Židovska molitva hvale u kršćanskom bogoslužju
Ivan Pavao II. nazvao je Židove “našom starijom braćom”, što je očito, osobito u kršćanskoj liturgiji. Kršćanska poruka spasenja ponikla je u židovskom duhovnom ozračju, tako da su mnogi elementi kršćanske liturgije preuzeti iz židovstva. Pri tome, naravno, treba imati na pameti da se određenim znakovima, obredima i molitvama izražavaju kršćanska otajstva spasenja. Tako, na primjer, po samom izvanjskom znaku kršćansko je krštenje nalik židovskom obrednom pranju, ali, naravno, kršćansko krštenje označava i ostvaruje sebi svojstveno otajstvo spasenja. Kada govorimo o židovskim elementima sadržanim u kršćanskoj liturgiji, tu je svakako struktura službe riječi u sinagogi koja se na svoj način preslikava u kršćanskoj službi riječi. Židovskog je podrijetla i molitva vjernika (prema molitvi Osamnaest blagoslova). Od njih smo baštinili sedmicu te, čisto kalendarski, Uskrs i Pedesetnicu. Od njih smo primili i molitvu časova i doksologiju. Židovskog je podrijetla trostruki Svet, te poklici Amen, Aleluja, Hosana, I s duhom tvojim. Od Židova smo konačno baštinili polaganje ruku i mazanje uljem. Mi ćemo se posebno pozabaviti židovskim korijenima molitava sadržanim u euharistijskom slavlju.
1. Židovske molitve hvale
Čisto etimološki gledano hrvatska riječ “molitva” (koja po sebi znači “moliti”, “prositi”, “tražiti”, “iskati”) jedva da bi se mogla odnositi na židovsku molitvu. Židovska je molitva prvenstveno hvalospjev Bogu, pohvala Boga. Židov molitelj prvenstveno hvali Boga zbog njegovih velebnih djela i iskazanih dobročinstava, a tek onda moli Boga da i nadalje bude milostiv i milosrdan. Evo nekoliko primjera.
Nakon što je Bog čudesno proveo narod kroz Crveno more i nakon što je uništio njihove neprijatelje, Mojsije s narodom veliča silna Božja djela. Taj hvalospjev i mi svake godine čitamo, odnosno pjevamo u sklopu Vazmenog bdjenja (Izl 15,1-18). Evo samo nekoliko početnih stihova:
U čast Jahvi zapjevat ću,
jer se slavom proslavio!
Konja s konjanikom
u more je survao.
Moja je snaga, moja pjesma – Jahve
jer je mojim postao izbaviteljem.
On je Bog moj, njega ja ću slaviti,
on je Bog oca moga,
njega ću veličati.
Biblijski molitelj slavi Boga zbog veličanstvenog djela stvaranja u Psalmu 104. I ovdje donosimo samo nekoliko stihova:
Izvore svraćaš u potoke
što žubore među brdima.
Oni poje sve živine poljske,
divlji magarci žeđ gase u njima.
Uz njih se gnijezde ptice nebeske
i pjevaju među granama.
Ti natapaš bregove iz dvorova svojih,
zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
Ti daješ te niče trava za stoku
i bilje na korist čovjeku
da izvede kruh iz zemlje
i vino što razvedruje srce čovječje;
da uljem lice osvježi
i da kruh okrijepi srce čovjeku.
Osobito je poznat Psalam 136 koji hvali Boga zbog svega što je učinio svome narodu:
On pobi prvorođence Egiptu:
vječna je ljubav njegova!
Izvede Izraela iz njega:
vječna je ljubav njegova!
Mišicom jakom, rukom ispruženom:
vječna je ljubav njegova!
On Crveno more razdvoji:
vječna je ljubav njegova!
Provede Izraela posred voda:
vječna je ljubav njegova!
I vrgnu Faraona i vojsku mu u Crveno more:
vječna je ljubav njegova!
On narod svoj vođaše pustinjom:
vječna je ljubav njegova!
Ovakva vrsta molitve nastavlja se i u židovskoj nebiblijskoj predaji. Poznata je molitva zvana Osamnaest blagoslova koju su pobožni Židovi redovito molili tri puta dnevno. Donosimo prva dva:
Blagoslovljen budi, Gospodine Bože, Bože naših otaca, Bože Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bože veliki, snažni i strahoviti, Svevišnji Bože, koji si milosrdan i koji sve posjeduješ! Ti se sjećaš bogobojaznosti otaca te šalješ otkupitelja sinovima njihovih sinova, na slavu svoga imena, po svojoj ljubavi, o Kralju koji nam priskačeš u pomoć, Spasitelju i Štite naš.
O. Blagoslovljen budi, Gospodine, Štite Abrahamov!
Ti si moćan u vječnosti, Gospodine koji oživljuješ mrtve, ti si ustrajan u svom spasenju, hraniš žive svojim smilovanjem, oživljuješ mrtve po svom velikom milosrđu, podižeš one koji padaju, ozdravljaš bolesne, oslobađaš sužnje, čuvaš svoju vjernosti prema onima koji počivaju u prašini. Tko ti je sličan, Gospodine nad vojskama? Tko je kao ti, Kralju, koji ubijaš i uskrisavaš, i daješ da proklija spasenje? Ti si vjeran uskrisujući mrtve. O. Blagoslovljen budi, Gospodine, koji uskrisavaš mrtve!
Židovska pashalna večera prepuna je molitava hvale. Evo blagoslova prve čaše vina:
Blagoslovljen da si, Gospodine, Bože naš, kralju svega svijeta, Stvoritelju roda trsova.
Blagoslovljen da si, Gospodine, Bože naš, kralju svemira, koji si nas izabrao između svih naroda i koji si nas uzdigao iznad svakog jezika i koji si nas posvetio po svojim zapovijedima. U svojoj ljubavi za nas dao si nam, Gospodine, Bože naš trenutke veselja i blagdana, vrijeme radosti, ovaj dan blagdana beskvasnih kruhova, ovaj lijepi dan svetoga zbora, blagdan naše slobode, sveti zbor na spomen izlaska iz Egipta. Doista si nas izabrao između svih naroda i dao si nam svoje svete blagdane da živimo u radosti i veselju. Blagoslovljen da si ti, Gospodine, koji posvećuješ Izrael i njegove blagdane.
U zahvalnoj molitvi nad kruhom se kaže: Blagoslovljen da si, Bože naš, Kralju svega svijeta, što daješ da niče kruh iz zemlje! Od duge molitve nad trećom čašom vina donosimo samo početak:
Blagoslovljen si, Gospodine, Bože naš, kralju svemira, koji nas hraniš ne po našim djelima i koji nam daješ hranu ne po našim zaslugama, koji nam preko svake mjere daruješ svoju dobrotu, koji hraniš nas i sav svijet svojom blagonaklonošću, milošću i obiljem tvoga milosrđa, koji daješ kruha svakom stvorenju, jer je vječna ljubav tvoja…
U vrijednoj knjizi hrvatskog rabina Da-Dona nalazimo mnoštvo blagoslova za različite zgode: za pranje ruku, za kruh, za tijesto, za povrće, za voće, nakon jela. Tu su i blagoslovi za gledanje (nesvakidašnje pojave, velika mora, duge, mladice), za slušanje (dobre vijesti, loše vijesti, siline svijeta), za mirise, za različite okolnosti (putovanje, čudo), itd. Svi ti blagoslovi započinju riječima: “Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta…” Prema tome, židovska molitva jest zapravo – blagoslivljanje Boga. Dodajmo i to da se “u židovskim izvorima kaže da tijekom jednoga dana treba izreći najmanje sto blagoslova”.[1]
2. Molitva blagoslova u Novom zavjetu
Novi zavjet, naravno, odražava židovski mentalitet. Tako, npr. u Lukinom evanđelju nalazimo dva prekrasna primjera molitve hvale: Veliča (Lk 1,45-55) i Blagoslovljen (Lk 1,68-79). I Isus izriče takve molitve (Lk 10,21).
“Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo.[2]
U Novom zavjetu nalazimo hvalospjeve za koje s velikom sigurnošću možemo zaključiti da su se pjevali u bogoslužju prve Crkve. Evo početka poznatog himna iz Poslanice Efežanima (1,3-14):
Blagoslovljen Bog i Otac
Gospodina našega Isusa Krista,
on koji nas blagoslovi
svakim blagoslovom duhovnim
u nebesima,
u Kristu.
Tako: u njemu nas sebi izabra
prije postanka svijeta
da budemo sveti i bez mane pred njim;
u ljubavi nas predodredi za posinstvo,
za sebe,
po Isusu Kristu,
dobrohotnošću svoje volje.[3]
3. Molitve hvale u prvoj Crkvi
Najstariji nebiblijski kršćanski spis, Didahé, donosi prekrasnu molitvu hvale prigodom euharistijskog slavlja:
A što se tiče euharistije, ovako iskazujte hvalu:
Najprije za čašu: Hvalu ti dajemo, Oče naš,
za sveti trs Davida sluge tvojega;
koji si nam dao spoznati po Isusu, svome sluzi:
Tebi slava u vijeke. Amen.
A o razlomljenom kruhu:
Hvalu ti dajemo, Oče naš, za život i spoznaju,
koju si nam dao spoznati po Isusu, svome sluzi.
Tebi slava u vijeke. Amen.
Kao što bijaše ovaj razlomljeni kruh
raspršen po bregovima, i sabran postade jedno,
tako neka se sabere tvoja Crkva
s krajeva zemlje u tvoje kraljevstvo.
Jer: tvoja je slava i moć u vijeke. Amen.[4]
I najstarija zapisana euharistijska molitva, ona iz Apostolske predaje Hipolita Rimskoga (215. godina) odražava isti duh:
Hvalu ti uzdajemo, Bože, po tvom ljubljenom Sinu, Isusu Kristu,
koga si nam u posljednjim vremenima
za Spasitelja i Otkupitelja i Navjestitelja tvoje volje poslao.
On je Riječ tvoja nerazdvojiva po kojoj si sve načinio
i, budući da ti se tako svidjelo,
poslao si ga s neba u krilo Djevice koja ga je u utrobi nosila.
On se utjelovio i očitovao kao tvoj Sin
rođen od Djevice po Duhu Svetom.
On je, vršeći tvoju volju stekao tebi sveti narod,
raširio ruke trpeći, da od trpljenja oslobodi nas
koji smo tu te povjerovali…
4. Molitve hvale u bogoslužju Crkve
Sva predslovlja, kao dio euharistijske molitve, najizvrsnije su molitve hvale kojima Crkva slavi Boga zbog vazmenog otajstva Kristove smrti i uskrsnuća po kojem smo spašeni. Navedimo samo prvo predslovlje nedjelja kroz godinu:
Uistinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno, da vazda i svagdje zahvaljujemo tebi, Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože, po Kristu, našem Gospodinu. Njegovo je divno djelo što smo po vazmenom otajstvu od grijeha i jarma smrti pozvani na milost: rod smo izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod tebi stečen, da posvuda naviještamo tvoja divna djela, jer si nas iz tame pozvao u svoje divno svjetlo. I stoga…
Osobito je bogata četvrta euharistijska molitva koja iznosi razvitak Božjega nauma spasenja od postanka svijeta sve do ostvarivanja Kristova spasenja u bogoslužju Crkve.[5] Izlaže se sve ono što Bog čini za čovjeka: stvorio je sav svijet i čovjeka kao vrhunac. Kad je čovjek po grijehu Boga odbacio, Bog da nije napustio nego ga poučavao po prorocima, sklapao savez sa svojim narodom, a u punini vremena poslao je svoga Sina… I tako hvalospjev ide sve do Kristove smrti, uskrsnuća i slanja Duha Svetoga… Šteta je da se u euharistijskim slavljima ova euharistijska molitva češće ne uzima.
Obnovljena liturgija osobito cijeni molitvu hvale. Kao vrlo ilustrativan primjer usporedit ćemo molitvu nad darovima u prijesaborskom misalu Pija V. s adekvatnom molitvom u današnjem misalu. Evo kako je to bilo u Misalu Pija V.:
Primi, sveti Oče, svemogući vječni Bože, ovu neoskvrnjenu žrtvu koju ja, nedostojni Tvoj sluga, prinosim Tebi, svome živome i pravome Bogu za bezbrojne grijehe, uvrede i nemarnosti svoje i za prisutne, kao i za sve kršćane, žive i mrtve, da meni i njima bude na spasenje u život vječni.
Prinosimo ti, Gospodine, čašu spasenja, moleći Tvoju blagodat, da uziđe s ugodnim mirisom pred lice tvoga božanskog veličanstva za spasenje naše i svega svijeta.[6]
U današnjem misalu molitve nad kruhom i vinom u pripravi darova očito su nadahnute židovskim molitvama hvale, odnosno, još točnije, molitvom koju donosi Didahé:
Blagoslovljen da si, Gospodine, Bože svega svijeta: od tvoje darežljivosti primismo kruh što ti ga prinosimo; on, plod zemlje i rada ruku čovječjih, postat će nam kruhom života.
Blagoslovljen da si, Gospodine, Bože svega svijeta: od tvoje darežljivosti primismo vino što ti ga prinosimo; ono, plod trsa i rada ruku čovječjih, postat će nam piće duhovno.
5. Zaključak
U tumačenju Biblije velimo da je Novi zavjet u Starom sakriven, a da je Stari zavjet u Novom otkriven. U nauci o spasenju velimo da se Božji naum spasenja postupno ostvarivao u izabranom narodu po Ocima i prorocima da bi se u punini vremena ostvario u Isusu Kristu, a neprestano i trajno ostvarivao u bogoslužju Crkve. Tako i u liturgiji zapažamo da smo puno toga baštinili od svoje “starije braće” Židova. Njima je Bog govorio po prorocima, u njihovu je duhu i Krist odgajan u svome čovještvu, u njihovu je vjerskom i kulturnom ozračju ponikla povijest i poruka spasenja. Crkva se smatra sljedbenicom svih proročanstava. Mi vjerujemo da se u Crkvi u potpunosti ostvaruju Božja obećanja ovdje na zemlji. Stoga se mi ponosimo između ostaloga i našim korijenima koji sežu duboko u židovsku tradiciju. To se očituje u bogoslužju i molitvi Crkve, a osobito u obliku molitve koja se u židovstvu naziva beraka, a u nas je poznata kao molitva hvale, pri čemu se sjećamo silnih Božjih djela od postanka svijeta pa sve do dana. Štoviše, Crkva je u posljednjoj liturgijskoj reformi ponovno otkrila vrijednost takve molitve, što smo vidjeli iz primjera obnovljene molitve nad darovima. Konačno, Stari je zavjet prepun takvih molitava, pogotovo u Knjizi psalama, koju je Crkva od samih početaka preuzela u molitvi Časoslova kao naizvrsniju molitvu.
[1] Kotel DA-DON, Židovstvo. Život, teologija i filozofija, Zagreb, 2004., str. 411
[2] Usp. također Mt 21,9; 11,25; Mk 11,9; Lk 1,42-45; 2,14; 19,38; Iv 11,41.
[3] Usp. još: 1 Tim 1,17; 6,15; Kol 1,15-20; 1 Pt 1,3-5; Fil 2,6-11.
[4] Prijevod preuzet iz: Tomislav ŠAGI-BUNIĆ, Povijest kršćanske literature, 1, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1998., 49
[5] Molitva je preuzeta iz istočne liturgije sv. Bazilija.
[6] Prijevod Preuzet iz: D. KNIEWALD (prir.), Rimski Misal, Zagreb, 1944.5, str.16.
