mi kršćani ni u primisli ne damo zabljesnuti „političkom korektnošću“ i sjaju ovozemnog kukolja, jer to nije Božje djelo. Zaključimo gotovo staromodnim dijelom liturgije. U redu krštenja ima jedna varijanta odricanja od sotone koju rjeđe čujemo: „Odričeš li se sotone? I svih djela njegovih? I svega sjaja njegova?“ Ovo može zvučati „politički nekorektno“, ali to je evanđelje. Samo po njemu možemo i trebamo živjeti.
