»Jaram je moj sladak i breme moje lako.« (Mt 11,30)

14. nedjelja kroz godinu (A): Jaram je moj sladak!


Čitanja: Zah 9, 9-10; Ps 145, 1-2.8-11.13c-14; Rim 8, 9.11-13; Mt 11, 25-30


Veli Isus: „Jaram je moj sladak i breme je moje lako.“ Može li ikoji jaram biti sladak i bilo koje breme lako? Naravno, može. Kada razgovaram s roditeljima novorođenčeta, pitam ih kako su, kako noću spavaju. I redovito ushićeno govore kako je njihovo čedo prekrasno, kako se bude samo dva ili tri puta noću i kako je prekrasan osjećaj imati dijete. Buditi se dva ili tri puta noću. Nije li to breme, jaram, tlaka? Ne, kada je u pitanju vlastito djetešce. Dakle, nije bitan jaram, muka i nevolja. Bitno je zašto i zbog čega to nosimo. U tome svjetlu možemo gledati i „strahote“, „preveliku strogost“ i „zaostalost“ nekih vjerskih načela. Za ono što čovjek voli, što mu ispunja život smislom, čovjeku nije teško podnijeti žrtvu. Štoviše, on to čini i s radošću. Tako je, na primjer, Stari zavjet prepun izričaja kako Zakon Božji „srce sladi“, kako su oni vjernici privilegirani upravo po tome što imaju Zakon i uredbe, makar oni bili teški. U tome smislu, govoreći o nevoljama koje ga sustižu zbog svoga apostolskoga rada, Pavao veli: „Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.“

Nije uopće pitanje, koliko je nešto u mome životu teško, nego, kakvog to ima smisla za mene. Zar je strašna muka biti čestit u poslu, poštovati svoj i tuđi brak, imati poštovanja, strpljivosti i ljubavi prema svakom čovjeku? Ne. Zato vjernik koji izbjegava grijeh, koji se trudi ispunjavati svoje vjerske obveze, nije čovjek koji se muči. On čini ono što po savjesti zna da treba činiti. Zato je miran. Zato je vedar i radostan. Takav mir i takvu radost ima i svaki drugi čovjek dobre volje koji živi po svojoj savjesti, pa makar zbog toga bio neshvaćen i neprihvaćen. Za takve plemenite ljude njihov je jaram sladak i breme lako. Ne zato što bi bili nastrani da žude za patnjama, nego zato što osjećaju duboki mir dok čine dobro, unatoč svim nevoljama. Taj mir ne može dati nikakva luda zabava, nikakav „adrenalin“, nikakav čisto ovozemni probitak. Mir dolazi iz srca. Iz čiste savjesti. Iz duše. Od Boga.