Skip to content

Preobraženje Gospodinovo

6. kolovoza Crkva slavi blagdan Preobraženja Gospodinova, koji na poseban način svjedoči istinu o Kristu kao Božjem Sinu, onom koji nam je po trenucima svoga preobraženja na brdu Taboru otkrio djelić nebeske slave, i za koju se nadamo da ćemo je i mi jednom uživati.


Rafael, Preobraženje na Taboru


Prema zapisima sinoptika – Mateja, Marka i Luke (Mt 17, 1-13; Mk 9, 2-13; Lk 9, 28-36), kao i svetoga Petra u njegovoj Drugoj poslanici (1,16-18), Isus je jednom zgodom pošao na visoku goru, u osamu, da se pomoli, a sa sobom je poveo trojicu svojih najbližih suradnika – apostole Petra, Jakova i Ivana. Dok je molio, odjednom mu je lice zasjalo, haljine mu postale kao svjetlost, a uz njega se pojavili Mojsije i Ilija,  te su njih trojica međusobno razgovarali. Isusovi su učenici sve to promatrali s velikim strahom, a onda se iznenada pojavio svijetao oblak koji ih je zasjenio, te se iz njega začuo glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!  Od straha su pali ničice, a kad im je Isus prišao i rekao da ustanu i da se ne boje, više nije bilo Mojsija i Ilije, a Isus im je zapovjedio da o tome nikome ne govore.

Isusovo preobraženje pred trojicom učenika slika je i predokus Kristova slavnog uskrsnuća, a također i temelj nama za čvrstu vjeru u vječni život i ljepotu nebeske slave, za koju je sveti Pavao napisao da oko nije vidjelo i uho nije čulo što je Bog pripravio onima koji ga ljube. Ukazanje Mojsija i Ilije, kao nositelja zakonodavne i proročke vjerodostojnosti Staroga zavjeta predstavlja potvrdu postupnosti Božje objave koja svoju punina zadobiva u Isusu Kristu. Pečat tome je sam Bog, koji progovara i objavljuje Isusa kao svoga Sina, Ljubljenoga, kojega smo pozvani slušati, svakodnevno preobražavati svoj život i usklađivati s njegovim, kako bismo jednoga dana ušli u nebesku slavu. Štoviše, u tom se događaju očituje Božje trojstveno objavljivanje, gdje Bog Otac progovara iz oblaka i proglašava Isusa Kristom – dugoiščekivanim Mesijom, a snaga Duha Svetoga pokazuje svoju preobražavajuću dubinu u svjetlosti koja ga je obuzela.

Evanđelja kažu kako se Kristovo preobraženje zbilo u osami, na  visokoj gori, a općeuvriježeno je da je to  Tabor, gora u Jizreelskoj dolini koja se izdiže gotovo 600 metara iznad Genezaretskog jezera i odakle se prostire veličanstven pogled na prostranstva Galileje. Brda u svetopisamskom kontekstu uvijek imaju posebno značenje, odnosno predstavljaju mjesta posebne dubine, sabranosti i povezanosti s Bogom, pa je Kristovo preobraženje još dodatno imalo iznimno značenje iskustva Božje blizine, a koju su trojica apostola mogla izravno doživjeti. U tom je smislu posebno značajno svjedočanstvo svetoga Petra u 2 Pt 1, 16-18, kao očevica tog veličanstvenoga događaja, dok sveti Ivan cijelim svojim evanđeljem, iako ne govori izravno o samom događaju, svjedoči mističnost i dubinu vjere, a koja je zasigurno bila posebno utemeljena na objavi Kristova preobraženja.

U spomen na taj veličanstveni događaj, Crkva je vrlo brzo razvila štovanje na Taboru, a u narednim je stoljećima ondje podignuto više crkava, no svaka je s navalom raznih osvajača i uništena. 1924. god. na Taboru je podignuta velebna bazilika Preobraženja Gospodinova, a prema ovim zapisima, njezinoj je izgradnji bitno pridonio franjevac o. Ivan Franković, koji je u to vrijeme bio povjerenik Svete zemlje za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, i koji je zajedno s hrvatskim biskupijama i župama organizirao sabirne akcije i za to kupio drvenu građu, te je uz to još od hrvatskih velikaša i šumskih udruga izmolio hrastove, a sve je to izrezano i otpremljeno u Svetu zemlju, gdje je poslužilo baš za crkvu na Taboru.

Kao blagdan, Preobraženje se najprije počinje slaviti na Istoku, i to od 5. ili 6. st., dok se u Zapadnoj Crkvi uvodi u 10. st., ali ga je kao onaj koji vrijedi za cijelu Crkvu uveo tek papa Kalist III. 1457. god., i to kao zahvalu za pobjedu nad Turcima, koju je ostvarila kršćanska vojska pod zapovjedništvom Janka Hunjadija i sv. Ivana Kapistrana 22. srpnja 1456. Vijest o toj pobjedi u Rim je stigla 6. kolovoza, te je stoga taj datum i određen za slavlje blagdana. Kao molbu Bogu za dobar ishod te bitke, isti je papa bio odredio da u podne zvone crkvena zvona, te da narod u to vrijeme moli Anđeo Gospodnji, a poslije je to ostalo kao zahvala, te se protegnulo do danas.

Tematika Kristova preobraženja izražena je i druge korizmene nedjelje, ali više iz perspektive njegove spremnosti na smrt i očitovanja Isusa kao Sina Božjega, dok se u ovom blagdanu ipak više naglašava preobražavajuća snaga uskrsnuća i ljepota nebeske slave kojoj se nadamo jednom biti dionici.

mr. Snježana Majdandžić-Gladić

mr. Snježana Majdandžić-Gladić

Vjeroučiteljica u Osijeku i urednica portala
mr. Snježana Majdandžić-Gladić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Preobraženje Gospodnje Vrlo je vjerojatno da taj blagdan zapravo komemorira posvetu bazilike na brdu Taboru. Taj je blagdan mlađi od blagdana Uzvišenja svetog Križa....
Preobraženje Gospodinovo (B) – prijedlog za ... Ulazna: Ti, Kriste, Svjetlo od Svjetla (L. Bourgeois, 1551.) Ti, Kriste, Svjetlo od Svjetla (L. Bourgeois, 1551.-obr. R.V.Williams) ...
Svibanjske pobožnosti Svibanjske pobožnosti, odnosno izraženije čašćenje Blažene Djevice Marije tijekom mjeseca svibnja, stara je tradicija Crkve koja svoje korijen...
Navještenje Gospodinovo – Blagovijest Svetkovina Navještenja Gospodinova ili Blagovijest redovito se slavi 25. ožujka, devet mjeseci prije Božića, te samim time označava da je rije...
Proljetni kvatreni tjedan Katolička je Crkva tijekom povijesti iznjedrila niz različitih oblika pobožnosti, a koje su kao takve nekada obično bile vrlo prihvaćene i nje...