Danas vam se rodio Spasitelj

Blaženi Ivan iz Fiesola (Beato Angelico): Sv. Katarina Aleksandrijska, Gospa, magarac, vol, novorođeni Krist Gospodin, sv. Josip i sv. Petar Veronski u betlehemskoj štalici, freska, između 1439. i 1443.

Povijesni kontekst Isusova rođenja

Na ponoćki slušamo Lukin izvještaj o vremenu i mjestu Isusova rođenja (Lk 2,1–14). Luka, evanđelist povijesti, prikazuje Isusovo rođenje u okvirima svjetske povijesti, želeći time istaknuti njegovo univerzalno značenje. Spominje da se dogodilo u vrijeme ondašnjega vladara svijeta, cara Augusta (27. prije Krista – 14. poslije Krista). August je počasni, religiozni naslov koji je rimski senat 27. god. pr. Kr. dodijelio prvomu rimskomu caru Gaju Juliju Oktavijanu. Tim naslovom htjelo se cara počastiti kao utemeljitelja Rimskoga carstva koji je okončao građanske ratove, svijetu donio mir i štovalo ga se kao spasitelja svijeta. Na toj pozadini treba promatrati Lukin izvještaj o Isusovu rođenju. Luka spominje cara namjerno po tom božanskom naslovu, a ne po njegovu vlastitom obiteljskom imenu, želeći time reći da je rođenjem djeteta u Betlehemu došao kraj štovanja cara kao boga i spasitelja svijeta. Dijete u jaslama je Spasitelj svijeta.

Car August, svjestan svoje moći, izdaje naredbu da se provede popis svega svijeta (Lk 2,1). Želi, valjda, znati koliko ima vrsnih ratnika i poreznih obveznika. Tim popisom car je ozlovoljio židovski narod. Riječ popis, koju Luka četiri puta spominje (Lk 2,1.2.3.5), u memoriji židovskoga naroda ima negativno značenje. Tako je nekoć i David htio izbrojiti Izraelce, a sv. pisac kaže da je to bilo na poticaj Satana i mrsko u Božjim očima zbog čega ga je Bog oštro kaznio (2 Sam 24; 1 Kr 21). Izdajući naredbu za cijeli svijet, car August i ne sluti da se time i sam pokorava Gospodaru povijesti i da stoji u službi ostvarenja proročanstva proroka Miheja od prije 750 godina koji je prorekao da će se Mesija roditi u Betlehemu:

A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena… On će rasprostrijeti svoju vlast sve do krajeva zemaljskih. On – on je mir! (Mih 5,1–4).

Mjesto Isusova rođenja

Josip se pokorava carevoj naredbi i kao Davidov potomak odlazi sa svojom zaručnicom Marijom, koja je bila trudna, primjećuje Luka, u Davidov grad Betlehem. I tu se u noćnoj tišini rađa onaj kojeg su stoljeća iščekivala i proroci navješćivali. Veliki događaji povijesti spasenja događaju se noću. Možda je na tu noć i na taj događaj mislio i pisac knjige Mudrosti kad je rekao:

Dok je mirna tišina svime vladala, i noć brzim tijekom stigla do sredine puta svog, jurnula je tvoja svemoguća riječ s nebesa, s kraljevskih prijestolja, kao žestok ratnik u sredinu zemlje, propasti predane (Mudr 18,14–15).

Samo Isusovo rođenje Luka prikazuje s velikom suzdržljivošću, kao da se boji da ne bi suvišnim riječima odvukao pozornost čitatelja od samog događaja i stoga jednostavno tvrdi: I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu (Lk 2,6–7). Tim riječima Luka ističe dvije stvari: Isus je pravi sin Marijin i kao prvorođenac, po Mojsijevu zakonu (Izl 13,12), pripada potpuno Bogu. Biblijski pojam prvorođenac ne uključuje nužno braću, koja bi slijedila nakon njega, nego ističe posvemašnju njegovu pripadnost Bogu, njegovo dostojanstvo i prava.

Zašto se rodio u štali?

Povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu (Lk 2,7). Nije bilo mjesta ne zato jer bi ih vlasnik otjerao, nego jer je bilo prepuno od onih koji su u Betlehem išli na popis. Luka upotrebljava isti izraz κατάλυμα za svratište kao i za dvoranu Posljednje večere (Lk 22,11). Svratište je, prema tome, otvoren prostor, dvorana puna putnika i kao takvo neprikladno za porođaj. To je po svoj prilici i drugi razlog zašto su Josip i Marija morali potražiti neko drugo mjesto. Našli su ga u špilji. Svratišta su građena često iznad ili blizu špilja. Špilje su služile kao štale. Da su se Josip i Marija sklonili u jednu takvu špilju, odnosno štalu, potvrđuje drevna kršćanska predaja od Justina do Jeronima. Origen (oko 185–254) je kao vrsni teolog, istraživač i kritički egzeget proputovao Palestinom posjećujući Isusova mjesta više puta. Oko 248. godine piše da je svatko u okolici Betlehema poznavao špilju u kojoj se Isus rodio i jasle u koje je bio položen, čak su i pogani kazivali svakomu tko je želio čuti da se je u spomenutoj špilji rodio Isus kojega kršćani štuju i kojemu se klanjaju. Sveti Jeronim u svojoj božićnoj propovijedi tumačeći božićno evanđelje (Lk 2,7–20) tvrdi da ne može prežaliti što se nisu sačuvale one jasle u kojima je Isus ležao:

O kad bih mogao vidjeti one jasle u kojima je Gospodin ležao! Mi kršćani uklanjamo sada, donekle zbog časti, glinu i postavljamo srebro: ali je meni draže ono što je uklonjeno. Poganstvo cijeni srebro i zlato: kršćanska vjera cijeni one glinene jasle. Koji je rođen u tim jaslama zazire od zlata i srebra. Ne osuđujem one koji su to učinili iz poštovanja, (a ne osuđujem ni one koji su za hram načinili zlatno posuđe): nego se divim Gospodinu, Stvoritelju svijeta, koji se ne rađa usred zlata i srebra nego u glini. Rađa se u štali da se ispuni proročanstvo proroka Izaije ‘Vo poznaje svoga vlasnika, a magarac jasle gospodareve’ (Iz 1,2), a u blatu – gdje je štala, tu je i blato – da digne one koji su u blatu“, ističe Jeronim.

Prvi svjedoci Isusova rođenja

Prvi koji su obaviješteni o Isusovu rođenju bili su pastiri koji su te noći pod vedrim nebom na betlehemskim poljanama čuvali stražu kod svojih stada. Tumači Svetoga Pisma promatraju pastire pod dva vidika. Jedni vide u njima prvotno mesijanski motiv, koji povezuje Isusovo rođenje s Davidom kojeg je Bog nekoć s tih betlehemskih pašnjaka uzeo od stada i pomazao za kralja. Novorođenče koje leži u jaslama je, prema tome, onaj Davidov potomak kojeg mu je Bog obećao da će se roditi od njegova tijela i da će mu utvrditi kraljevstvo zasvagda (2Sam 7,12sl.; usp. Ps 78,70–72). Drugi pak u njima vide predstavnike Isusovih prijatelja iz Lukina evanđelja: malene, siromašne, carinike i grješnike. Pastiri u židovstvu Isusova vremena ne samo da nisu bili u cijeni, nego se s prezirom na njih gledalo kao na kockare, lihvare, poreznike i carinike. U javnom životu nisu nikada mogli nastupiti kao svjedoci. Njihovo im zvanje nije dopuštalo da pohađaju pouku u sinagogi niti da obavljaju ritualne obrede zbog čega su ih farizeji smatrali izgubljenima i bez nade u spasenje. Sumnjičilo ih se da kradu i stoga je bilo zabranjeno od njih kupovati vunu, mlijeko ili mladunčad. Prezreni u očima svijeta postadoše te noći miljenici Božji.

Značenje Isusova rođenja

Njima, neočekivano i bez ikakvih njihovih zasluga pristupi anđeo Gospodnji i slava ih Gospodnja obasja (Lk 2,9). Slava Gospodnja koja ih je obasjala nije ništa drugo nego Bog sam u svome sjaju, izvanjska pojava njegove unutarnje biti, odnosno svetosti. Pastiri su se silno uplašili, što je redovita pojava u ljudi u dodiru sa svetim Bogom, odnosno njegovim glasnikom (Lk 1,12.29; Iz 6,5; Dn 8,17; 10,7–11). Anđeo ih oslobađa od straha i prenosi radosnu vijest:

Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodi Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama (Lk. 2,10–12).

Taj anđeoski proglas je najznačajniji dio izvještaja o Isusovu rođenju, jezgra Božićnoga otajstva. Sve je usmjereno prema njemu. Dosad je samo Luka govorio, opisujući okolnosti Isusova rođenja, pa i samo rođenje, a sada, uvjeren u istinitost budućih Isusovih riječi da nitko ne zna tko je Sin – doli Otac (Lk 10,22), šuti i pušta anđela Gospodnjega da ga on obznani. Svaka je riječ važna u tom anđeoskom proglasu. Riječ danas je više nego kronološki podatak; spominje se u Lukinu evanđelju jedanaest puta (Lk 2,11; 4,21; 5,26; 12,28; 13,32.33; 19.5.9; 22,34.61; 23,43); ima neprolazno značenje; u njemu su se ispunila sva starozavjetna obećanja (4,21). Taj danas dogodio se u Davidovu gradu i time indirektno potvrđuje da je dijete, koje leži povijeno u jaslama, obećani Davidov potomak, Mesija.

Važno je uočiti posvojni dativ u anđeoskoj poruci: vam se rodio (Lk 2, 11), to znači on je vaš, za vas se rodio. Kao što je Isus za nas umro, tako se je za nas i rodio. Anđeoska objava tajne djeteta u jaslama dosiže svoj vrhunac, kad za nj tvrdi da je Spasitelj, Krist, Gospodin. Naziv Spasitelj upotrebljavao se u helenističkom svijetu za bogove i vladare koje se štovalo kao bogove. U Starom Zavjetu to je gotovo isključivo Božja oznaka. Novi Zavjet preuzima taj božanski naziv i primjenjuje ga na Isusa. Pridajući taj božanski naziv djetetu u jaslama anđeo je objavio njegovo božanstvo. U proglasu je neizravno i poruka upućena helenističkomu svijetu da nikakav vladar, pa ni car August, nije Spasitelj svijeta, nego samo dijete u jaslama, ono je Spasitelj svijeta.

Netom je anđeo Gospodnji objavio identitet novorođenčeta, pridruži mu se silna nebeska vojska anđela koja u kozmičko-nebeskoj liturgiji slavi ulazak Mesije u ovaj svijet pjevajući hvalospjev: Slava na visinama Bogu i na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim (Lk 2,14). Himan ne izražava želju nego objavljuje stvarnost, značenje tog djeteta za Boga i ljude, nebo i zemlju. Bogu je vraćena čast i slava, a ljudima, miljenicima Božjim, mir i spas.

Pastiri prvi blagovjesnici Božićnoga otajstva

Po odlasku anđela na nebo, pastiri koji su dotle bili samo slušači nebeske objave, postaju odjednom vrlo aktivni i vrlo govorljivi. Prve njihove riječi uzajamni su poticaj:

Hajdemo, dakle, do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin (Lk 2,15).

Pastiri žele vidjeti ono što su čuli i to što prije. Ponuda spasenja ne trpi odgode. I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama (Lk 2,16). Neuobičajen poredak osoba za židovsko poimanje. Iz toga poretka sv. Jeronim zaključuje na Marijino djevičanstvo jer u običnom braku muž se spominje uvijek prije žene. Ugledali su znak kako im ga je anđeo prikazao. Trebala je velika vjera prepoznati u tome znaku ono što im je anđeo navijestio: Spasitelja, Krista, Gospodina. Malenima Bog daje i tu milost! Pošto pogledaše, povjerovaše, a pošto povjerovaše, stadoše besjediti. Svaki susret s Bogom, odnosno s Isusom, ovdje s Marijom, Josipom i novorođenčetom, uvijek je i poslanje. Pastiri postadoše prvi blagovjesnici Božićnoga otajstva. Prvi, kojima ispripovjediše ono što im obznani Gospodin, bili su, iako Luka poimence to ne spominje, Marija i Josip. Krug pastirskih slušatelja širi se. Pastiri nastavljaju poslanje Gospodinova anđela objavljujući tajnu Božićnoga otajstva svima.

Luka se sa svojim čitateljima zaustavio na trenutak kod Marije da im pokaže kako treba slušati Božju riječ. Dvije su vrste pastirskih slušatelja: jedni koji su ostali samo kod divljenja onomu što su im pastiri o tome djetetu pripovijedali i Marija koja u sebi pohranjivaše sve te događaje prebirući ih u svome srcu (Lk 2,19). Prvi su površni i nestalni. Isus će ih kasnije u prispodobi o sijaču usporediti s onima koji kad čuju s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju, ti neko vrijeme povjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu (Lk 8,13). Marija pak nije ostala samo kod divljenja onomu što su joj pastiri pripovijedali o njezinu sinu, nego je to pohranila u svom srcu, povezujući i uspoređujući s onim što je otprije čula od anđela Gabriela kod navještenja, od Elizabete kod pohoda i ovdje sada od pastira. Marija je uzor onih koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti (Lk 8,15). Takve će Isus kasnije nazvati blaženima (Lk 11,28).

Pokazavši na Mariji kako treba Božju riječ slušati Luka sa svojim čitateljima sustiže ponovno pastire koji se slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli vraćaju svome stadu (Lk 2,20). Luka se definitivno oprašta od njih usvojivši njihov liturgijski slavopoj Bogu želeći da se i njegovi slušatelji pridruže tomu anđeosko-pastirskomu zboru slaveći i hvaleći Boga u svom vlastitom životu.

Na kraju, završavajući ovo razmišljanje o Božićnom otajstvu, želim da se u svetoj Božićnoj noći svi mi prepoznamo u miljenicima Božjim, čujemo anđeoski glas: Danas vam se rodio Spasitelj i da se pridružimo anđeoskomu zboru slaveći i hvaleći Boga.