Vrijeme je za povratak u (nejavnu) školu
Na ovom odgojno-obrazovnom raskrižju kršćani mogu pomoći u ublažavanju državnoga pritiska nad školstvom.
Nova školska godina je počela, ali ono što puni naslovnice jest da brojni učenici ne idu. Nastavlja se ono što je postala višegodišnja sklonost; sve više obitelji odustaje od javnoga odgoja i obrazovanja, birajući alternative poput privatnih škola i školovanja kod kuće. Većina novinskih izvješća pripisuje smanjenje broja učenika u javnim školama niskoj stopi rodnosti, dugotrajnim posljedicama pandemije Covida, problemima s plaćanjem i obiteljima koje napuštaju gradove. A nedavna epizoda podcasta The Daily New York Timesa ponudila je pojašnjenije stajalište.
Prema riječima Dane Goldstein, američke novinarke koja se bavi školstvom, došlo je do značajne promjene u načinu na koji roditelji razmišljaju o školovanju svoje djece. Namjesto da šalju djecu u pripadajuću javnu školu prema mjestu stanovanja, roditelji se odlučuju za mogućnosti koje bolje zadovoljavaju pojedinačne potrebe njihove djece i osiguravaju pozitivnu kulturu učenja i rasta. Kako bi pronašli takva okruženja, okreću se privatnim i vjerskim školama, školama kod kuće i mikroškolama – novoj vrsti škola s jednom učionicom koje se pojavljuju od pandemije. A budući da 18 američkih saveznih država sada ima napredne politike izbora škole, više roditelja može razmotriti druge mogućnosti.
Goldstein je ovako procijenila odmak od državnoga odgoja i obrazovanja:
„Ako odgoj i obrazovanje doživljavate kao pitanje osnaživanja roditelja i roditeljskih prava, svidjet će vam se trenutak u kojem se nalazimo s proširenjem vaučera i izbora privatnih škola. Međutim, vrijedi istaknuti da je to u dubokoj suprotnosti s nekim od temeljnih načela javnoga odgoja i obrazovanja u Sjedinjenim Američkim Državama.“
Zamisao javnoga odgoja i obrazovanja, nastavila je, jest okupiti djecu iz različitih demografskih skupina kako bi stvorili zajednička umijeća i vrjednote za građanski život. U pravu je. Međutim, ono što ne spominje jest kako je roditeljima dosta toga da su isključeni iz tijeka i što se prema njima postupa kao da njihova djeca pripadaju državi.
Jednostavno rečeno, javno školstvo više ne priznaje temeljnu ulogu koju roditelji imaju u životima, odgoju i obrazovanju svoje djece. U mnogim slučajevima prema njima se odnosi kao da neprijatelji toga tijeka. Roditelji imaju prvenstvenu odgovornost odgajati i obrazovati svoju djecu, a škole bi trebale djelovati u skladu s njima. Drugim riječima, građansko poslanje javnih škola trebala bi biti potpora roditeljima u njihovu obiteljskom poslanju. Ne bi trebalo biti sukoba, ali on postoji.
U istom tjednu kad je prikazana epizode podcasta The Daily, školski okrug okruga Loudoun u Virdžiniji – koji godinama frustrira roditelje svojom transrodnom politikom – ponovo je dospio u vijesti. Okrug i dalje očito ignorira Naslov IX, koji transrodnim učenicima zabranjuje korištenje zahoda suprotnoga spola ili natjecanje u školskim sportovima suprotnoga spola. U Coloradu je srednjoškolska nastavnica godinama pripremala učenicu, uvjeravajući je da je homoseksualka i da se oslobodi roditelja. Školski okrug Okruga Jefferson ne samo da je to zataškao, nego je to nastavio činiti čak i nakon što se učenica uselila k svojoj nastavnici. To su samo dvije od mnogih vijesti iz posljednjih nekoliko godina.
Stoga nije ni čudno što se roditelji okreću i traže drugamo. Kao što Goldstein s pravom primjećuje, potražnja za alternativama je raznolika i prelazi i demografske i političke granice. Ispada da izbor odgoja i obrazovanja nije u suprotnosti s idealom prevladavanja razlika, kako se zaključuje u njezinu izvješću. To je zapravo način da se postigne taj cilj, uz istodobno vrjednovanje roditelja.
Valja primijetiti da i privatne škole mogu ometati roditeljska prava i odgovornosti. Mnoge kršćanske škole zapravo se skrivaju iza marketinškoga jezika „partnerstva s roditeljima“, ali to nikada ne čine. U praksi to znači prihvaćanje školarine, darova i sati dragovoljnoga rada roditelja, ali uz njihovo isključivanje iz tijeka ili čak kažnjavanje za loše povratne informacije.
Kršćani imaju zlatnu priliku suprotstaviti se državnomu sustavu i unaprijediti viđenje odgoja i obrazovanja usmjereno na roditelje. Ohrabrujuće je što sve više roditelja prihvaća to viđenje i što se pojavljuje novi krajolik mogućnosti roditeljskoga izbora. U isto vrijeme moramo uspostaviti alternative u pravom i zdravom viđenju onoga što odgoj i obrazovanje jest, uključujući i ulogu roditelja.
Ako se dobro provede, kršćanski odgoj igrat će izrazitu i prijeko potrebnu ulogu u kulturnoj obnovi. Postojeće i nove škole mogu zadovoljiti odgojne i obrazovne potrebe mnogo više učenika, a da istodobno budu uz roditelje u njihovu poslanju. To će zahtijevati vizionarske predvodnike odgoja i obrazovne da izgrade kršćanske alternative koje daju prednost povjerenju u Boga, poštovanju Njegovih zapovijedi, odanosti Njemu, izvrsnosti i služenju roditeljima i zajednicama.
Na ovom odgojno-obrazovnom raskrižju kršćani mogu pomoći u ublažavanju državnoga pritiska nad odgojem i obrazovanjem. Još bolje, možemo ponuditi nešto bolje ako volimo i služimo svojim bližnjima s mogućnostima koje roditeljima omogućuju da usmjeravaju korake svoje djece.
John Stonestreet i Jennifer Patterson
