Sa zemljom se sveza
Usputni proslov
Govoriti kao što drugi govore čovjek vremenom dostiže kod nas u osamnaestoj godini i govor od te životne točke zove svojim pravom glasa. Ovakvo pravo čovjeka samo sustigne u vremenu neovisno o njegovu trudu i mnogi cijeloga života ostaju samo na takvoj pravno-govornoj razini – oglašuju se u vremenu i to glasom jata, tj. iza glasova drugih se skrivaju. Međutim, govoriti kako sam misliš čovjek ne sustiže vremenom nego po karakteru i osobnom naporu. Mnogi krivnjom drugih, a i vlastitom krivnjom, cijeloga života ostaju uskraćeni takvom pravnom govornom razinom – riječju ne izriču svoju misao nego se uvijek sklanjaju iza tuđih misli.
Umijeće je svoju misao u riječ oblikovati i hrabrost je, neovisno o razmišljanju drugih, s njome u javnost izići. Naslovi što slijede sa svojim sadržajem na tragu su misli koja izvire iz česte zamišljenosti i riječi prolomljene odnekud sa strane ili iz opće šutnje.
Sasvim sam siguran da riječ iz točke ove životne dobi svi, i oni ispred i iza mene, veoma dobro čuju. Drago će mi biti ako se netko ispred okrene i uspori kao i oni iza mene ako viknu i požure.
Sve da se to i ne dogodi, kao i do sada, idemo dalje i to, neki za sigurnostima svojih jata, a neki zaogrnuti svojim mislima i potpuno po strani.
Sveta noć
Večeras
u ovoj Svetoj noći
s vjerom upalih svijeću i
pod njezinim svjetlom
zapodjenuh razgovor s tobom
o svojima
ovdje u prolaznosti i
tamo
gdje se susretu nadamo
u Vječnosti
Sa svojim licem i
sa svojom pričom
tebi priđoh
ove svete Badnje noći
Ne mogu
Ni noćas
kada slavimo tvoju blizinu
drugačiji ne mogu biti
Ovima koji su oko mene
daleko sam a
onima koji su daleko od mene
sasvim sam blizu
Ni noćas
kada slavimo tvoju blizinu
drugi nego što jesam
ne mogu biti
Sebe namještati neću
ni pred ikim
glumiti blizinu
Negdje daleko
(usp. Mt 25,1–13)
Uzbuna pred
nenadanim pojavkom
Gužva pred
vratima vječnosti
Nebo očekuje svjetlo iz ulja
Prazne
ispružene ruke
čekaju pred vratima
Lica se snebivaju
nad ključem pred očima
Maslina posred vrta tuži
za uljem obescijenjenim
zapostavljenim
od ruku istih ljudi
sada već
negdje daleko
od stijenja
Sa zemljom se sveza
Ušatori
Uzemlji
Unarodi
Udomi
Učovječi
Utjelovi se
Bog uđe u ljudsku obitelj
i postade jedan od nas
S ovom i
ovakvom zemljom
se sveza
Tijelom se našim zaodjenu
kojim krv i voda teku
po kojoj dopiru u nas
sva naša radost
bol sva
Zemlja
i svemir
sve naše
po ovoj noći
posta svjetlo
Dođe u štalu ovoga svijeta
mjerljiva rogovima
kopitima
Zađe u noć papira
i čistih računa
Augustovih protokola
ureda
Dođe u noć trajnih jagmi
guranja
podvala
Zađe u štalu ondašnjeg
Rimskoga carstva
kasnije Franačkoga
i još kasnije
Austrougarskoga i
inih carstava
Noć današnjega
Novoga svesvjetskoga poretka
američkoga
Obznaniti svakome od nas Boga
obogočovječiti
nemoguće
i
svemoguće
Ušatori
Uzemlji
Unarodi
Udomi
U Betlehemu se istovremeno
učovječi Bog
i pobožanstveni čovjek
U svome rođenju
sa mnom se poistovjetio
sve moje sebi prigrlio
moje planove
strahove
moju djecu
i roditelje
Domovinu
prijatelje
Jezikom mojim govori
izabrao je moje tijelo
i ovakvu crno crvenu krv
po kojoj plove moje lađe
i moji ponori
po kojoj dopire sva moja radost
sva moja bol
Bog se upisa u tijelo
bez
deklaracija
i partnerstava
ugovora
i amandmana
rezolucija
i revolucija
dogovora
arbitraže
i paragrafi
Sve je samo jeka jačega
pusti tragovi po ovome svijetu
rogova
kopita
Svijet bez Porođenja
nije štala
špilja je
gdje mrak jede mrak
zub zub
oko oko
bez svanuća
bez kraja
Ostati ovdje
Gdje ćeš na Božić –
odgovaram –
Ne znam!
Vjerujem kako
Bog dijeli sa mnom
moje imanje
i neimanje
i
istinu govorim
kada kažem –
ne znam
Ali znam
da je svejedno
gdje ću biti
ako znam
da će On biti
gdje god ja bio
Za zvijezdom
Kada se sa zvijezdom
stiže
krenuh
u Planinu
gdje vlada savršeni mir
i gdje se zvijezda
od svih datih nam
nabolje vidi
11. studenoga 2002.
Putem bespuća
Neposredno iza Božića
i Betlehema
suknusmo u
zagrljaj poganskom Solisticiju
i Rimu
Osam dana kasnije
svi od Betlehema pođoše
i posred gradskih trgova
pred njihovim idolima kleknuše
te
krenuše bespućem
sve do Božića
kojeg
kakvog
Božićna sječa
Sjekli smo te
za ures Božiću
ruka na sjekiri nije drhtala –
bili smo sasvim mirni
kad’ smo te već za ures njemu birali
A tebe je jednako boljelo
za ognjište
ili za ures
svejedno
Samo onakav kakav si
ures si Božiću
sa svojim korijenjem
na svome mjestu
Kako do Tebe
Svi su pohitjeli
svi nekamo žure
Svijet se slijeva
iz gradova
iz sela
Danas gdje te pronaći
u gužvi
vrevi
ili
kao
i onda
od toga dalje –
negdje sa strane
Kako do tebe
Po mekim tepisima
ili
kao
i onda
kuda se slama vuče
vjetar cvili
Onda je bilo teško
čovjekom biti
i
danas nije ni malo lakše
ni čovjeku
ni Bogu
Onda
kako do tebe
Mada znam kako
i mada ne znam kako
Razgovor
Sa svojim
pod tvojim kamenim križem sam stajao
sa svoga križa na naš križ sam gledao
Sve sam ti rekao svojom šutnjom
sve sam razumio tvojom šutnjom
Već sutra
(u smrti Nedjeljka Badurine
iz Luna na otoku Pagu)
Po ovoj maslini
što izraste iz moje ruke
na tvoju raku
neka ti je mir
laka zemlja
Već sutra
postat ćeš
po korijenju u koje uđe
jedno s njezinim granama
Po jedrini lista i
svjetlu uljanice ostati ćeš
i dalje uz nas
makar
opleten njezinim žilama
makar
položen u ove stijene
5. studenoga 2002.
Život
(usp. Iv 1, 14)
I Riječ tijelom postade
i nastani se u nama
dok prođu tijelo
i vrijeme
dok svane Vječnost
Tamo gdje jesi
Tvojih ljepota beskraj
Oko mene darova nebrojeno
Kroz njih ne ishodan
i ne nagledan
u sve još ne upućen
ma
uskoro moram poći
Toliko ovdje lijepoga a
za malo
Vjerujem
da je tamo
i bolje
i ljepše
i da si dobar
a ja sam još svega
ne nagledan
i ne ishodan
neizrečen
nedovršen
Vjerujem da si dobar
Jesi
Rastanak
Njoj se je žurilo tamo
kamo svi idemo
O mome posljednjem susretu s njome
njezina velikoga petka
na kraju života na zemlji brižno upita
A ‘esi li di što ruča
Jesam, majko,
Ma ‘esi – odgovori
i
rastasmo se
26. kolovoza 1994.
U pohodu
Tišina
Zatišje u meni
i na nedalekom moru
Sunce je u samom zalazu
Doviđenja
Već sutra ćemo se
opet susresti
biti
zauvijek biti
Udaljih se
Nad tvojim grobom
negdje iz mojih dubina
dođe suza
Suzbih ju
da ne ugasi svijeću
što ju zapalih
i stavih pod križ
s tvojim imenom
U svjetlu njezinu
pođoh svojoj kući
istim onim putem
s istim križem
tvojim
sada već
na mome imenu
Iskra
Umrla
Iskra se jučer ugasila
slučajno mi reče
(ako uopće postoji slučaj)
prijatelj iz Knina
U Iloku smo
Nad Dunav
koji odasvud navire
nagnuh se
i zapazih kako žuri
kako odlazi a
odlaskom
opet ne nestaje
Saznah da je danas popodne
u zavičaju
Kijevu
sahrana
Ne mogu stići
kasno sam saznao
daleko sam
Iskra se ugasila
a znao sam zbog čega je
godine tinjanja
tinjala
22. listopada 2002.
Sućut
Plakao sam kao dijete i
druge pitao zašto je Pere odselio
Pošao je da mu bude bolje –
rekoše
Danas sam sa svima vama u žalosti
i opet se pitam zašto se je Pere preselio
U općoj šutnji
vjerujem
i bol me tješi
životom kojem se vraćamo
Petar
Ni narod iz tvoga vremena
nije te dobro poznavao
Niti apostoli
osim Petra
na tvoje pitanje
nisu pogodili –
svi su redom do jednoga
zašutjeli ili
su onako nasumice
za tebe nagađali da si
Ivan
Ilija
Jeremija
ili
neki drugi prorok
Danas se isto događa
Petru
dok pokazuje tvoje lice
Ti si Krist – Pomazanik
gomila bleji
uključuje drugi prijenosni kanal
i samo vrti
svoju os
isprazno vrti
samo vrti
Moja Cezareja
Iziđi u pijesak
Sa svojim stopama stani
na moje tragove
i makar nesigurno
priznaj
mene izreci
Ne slušaj druge
pusti ih
neka i dalje
vode okrugle stolove
pišu znanstvene knjige
članke
već tebi govorim –
s mojih tragova
otisnutih u pijesku
na tvome putu
sa svojih nogu
u malo riječi
sobom
izreci me
Za naš dan
Ušao si u noć
naših ledenih srdaca
Judinih računa
poljubaca
Sasvim neprimjetno
sa strane
izvan grada
daleko od vlasti
dođe u noć
riječi nepokrivenih
susreta namještenih
obrednika pravovjernih
Tiho započe tvoja noć
kod nas
danonoćna borba s nama
u obredima
zaposlenih s računima
Neka sve zašuti
Sasvim neobično dođe na zemlju
posred štale
u slamu što od žita ostade
u društvo magarca
i vola
U zbiljskoj štali se rodi
koja vonja znojem težaka
njegovim blagom
Noćas neka sve zašuti –
fanfare po gradovima
mjuzikli
koncerti po našim crkvama
neka nestane
na kazališnim daskama
puka uprizorenost tvoga rođenja
i sve ono gdje truda nema
što nije zbiljska zemlja
i znoj čovjeka
neka odmah
umukne
zauvijek
daleko
daleko
odmakne
Ovdje gdje si najopipljiviji
(zahvala na Silvestrovo 2001.)
Večer
posljednjega dana ove godine
u zajedništvu smo s tobom
ovdje u kapeli
Večer je računa
sabiranja
ispraćaja
dočekivanja
druženja
razmišljanja
Vjerujući u tvoje gospodstvo
nad svim vremenima
nad vjekovima
ovoga što prolazi i
svega onoga što dolazi
nas ovdje
i jednako tvojih ostalih
negdje drugdje
sa sobom dođosmo ovdje –
gdje si prisutan
gotovo do opipljivosti –
istovremeno
požaliti se
i zahvaliti
Ove večeri
posljednje u ovoj godini
najviše ti zahvaljujem
što sam gdje jesam –
Hrvatski vojnik
Večeras ovdje sa sobom
s bogatstvom svoga zdravlja
i snage
zahvaljujem
da sam
ovakav kakav sam
tvoj dar drugima
u ovo vrijeme
na ovom mjestu
ovima
sebi
i
tebi
Rado ti večeras u ovom susretu
spominjem mnoge
iz blizine moga života
roditelje
braću i sestre
prijatelje
Tebi ne skrivam istinu da
između mnogih djevojaka
(što ti mi ih na put dade)
jedna se nađe
pred kojom stadoh
i ozbiljno stojim
Mnogi mi kroz život pomažu
sa mnom se raduju
i strahuju –
o svima njima
s uvažavanjem govorim
za sve njih
večeras ponizno molim
Državu Hrvatsku
naraštaji mnogi
vjekovima su sanjali
Za nju se na razne načine trudili
njome trudni bivajući
toliki su
ne zaboravljam
za nju
mučeni
umrli
bez znaka križa pokopani
zatvarani
kao robovi godinama
po bespućima tuđih zemalja
nestajali
a mi smo
stvaranost njezine uskrsnuća
doživjeli
Oplođena
krvlju branitelja časnih
blagoslovljena
riječima molitelja
Hrvatska
na oltaru
o njoj sada propovijedam
za Hrvatsku vojsku zahvaljujem
za tolike besmrtne živote
kojima je zaštićena
moja mladost
molim
Ovoga svega
što s vremenom prolazi
priznajem tko bi bio svjestan
ni bogatstva mladosti
s kojom se često poigravam
ni blizine najbližih
koje toliko puta zanemarujem
Oprosti
za sumnje na branitelje
za čiju li krivnju
zbog njihove poniženosti
tjeralica
zatvora
sumnji
zla
Večeras te molim
oprosti
zbog sebeljublja
ako je kamenje
i zbog mene progovorilo
ako sam znoj štedio
kad ga je trebalo cijediti
Za darove
tebi zahvaljujem
sve promašaje priznajem
samome sebi
drugima i
tebi
ovdje gdje si najbliži
oproštenje tiho
molim
Evo ti moju ruku
(Euharistijski triptihon)
I.
Sa svojih životnih putova
ispod težine svakodnevna življenja
evo nas pred tobom skrivenim
ali zbiljski prisutnim
Ovdje smo pred žrtvenikom mrmorenja
na Boga
i Čovjeka
Na mjestu razapinjanja
bola
krika
Došli smo ovdje
iz svojih ureda
vodova
središta
bojni
satnija
Ovdje smo
prepoznaješ nas
zapovjednici
vojnici
nadređeni
podređeni
s cijelim zrakoplovstvom ili
pojedinim zrakoplovnim jatima
mi
koji se zatrpavamo
papirima
lozovima
reversima
urudžbenim brojevima
klasama –
Ovdje smo na čistini pred tobom
na čistu sa sobom –
mi nismo uvijek dobri
Koliko krivih koraka
grešnih pogleda
praznih riječi
koliko međusobnih povreda
stajanja u mjestu kada je trebalo krenuti
koliko puta sam drugoga odgurnuo
koliko ovoga
onoga
mi
bez izuzetka
nismo dobri
U pravu je Ljubljeni učenik
kada kaže
ako tvrdimo da grijeha nemamo
sami sebe varamo
Na sreću on dalje nastavlja
ako priznajemo svoje grijehe,
vjeran je on i pravedan:
oprostit će nam grijehe i
očistiti nas od svake nepravednosti
Na ovoj čistini pred Bogom
budimo na čistu sa sobom –
samo smo grješnici
Recimo
oprosti
smiluj se
ili
evo ti moju ruku
vodi
II.
U točki smo susreta Boga s čovjekom
čovjeka s čovjekom
Prikazanje
Pretvorba
Trenutak je zajedništva
mnogih naših životnih žrtava
sa spasonosnom kalvarijskom žrtvom
Po plodovima kruha i vina
svatko od nas prinosi
svoj svakodnevni rad
obitelj za koju živi
sve druge
bez kojih bismo neosmišljeni bili
Ovozemaljske staze
zračni putovi
programi
planovi
ustroji
preustroji
strahovi
nade
talibani
senatori
ono jednako dijete bilo na ovom ili
na onom kraju svijeta –
sve je tu na Kalvariji
do Marije Isusove majke
Marije Kleofine
Marije iz Magdale
učenika Ivana –
sve je podno Isusova križa
bolno
raspeto
neutješeno
nade žedno
Žrtvenik je susretište
svega našega
i svega Njegova
prikazujemo sebe
sve oko sebe
s vjerom da će se ovdje dogoditi pretvorba
ne samo kruha u njegovo tijelo
i vina u krv
nego po ovoj žrtvi
onoga meni do sada dalekoga u bližega
nesimpatičnoga u podnošljivoga
pretvorba od danas
svakoga od nas u čovjeka boljega
III.
Za ovaj stol svi smo pozvani
i samo Domaćinu ove gozbe
unaprijed ne treba potvrditi dolazak
Učinio je ono zbog čega je došao
što je obećao –
sebe je nama dao
Ostao sa strane
ili ovom stolu prišao
jednako se on troši
jednako sebe daje
Uzeti njegovu hranu za sebe
ne znači li
zaputiti se
njegovim stopama
po svojim gradovima
selima
trgovima
ulicama
njivama
pločnicima
boravcima
hodnicima
satnijama
vodovima
Možda bi bilo lakše
nečim izvan nas
s njime izmiriti račune
dati mu njegovo
raščistiti –
biti „kvit“
Ali prići njegovu stolu
njega uzeti sebi
ne znači li njegovom snagom
zemlju pod nama i u nama
nadilaziti
Onaj
koji prilazi
ne može ne biti njegov
kad onda kada ga se slavi
jednako
i kad se od njega bježi
Pričest je
vrijeme povlaštenja
i obveza
Na cijenu dara Božjega
cijenom sebedarja
uzvratiti
Sveprisutni
Od tebe prisutnog
po tvojoj riječi
ovdje u kruhu
što ga izložismo
na srebreni tron
pođoh u bolnicu
gdje te nađoh
opet prisutnog
na običnim
metalnim krevetima
Ne zamjeri mi
Sveprisutni
kada kažem
da si mi u bolnici
prepoznatljiviji
nego tamo
gdje nam se čini
da obično jesi
drugi pjesmokrug zbirke: Sa zemljom se sveza
treći pjesmokrug zbirke: Samo da jeste
