Vazmeni petak: Sto pedeset i tri
Meditacija uz Evanđelje: Iv 21,1-14
Ivan opisuje kako su učenici, još uvijek zbunjeni nakon Isusova uskrsnuća, otišli ribariti. Cijele noći nisu ništa ulovili. Kada su se za jutarnje izmaglice približavali obali, Isus im s kopna doviknu da bace mreže na desnu stranu lađe. Nisu ga prepoznali, ali su tako učinili. I gle – mreža im je bila puna i prepuna. Tada su shvatili da je to Isus. I onda, veli Ivan, „Šimun Petar se popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri.“ Stvarno: kad Bog daje – naveliko daje. Obilno i preobilno.
Naša nevolja ponajčešće jest u tome da ne vidimo ono što imamo, nego se silno brinemo i ljutimo zbog onoga što nemamo, a za što mislimo da bismo trebali imati. Pogledamo li bolje, Bog nam daje obilato. U materijalnom smislu ne oskudijevamo. Stvarno se ne možemo žaliti na hranu i odjeću. Osim toga, nismo prognanici, ne živimo u ratnoj zoni, imamo obitelj i prijatelje. A mi, kao slabi i nezahvalni ljudi, ne gledamo na ono što imamo – misleći da se to podrazumijeva – nego se opterećujemo što nemamo ovo ili ono. A što reći o duhovnom bogatstvu? Ni tu nismo siromašni. Kao vjernici znamo i vjerujemo da je Bog dobrostiv, da nam oprašta naše ludosti i naše grijehe, te da nam otvara cijelu vječnost. Cijelu vječnost u zajedništvu s Isusom Kristom, s anđelima njegovim i sa svima svetima! Zar je to malo u našim očima? Vidjeli smo: Isus ne daje apostolima tek nekoliko malih ribica. Njihova je mreže bila puna velikih riba. Sto pedeset i tri. Zašto bi u našem životu bilo drugačije? Treba samo još jedanput malo bolje prebrojiti. I biti zahvalan.
Nema ni u kome drugom spasenja (Dj 4,1-12)
Osiguravajuće kuće vele da mogu gotovo sve pokriti svojim osiguranjem. Mirni smo u slučaju prometne nezgode, u slučaju požara ili potresa, znamo da nam se pruža najbolje liječnička usluga. Pa i kad umremo, sve će biti sređeno i uređeno kako treba. Zato je tu osiguravajuća kuća ili pak banka. Pokriveni smo i zaštićeni od svakoga zla… Stvarno? Drugi će tražiti svoje spasenje u zdravom načinu života, ili pak u istočnjačkim načinima meditacije, u tjelovježbi ili pak u članstvu u nekim uglednim društvima. Međutim, kako god se mi ovdje na zemlji osiguravali i tražili spasenje i zaštitu u ovome ili u onome, biblijski nas Propovjednik opominje da će doći dani i godine za koje će čovjek reći „Ne mile mi se… kad je put uzbrdo muka i svaki izlazak prijetnja… jer čovjek ide u svoj vječni dom.“ (Prop 12,1.5)
Zato su nam tako utješne riječi apostola Petra, koji pred narodnim glavarima i starješinama smjelo svjedoči: „Isus Krist Nazarećanin… je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.“
To vjerujemo i želimo vjerovati. Samo je Isus Put, Istina i Život, samo on ispunja mirom naže ovozemne dane, jedino on daje smisla našim nevoljama i našim križevima, samo nam on daje snagu u životnim borbama, samo je on onaj koji nam pripravlja vječne stanove u kući njegova i našega Oca. Sve drugo može biti njegov ovozemni dar: i život i zdravlje i materijalna sigurnost i ovozemna priznanja i toliko običnih lijepih ljudskih životnih radosti. Neka nas Bog podrži u toj vjeri i u toj radosti.
