Četvrtak 25. tjedna kroz godinu: Da ga vidi
Meditacija uz Evanđelje: Lk 9,7-9
Ima ljudi koji s udivljenjem i poštovanjem gledaju ljude koji se žrtvuju za neku plemenitu stvar, kao na primjer onima koji iz humanih razloga čine i više od onoga što bi bila njihova dužnost. S istim će udivljenjem gledati nesebične liječnike, odgajatelje, učitelje, vatrogasce ili pak dobrohotne susjede. Nadalje, ima ljudi koji s dubokim poštovanjem gledaju na evanđelje i na sve ono što je Isus govorio i činio. Međutim, takvo udivljenje redovito nema nekog utjecaja na njihov osobni život.
Tako je to nekako bilo i s Herodom u Isusovo vrijeme. Čuo je puno toga o Isusu i to je u njemu pobudilo određenu znatiželju. Zato je Herod, veli Luka, „tražio priliku da ga vidi.“ Prisjetimo se. Herod je kasnije stvarno vidio Isusa kada su ga svezana doveli k njemu. Tom se prigodom Herod ponadao da će Isus pred njim učiniti neko čudo. Kad se to nije dogodilo, on je Isusa jednostavno otpravio natrag k Pilatu. Pomislimo: Herod je vidio Isusa! I što se u njegovu životu promijenilo? Ništa.
To nam govori evanđelje. Nije dovoljno naizvan se diviti, tražiti „specijalne efekte“ i spektakle u našoj vjeri. Bog se javlja u srcu onoga čovjeka koji ga traži u poniznosti i poslušnosti, u srcu onoga čovjeka koji je duboko svjestan svoje slabosti i svoje grešnosti. Bog se javlja čovjeku koji zaziva njegovu pomoć, Bog se objavljuje duši koja ga iskreno traži, čovjeku koji se želi obratiti. Veli Isus: „Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.“ Otvorimo mu svoje skrušeno srce i on će nas pohoditi i on će večerati s nama. Hvala Bogu da možemo pristupiti njegovoj večeri na svakoj svetoj misi.
