Drugi dio došašća: 18. prosinca – homilija


Čitanja: Jr 23,5-8; Ps 72,1-2.12-13.18-19; Mt 1,18-24


Danas nam evanđelje donosi poznati događaj. Josip, Marijin zaručnik, saznaje da je Marija trudna prije nego što su se oni sastali. Misleći da je u pitanju nevjera, Josip pravedan i dobrohotan čovjek, nije želio Mariju javno osramotiti nego je počeo razmišljati o tome kako da je potajice otpusti i gle, izvješćuje nas Matej, noću se anđeo u snu javlja Josipu potičući ga da uzme k sebi svoju ženu Mariju jer je ona doista začela po Duhu Svetom. Matej zaključuje: “Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: Uze k sebi svoju ženu.”

Zvuči tako poznato, jasno i po sebi razumljivo. Zar doista? Pogledajmo. Josip je kao svaki mladi čovjek imao svoje planove. Namjeravao se oženiti Marijom, imati djecu, stvoriti obitelj. I onda se odjedanput događa s Marijom nešto o čemu on zaista nije mogao ni sanjati. Svi njegovi normalni ljudski planovi padaju u vodu.

I onda dolazi do izražaja silna Josipova veličina. Nakon anđelovih riječi on ostavlja po strani svoje planove i prihvaća ono što Bog od njega traži. I sve je to bilo riješeno u samo jednoj noći.

To su oni Božji velikani koji nam uvijek iznova svraćaju pozornost na ono što je za čovjeka jedino važno: tražiti i vršiti volju Božju.

Koliko god to izgledalo pojednostavljeno, to je jedina mudrost. Koji put nam, naime, život donosi nepredviđene i neugodne obrate: neuspjeh, bolest, različite tegobe i neugodnosti. Takve životne uvjete Bog stavlja pred nas tražeći da odustanemo od svojih planova i prihvatimo ono što on stavlja pred nas. Htjeti po svaku cijenu provoditi svoju volju –  protivno Božjim zapovijedima – znači vraćati se na iskonski grijeh naših praroditelja koji su, protivno Božjoj volji, kušali s onog stabla kušnje. Zato je mudro i jedino mudro nasljedovati Josipa. Samo to donosi mir, onaj Božji mir.