Četvrtak 13. tjedna kroz godinu: Poda slavu Bogu

Meditacija uz Evanđelje: Mt 9,1-8

Isus čini veliko čudo. Pred mnoštvom ljudi ozdravlja čovjeka koji je uzet ležao na postelji i tome istome čovjeku također oprašta grijehe. Bio je to očit znak, koji nitko nije mogao zanijekati. Umah ozdraviti takvog invalida! U ono vrijeme, kada medicine u nekom današnjem smislu uopće nije bilo! Pogledajmo, međutim, kako mudro postupaju obični ljudi koji su to na svoje oči vidjeli. Piše evanđelist Matej: „Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.“

Upravo to. Oni u tome trenutku nisu mogli znati da je Isus utjelovljeni Sin Božji. Oni su u njemu vidjeli proroka, Božjeg čovjeka. Zato su slavili Boga koji je tu vlast dao Isusu. To je silno važno. Toliki su veliki ljudi činili silne stvari. Mojsije je podigao svoj štap i ispružio ruku nad Crvenim morem, koji se razdijelilo, Ilija je oživio mrtvog dječaka, isto to je učinio i Pavao. Nadalje, tolika se čudesa događaju i danas po zagovoru Blažene Djevice Marije i drugih svetih.

Međutim, sve su to Božja djela. Sve to Bog čini preko ljudi. Pogledajmo i dalje. Bog želi i po nama činiti čudesna djela. Ne nužno vidljiva i očigledno čudesna. Pogledajmo: nije li veliko čudo kada čovjek od srca oprosti nepravdu, kada čini dobro svojim neprijateljima, kada strpljivo podnosi nevolje, kada svednevice žrtvuje svoj život za svoju obitelj, za zajednicu, za Crkvu? Sve to Bog hoće i može po nama činiti. Sv su to čudesa i ona imaju trajnu vrijednost, ona nas Kristovom milošću vode do vječnoga života do nebeskog Jeruzalema, koji je majka naša (Gal 4,26).