Utorak, 5 srpnja

Zašto HBK šalje kontradiktorne poruke oko COVID-mjera


Iako su mnogi vjernici u ovoj koronakrizi dugo vremena vapili našim biskupima da prekinu svoju šutnju i s autoriteta crkvenog učiteljstva odgovore na silne moralne, društvene, ekonomske, političke i druge probleme koji su se sve više množili, sada, kada su oni konačno progovorili, mnogi zaključuju: Bolje da nisu. A temeljni razlog takvog zaključka stoji u činjenici kako biskupi daju kontradiktorne izjave, a na temelju kojih se više ne može procijeniti što bi u svemu tome bilo obvezujuće za vjernike. Kao takve, teško da mogu ikome koristiti.

Kad ovdje govorimo o biskupima, onda ne mislimo nužno i isključivo na njih, pogotovo ne na sve zajedno, nego više na tijela Hrvatske biskupske konferencije, kao i na njihove članove. Tako češće ovih dana vidimo kako npr. neko tijelo HBK daje jednu izjavu, a onda jedan ili drugi član toga tijela šalje drukčiju poruku, ponekad i potpuno oprečnu. Konkretno, govorimo ovdje o Stalnom vijeću HBK, o biskupima HBK i Stalnoga vijeća kao pojedincima te o Komisiji HBK Iustitia et pax, kao zajedničkom tijelu i kao pojedincima koji čine to tijelo.

Stalno vijeće trenutačno čine: nadbiskup Želimir Puljić – predsjednik, kardinal Josip Bozanić – potpredsjednik, članovi – nadbiskup Đuro Hranić, nadbiskup koadjutor Dražen Kulteša i biskup Zdenko Križić. Komisiji Iustitia et pax na čelu je nadbiskup Đuro Hranić, na mjestu tajnika Vladimir Dugalić, a na mjestu ostalih članova nalaze se petero pravnika i ovih trojica moralnih teologa: Josip Grbac, Tonči Matulić i Stjepan Baloban. Vladimir Dugalić također je moralist, a nadbiskup Đuro Hranić dogmatičar. 

Kronološkim pregledom važnijih istupa nastojat ćemo pojasniti gornje tvrdnje o slanju kontradiktornih poruka.

Skoro pa cjelogodišnju šutnju, točnije od dokumenta HBK pod nazivom Vjernici pred izazovom pandemije i potresa od 19. siječnja 2021., prekinula je izjava Stalnoga vijeća HBK Je li cjepivo protiv Covida-19 moralno prihvatljivo?! od 12. studenoga 2021., a u kojoj su temeljni zaključci ovi:

1. Moralnost: cijepljenje moralno okaljanim cjepivima je u ovim okolnostima ugroze za zdravlje velikog broja ljudi moralno opravdano, ali je potrebno i nastojati oko etički nespornih cjepiva (br. 1).

2. Nužnost i dobrovoljnost: cijepljenje se preporučuje kao sredstvo prevencije i suzbijanja virusa, ali  mora biti dobrovoljno (br. 1). 

3. Savjest: ako se netko po savjesti ne želi cijepiti, to svi trebaju poštovati (br. 2).

4. Sve mjere i odluke vezane uz sprječavanje širenja zaraze koronavirusom: moraju biti bez prisile i uvjetovanja, posebice s obzirom na pravo na rad, usluge i sudjelovanje u društvenom životu (br. 2).

5. Testiranje: preporučuje se upotreba neinvazivnih metoda i drugih oblika testiranja (br. 2).

6. Dostojanstvo čovjeka: u sprječavanju zaraze i u brizi za oboljele treba paziti da se nitko ne diskriminira i da se poštuju ljudska prava (br. 3). 

Stalno vijeće je svoje zaključke izvelo iz Bilješke o moralnosti upotrebe nekih cjepiva protiv bolesti COVID-19 Kongregacije za nauk vjere (21. prosinca 2020.), a uočavamo da, u skladu s izraženijim trenutačnim problemima, više stavlja naglasak na narušene međuljudske odnose i ispravljanje nepravde, nego na samu bolest i njezine posljedice, iako ni njih ne zanemaruje. 

S tim se nisu svi složili pa evo nekih reakcija:

1. Najprije se, 13. studenoga, oglasio nadbiskup Mate Uzinić na svom Facebook profilu i svojom objavom jasno pokazao da se protivi zaključcima Stalnoga vijeća HBK. On je stavio naglasak na nužnost cijepljenja, tvrdeći da je to pravi izraz kršćanske ljubavi, a pri tome je problematiku savjesti, podjela u društvu i ljudskih sloboda zaobišao.  

2. Potom se 14. studenoga javno oglasio i požeški biskup Antun Škvorčević i, iako nedovoljno jasnim rječnikom, pokazao da i on ima ponešto drukčije razmišljanje, a koje je sličnije mišljenju nadbiskupa Uzinića nego Stalnoga vijeća.

3. Desetak dana poslije Laudato TV je u svojoj hvalevrijednoj emisiji Izdvojeno – Pandemija pod povećalom! (23. studenoga) telefonskim putem uključio u raspravu, uz druge goste, nadbiskupa Želimira Puljića (od 1:55:05 do 2:00:40), a on je tom prilikom uglavnom potvrdio ton i sadržaj izjave Stalnoga vijeća, ali je ipak izbjegao dati odgovore na neka konkretnija pitanja, što je ostavilo dojam laganog povlačenja i nedorečenosti.

4. U toj emisiji Laudato TV sudjelovao je i Vladimir Dugalić, tajnik Komisije Iustitia et pax, a njegove riječi odražavaju pokušaj razumijevanja svih strana i zauzimanja neutralnog stava, ali u okolnostima društvenog i crkvenog nesklada vjerojatno su malo koga kao takve u potpunosti zadovoljile. U tom smislu, moglo bi se reći da su ostale relativno mlake, posebno u svjetlu šutnje na riječi Alemke Markotić, još jedne gošće emisije i članice Nacionalnog stožera civilne zaštite, a koja je tom prilikom izravno rekla da su cjepiva eksperimentalna i da je pravedno da se ona testiraju, nakon takvih uobičajenih pokusa na azijskoj i afričkoj, sada i na našoj djeci.

5. Dva dana poslije, tj. 25. studenoga, nadbiskup zagrebački Josip Bozanić dao je intervju za Glas Koncila, a iako se on može označiti vrlo vrijednim, ipak se i u njemu pronalaze poneke nejasnoće, koje također pokazuju određeno udaljavanje od smjernica dokumenta Stalnoga vijeća. 

6. Svoje je neslaganje izrazio i Stjepan Baloban, profesor moralne teologije i član Komisije Iustitia et pax, a u izjavi koju je dao za Večernji list 2. prosinca. Njegovo je stajalište gotovo u potpunosti podudarno sa stajalištem nadbiskupa Uzinića, odnosno takvo da se samo naglašava cijepljenje kao čin ljubavi, a ignoriraju sve druge okolnosti.

7. Malo poslije, tj. 6. prosinca objavljena je i izjava Komisije HBK Iustitia et pax pod nazivom Ljubavlju nadvladati pandemiju straha, a potpisuje ju nadbiskup Đuro Hranić kao njezin predsjednik. Ona je po svom sadržaju usporediva s balansiranjem koje je pokazao Vladimir Dugalić u spomenutoj emisiji Laudato TV, vjerojatno joj je kao tajnik i autor, a kao takva, po nama, ima iznimno vrijednih rečenica, ali ima i onih za koje nam se čini da su nedorečene, a neke i problematične. Najveća primjedba ide u smjeru one uzrečice da kad se netko pokušava svima svidjeti, obično nastrada istina, a onda i u nekim drugim naglascima koji bi itekako zasluživali da se analiziraju, ali je to bespredmetno nakon ponovnog oglašavanja Stalnoga vijeća, a koje se zbilo istoga dana.

8. Ovdje još dodajemo kako su i preostala dva člana Komisije Iustitia et pax iz kvote moralnih teologa – Josip Grbac i Tonči Matulić – već prije javno pokazali svoje stajalište u ovoj stvari, a ono je u potpunosti ili barem uvelike usporedivo sa stajalištem nadbiskupa Uzinića i Stjepana Balobana. To potvrđuje npr. tekst Josipa Grbca pod nazivom Cijepljenje – čin ljubavi?, objavljen u rujanskom broju Kane, intervju koji je on dao za portal Novi list (10. listopada), kao i intervju koji je Tonči Matulić dao za Glas Koncila (22. studenoga). 

9. Ono što je svemu takvom udaljavanju od prve izjave Stalnoga vijeća došlo kao šlag na tortu vidljivo je u priopćenju s polugodišnjeg sastanka Vlade i Hrvatske biskupske konferencije, iz kojeg se zaključuje kako je Stalno vijeće bitno promijenilo retoriku, a najkraće rečeno svodi se na opravdanost testiranja onih koji nisu cijepljeni, na opravdanost COVID-potvrda te na opravdanost kombiniranja svih mjera koje su na raspolaganju kako bi se suzbila zaraza. Nažalost, u tom priopćenju ne mogu se čitati nikakvi naglasci koji bi išli za zaštitom savjesti i ljudskih prava i sloboda, što znači da se Stalno vijeće za manje od mjesec dana okrenulo za 180 stupnjeva.

O, Cijeno Neprocjenjiva, smiluj nam se!