»Ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista.« (Iv 17,3)
Shadow

Žena, muškarac, prijevara


Prijevara je bolno iskustvo i za muškarca i za ženu. Bez obzira na motive i razloge prijevare odnos se ne može vratiti na početak. Na vrijeme prije prijevare. Razlozi i motivi varanja su različiti. Možda je moguće i opravdati prijevaru?

Radije pokušajmo opisati što je prijevara? Prijevara je davanje nekome trećem i nepoznatom onoga dijela osobe koji su muškarac i žena darovali jedno drugom u povjerenju i intimnosti. Prijevara je integralni dio čovjekove spoznaje da je nešto vrlo intimno i samo njegovo na neki način preneseno nekome tko je nepoznat. U sjedinjenju muškarac i žena možda nesvjesni toga jedno drugom dugotrajno ili trajno daruju nešto od svoje osobe. Jedno drugom međusobno daruju tijelo, povjerenje i duh. Njihovo sjedinjenje ima tjelesnu (tijelo), psihološku ili emotivnu (povjerenje kao identično intimnosti) i duhovnu (duša, duh) dimenziju. U njihovom sjedinjenju trostruki dio jedne osobe ostaje u drugoj osobi i obrnuto kao njegov  ili njezin integralni dio. Tijelo, intimnost ili povjerenje i duh muškarca ostaje „utisnut“ u osobu žene i osoba žene u svojoj tjelesnoj, psihološkoj (emotivnoj) i duhovnoj dimenziji ostaje „utisnuta“ u osobu muškarca.

Prijevara je prijenos tog „utisnutog“ dijela osobe na tijelo nepoznate osobe. Na tijelo ljubavnice ili ljubavnika. Muškarac ili žena trećoj i nepoznatoj osobi pokušavaju prenijeti onaj integralni dio osobe koji je u njega ili nju „utisnuo“ njegova supruga ili njezin suprug. Tijelo, intimnost, odnosno povjerenje i duh muškarca ili žene predstavljaju zajedno izvor bezuvjetnog povjerenja. Jedno drugom se predaju „tijelom i dušom“ čime nastaje osjećaj bezuvjetnog povjerenja prema osobi.

Prijevara je neuspjeli pokušaj da se bezuvjetno povjerenje dobiveno u međusobnom odnosu prenese na osobu kojoj se zapravo ne vjeruje i koja ne vjeruje u bezuvjetno povjerenje. Zato obje strane koje sudjeluju u prijevari skrivaju i kriju što se dogodilo, jer postoji svijest i spoznaja da u prijevari nije ostvareno bezuvjetno povjerenje. Došlo je do kontakta dvaju tijela, ali nije došlo do odnosa dvaju povjerenja i dvaju duhova koje u istinskom sjedinjenju između muškarca i žene postaju jedno povjerenje i jedan duh. U prijevari se ostvaruje jedan drugi fenomen, a to je nepovjerenje prema prevarenoj strani kao i prema osobi koja je poslužila kao objekt prijevare, jer se od nje traži da šuti i nikada ne govori što se dogodilo. Prijevara je lažno sjedinjenje, oponašanje istinskog sjedinjenja između muškarca i žene jer prijevari nedostaju dva integralna dijela: povjerenje (intimnost) i duh. Prijevari ostaje tek tijelo kao jedino sredstvo sjedinjenja, ali tijelo nije dovoljno za uspostavljanje bezuvjetnog povjerenja. Prijevara je lažno sjedinjenje koje se temelji na međusobnom nepovjerenju. I onaj koji vara i onaj koji sudjeluje kao objekt prijevare su poput dvoje zavjerenika koji kuju zavjeru protiv onoga koji nije kriv i ne zna ništa o prijevari. Optužuju onoga koji nije kriv da fantazira i umišlja.

Kada su muškarac i žena uključeni u prijevaru ono što njih dvoje nazivaju međusobno povjerenje je sudjelovanje u zavjeri protiv prevarenog muškarca ili žene. Ako je prijevara međusobno bezuvjetno povjerenje između dvoje koji varaju zašto jedno od drugog traže da šute, da nitko ne sazna i zašto u konačnici ne vjeruju jedno drugom? Prijevara je izvanredno tjelesno pa i psihološko iskustvo. Iskustvo kršenja zabrane. Međutim u širem horizontu prijevara je mučno, psihološki anksiozno iskustvo sjedinjenja dvoje krivaca gdje nema bezuvjetnog povjerenja, a time ni istinskog sebedarja drugoj osobi. Prijevara je samozavaravanje tjelesnih ljubavnika kako je tjelesna ljubav istovremeno čista i apsolutna ljubav, stoga oni koji varaju, bilo svjesno ili nesvjesno, isključuju povjerenje kao intimnost i duh drugoga iz njihovog međusobnog odnosa. Dvoje koji varaju često nemaju nikakvih dodirnih točaka, osim tijela, jer onim što čine htjeli ili ne htjeli isključuju povjerenje i duh.

Ako je prijevara čista i nepatvorena ljubav zašto se onda ona izražava nepovjerenjem, šutnjom, napetošću, strahom da se bude uhvaćen, krivnjom, optužbom, prigovaranjem da će netko od onih koji varaju puknuti pod teretom krivnje savjesti i izbrbljati se? Čista i nepatvorena ljubav, i ljudi imaju to iskustvo, ne uključuje strah, krivnju, napetost, optužbu i prigovor. Prijevara je unaprijed pripremljena optužnica i presuda protiv onoga koga se vara. Iz nekoga razloga prevarena strana predmet je mržnje, poruge i neobjašnjivog ponašanja kako „njega ili nju ne može smisliti očima“, iako prevarena strana ništa nije učinila, pogotovo kad onaj koji vara zna da nije na drugoj strani prevaren. Ako je prijevara čisto i bezuvjetno sjedinjenje s nekim trećim i nepoznatim, zašto se mrzi prevarenu stranu, zašto ju se vrijeđa i zlostavlja, je li ona apsolutni krivac za sve? Prijevara je stoga i mržnja i žestoki otpor prema fenomenu vjernosti. Onaj koji vara ponekad ide do te mjere da nagovara prevarenu stranu da i ona sama to učini da bi bili „kvit“, odnosno jednaki. Jer odjednom dolazi do svijesti misao kako prevarena strana ima određenu moć iako ništa nije učinila. Ali prevarena strana je nemoćna. Ne može vratiti vrijeme kao da se prijevara nije dogodila. Ipak onaj koji vara pred vjernošću prevarene strane osjeća strah. Ali to nije strah od muškarca ili žene. To je strah od samog sebe. Od onoga što je učinjeno.

U evanđeljima čujemo često kako Isus govori kako su on i njegov Otac jedno. Čujemo Isusa gdje nam govori kako čini djela Oca koji ga je poslao. Slušamo ga gdje ponavlja da nitko ne zna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. Između Boga kao Oca i Isusa kao Sina postoji sjedinjenje. Sjedinjenje povjerenja odnosno intimnosti i sjedinjenje Duha. Isus je toliko sjedinjen u povjerenju s Ocem da ga intimno zove Abba (tata) i toliko mu bezuvjetno vjeruje da prihvaća i izvršava njegovu volju. Kako bi izgledao Isusov život i Isusovo djelovanje da je Isus na neki način prevario Oca s kojim je bio sjedinjen u povjerenju i Duhu? Imali bismo Isusa varalicu i prevaranta, Isusa koji je šarlatan i laže o svemu o čemu govori. Isusa koji bi bio zavodnik, jer bi govorio o onome o čemu zna da nije istina.

U sjedinjenju muškarca i žene koje se događa kao trostruko sjedinjenje tijela, povjerenja (intimnosti) i duha zrcali se sjedinjenje Sina i Oca. Sjedinjenje muškarca i žene u sebi ima nešto od slike i pralika božanskog sjedinjenja između Isusa Sina i Boga kao Oca. I kao što je Isus tako blizak s Ocem da ga zove „tata“ što je njegovim suvremenicima bila hula i blasfemija, i muškarac i žena su u sjedinjenju tako bliski da ponekad ono što jedno drugom kažu i govore nikada neće izgovoriti nekom trećem i nepoznatom.

Prijevara je raskid s onim božanskim koje se događa u sjedinjenju muškarca i žene. Prekid intimnosti i duhovne povezanosti, a ne samo tjelesnih veza između muškarca i žene. Prijevara je na jednoj strani moćna da kida trostruki vez tjelesnosti, intimnosti i duha, a na drugoj strani je nemoćna sjediniti dvoje u povjerenju i duhu, nego ih sjedinjuje samo u tijelu. Prijevarom se raskida božansko-duhovna veza između muškarca i žene i formira se dugotrajna ili trajna prepreka novom jedinstvu između njih dvoje. I uz oproštenje prijevare i uz obećanje da se prijevara više nikada neće dogoditi, savršen božansko-duhovni vez sjedinjenja između muškarca i žene ostaje zauvijek ranjen i oštećen.

Što je prijevara u konačnici? Puno je objašnjenja. Psiholoških. Antropoloških. Socioloških. Kulturnih. Ali u ovom kontekstu kršćanskom i teološkom prijevara je kidanje savršenog božanskog veza sjedinjenja između muškarca, žene i Boga i nakon kidanja te veze više nikada odnos muškarca i žene neće biti isti. Prijevara će se oprostiti. Obećanje da se više neće varati ispunit će se i držati do kraja života. Ali jednom prekinuti božanski vez sjedinjenja kao da više nikada ne može biti ono što je bio prije prijevare.

Zašto je tomu tako? Možda zbog toga što Bog po uzoru na svoje božansko sjedinjenje sa Sinom ni od ljudi ne očekuje ništa manje nego da ni jednom i nikada ne prekinu božanski vez sjedinjenja sklopljen u braku? Ali tko može izdržati takav božanski zahtjev? Nije li on u današnje vrijeme zastario, nemoderan i problematičan? Neki će reći da jest. Opet neki koji su u braku desetljećima i koji nikada jedno drugo nisu prevarili će reći da je božanski zahtjev da budu do kraja vjerni jedno drugom bila jedina stijena nade i spasa kada im je brak bio ispunjen velikim problemima i krizama.

Kao što ni  Isus ne bi uspio izvršiti djelo spasenja da nije bio stalno sjedinjen sa svojim Ocem, pogotovo u trenutcima muke i smrti, tako i muškarac i žena teško mogu ostati sjedinjeni u bezuvjetnom povjerenju ako jedno od njih vara drugog, ili čak ako oboje u međusobnom dogovoru varaju jedno drugo, misleći da je to istinski i jedini put njihovom međusobnom povjerenju u braku.

Kako prijevara kao iskustvo i činjenje koje rastače povjerenje i sjedinjenje može dovesti do čvršćeg povjerenja i sjedinjenja u uvjetima kada se s tim ne samo ne prestaje nego se s tim maše i hvali „na sva usta“ kako će to pomoći njima dvoma da njihov brak bude puno čvršći i stabilniji? Otprilike kao kad bi Isus činio sve suprotno od volje svoga Oca i pri tom tvrdio kako vrši Očevu volju i kako je s njim duboko i intimno sjedinjen. Možda bi ti bio Isus, ali nikako ne bi mogao biti evanđeoski Isus. Kao što se i brak u kojem se stalno vara i tvrdi da to pomaže povjerenju i jedinstvu između muškarca i žene naziva brakom, ali to nimalo ne liči na kršćanski brak. Odnosno takav brak se ne bi trebao zvati kršćanskim brakom jer čini se paradoksalnim obećavati vjernost, poštovanje, brigu i ljubav i to stalno ismijavati tvrdeći pri tom kako ismijavanje vjernosti, poštovanja, brige i ljubavi pridonosi produbljenju bračnog jedinstva. Prijevara na kraju i dođe kao ismijavanje danih obećanja suprugu, odnosno supruzi, a kod kršćana i obećanja danih Bogu. Bilo bi nemoguće vjerovati u Isusa koji bi cijelo vrijeme ismijavao svog Oca, kako onda ljudi povjeruju da prijevara pridonosi stabilnosti i povezanosti u braku?