Srijeda, 18 svibnja

Četvrtak 1. korizmenog tjedna: Sve što želite da ljudi vama čine


Čitanja: Est 4, 17k-m.r-t; Ps 138, 1-3.7c-8; Mt 7, 7-12


Vjerojatno vam je poznato što su to bisage. To je ona dvostruka torba koja se prebacuje preko konja, a čovjek može bisage nositi tako da mu jedna torba bude na prsima, a jedna na leđima. E, dakle, kaže jedna mudra izreka kako svaki čovjek u torbu na prsima stavlja tuđe mane i pogreške, a u torbu na leđima svoje. I onda, naravno, svoje mane ne vidi.

Eto to je ponajčešće glavni razlog svih naših sukoba. Ne želimo se staviti u položaj onoga drugoga. I, što je još gore, nemamo ista mjerila za sebe i za drugoga. Eto, na primjer, veoma će nas razljutiti kad otkrijemo da nam djeca lažu. A u isto vrijeme mi lažemo svojim znancima i svojoj rodbini. I onda se, naravno, pravdamo: “Drugo sam ja, ali kako taj balavac smije lagati!” Ljutimo se u prometu kad nam netko oduzme prednost. A i ne primijetimo kako i mi agresivno vozimo, kako parkiramo automobile tamo gdje smetamo i dugim vozilima i pješacima. Ljutimo se kad netko na nas viče. A i ne primijetimo kako i mi vrlo često vičemo na svoje najbliže. Ljutimo se kad nas netko prevari, a i ne primijetimo kako u drugim prilikama i mi slično postupamo.

Zato Isus danas iznosi jednostavno pravilo: “Sve što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.”

Tako želimo da ljudi imaju vremena za nas. Toliko želimo da nas netko sasluša, da bude strpljiv. Toliko želimo da ljudi imaju razumijevanja za naše propuste i očigledne ludosti. Toliko želimo susretljivosti, strpljivosti. Toliko želimo da nam ljudi ne lažu, da nas ne varaju. Toliko želimo da nas ljudi vrednuju kao osobe, da nam prilaze s dobrohotnošću, ljubaznošću, ljubavlju.

Razumljivo je da to želimo. Međutim, možemo li mi druge prisiliti da budu takvi prema nama? Teško. Gdje je prisila, tamo nema prave ljubavi ni ljubaznosti.

Ali jedno možemo. Rekao nam je to Isus. Svatko od nas može biti takav prema drugima. Veli Pavao na jednom mjestu: ako nam drugi zlo čini, a mi njemu uporno dobro, onaj tko zlo čini neće moći dugo ustrajati u zlu. Veli Pavao slikovito, time što mu dobro činimo nasuprot njegova zla, bit će mu kao da mu žeravicu istresamo na glavu. Ili mi ne vjerujemo u snagu ljubavi? Nije li nas upravo tom snagom Krist spasio? Ne pokreće li ta snaga sav svijet, unatoč našim slabostima?

“Sve što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.”