2. nedjelja došašća (A): Obratite se


Riječ obraćenje i obratiti se danas su prilično crkveno obojene, tako da im je značenje pomalo izblijedjelo. Koji put se i krivo shvaća. Evo, Ivan Krstitelj započinje svoj nastup pozivom i opomenom (Mt 3, 1-12): „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!“ A Matej dodaje: „Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med.“ I onda nam može izgledati, baš kao što je to u prošlosti često bilo, da bi obraćenje značilo da čovjek treba biti nalik Ivanu koji je bio veliki isposnik i pokornik. I stvarno, bilo je mnogih koji su ga nasljedovali kao pustinjaci, posteći, noseći grubu odjeću i provodeći dane i dane u molitvi i pokori. Tako su nastale različite grane redovništva. I onda se – ne baš u skladu s evanđeljem – počelo smatrati da redovnici žive „savršenijim životom“, dok bi ostali kršćani bili sveti u onoj mjeri u kojoj uspijevaju biti nalik redovnicima.

Međutim, riječ „obraćenje“, grčki „metanoia“, kao što neki vjerojatno već znaju, znači onu preobrazbu gdje se čovjek posve promijeni, odnosno, obraćenje znači promjenu mišljenja, stavova. To je kao kad netko posvema promijeni svoj način života, kad mu se rodi prvo dijete ili kad dobije prvoga unuka ili kad se teško razboli… Međutim, kod obraćenja često imamo pred očima Pavla koji je bio progonitelj, pa onda apostol, ili Augustina koji je živio raskalašeno, pa se onda krstio, postao svećenik i biskup. Vjerojatno smo u pravu kad pomislimo da nismo baš takvi grešnici i raskalašenici. Međutim, potreba za obraćenjem, za promjenom nekih stavova u vlastitom životu uvijek postoji. Tako bismo mogli – kao kod savjetovanja – malo pogledati vlastiti život pa onda, na jednom papiru, napraviti popis u dva stupca. Na prvom bi moglo stajati, na primjer: „Što drugima ili samom meni smeta u mom ponašanju?“, u drugom: „Što bih ja mogao (ja, ne drugi!) učiniti da to popravim?“ Slično bismo mogli pogledati što ima dobroga u mojim životnim stavovima i kako bih ih mogao još upotrijebiti.

Poslovni ljudi, športaši i umjetnici znaju da uvijek ima prostora za poboljšanje. Tako je i u našem redovitom životu. Bez grča, bez tjeskobe, nego jednostavno i mirno nastojati povećavati kvalitetu svoga života. To nastojanje je poput uravnotežene tjelovježbe. Nakon nekog vremena itekako osjetimo kako to dobro čini i nama i onima s kojima živimo. Evo lijepog načina da nešto učinimo do Božića, da bismo ga mogli ljepše i radosnije slaviti s onima koje volimo.