Duhovi (C) – nacrt za homiliju

Duhovi (C) – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


Svi smo iskusili što znači suša. Ukoliko na poljima nema dovoljno vode – bilo od kiše, bilo od navodnjavanja – uzaludan je sav trud poljodjelaca. Voda znači život. Jednako tako, kada ne bi bilo dovoljno sunčeve svjetlosti i topline, sve bi na zemlji zastalo i ugasilo se. Tekuća voda i umjerena sunčeva toplina osnova su života na zemlji. Ono što su voda i sunce za ovozemni život, to je za naš pravi život, za naš duhovni život snaga Duha Svetoga. Danas, na Duhove, sjećamo se kako je Duh Sveti podario snagu i mudrost apostolima da mudro i smjelo navješćuju evanđelje. Današnji je dan stoga ujedno i rođendan Crkve, sazidane na temelju apostola. Taj isti Duh i danas okuplja Crkvu Kristovu, to jest nas, Kristove vjernike i ispunja nas mudrošću i odlučnošću da svojim životom svjedočimo evanđelje Kristovo. Zamolit ćemo Gospodina, da nam snagom toga istoga Duha podari ustrajnost na putu evanđelja.

  • Gospodine, u samim počecima tvoj je Duh lebdio nad svime što si stvarao. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, ti si bio ispunjen Duhom Svetim i silom. Kriste smiluj se!
  • Gospodine, ti i danas na Crkvu svoju izlijevaš obilne darove Duha Svetoga. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Prekrasan je osjećaj kad otkrijete i doživite da nešto možete. Tako je za dijete – tko se toga ne bi sjetio iz vlastitog iskustva! – prekrasno kada nauči voziti bicikl. Toliko je vremena s udivljenjem gledalo one koji voze bicikl bez pomoćnih kotača, a sada, evo, ono samo vozi. Vjerujem da se lako svatko od nas može sjetiti vlastite sreće i ponosa, kada je bez pomoći ostalih i bez pomoćnih kotača počeo voziti bicikl. Slično je dječje ushićenje i ponos kad krene u školu. Oni stariji na poseban način doživljavaju maturu ili diplomu. Čovjeku se čini da su mu sva vrata otvorena i da mu je sve moguće… To su nezaboravni trenuci. Hvala Bogu za takve trenutke “ponosa i slave”!


Počeše govoriti drugim jezicima


Možemo samo zamisliti kako su se tek osjećali apostoli na današnji dan! Isus je uskrsnuo i učinio ih svojim vjerovjesnicima. Zatim, na dan Pedesetnice, dakle, pedeset dana poslije Uskrsa na apostole silazi Duh Sveti (Dj 2, 1-11). Bio je to poseban, izuzetan i neponovljiv osjećaj! Nikada u sebi nisu osjećali toliko ushićenje. Duh ih je poučio i obasjao jasnoćom. Sada su znali i razumijevali Kristovo otajstvo. Sada su im pale ljuske s očiju. Sada se ostvarilo ono kada im je Krist rekao da će ih Duh poučiti, pa da više neće imati nikakvih pitanja. Duh Sveti ih je ispunio hrabrošću i smjelošću. Bio je to doista izvanredan osjećaj. Čovjek se osjeća kao da je već u nebesima: sve mu je jasno, sva mu se vrata otvaraju, sve mu je moguće. Nadalje, dogodilo se posebno čudo: oni su propovijedali, a svi su ih toga dana slušali i razumijevali na svom materinjem jeziku. S druge strane, i slušatelji su bili izvan sebe od nevjerice. Nikako nisu mogli pojmiti da ti Galilejci govore tako da ih razumiju toliki ljudi pridošli iz najrazličitijih krajeva ondašnjeg Rimskog carstva. Neki su se čak i narugali: „Slatkog su se vina ponapili!“

Evo, to je ono što čini Duh Božji! Od običnih ljudi čini oduševljene i ovjerovljene svjedoke Kristova uskrsnuća i smjele vjerovjesnike.


Izlit ću Duha svoga na svako tijelo


To je ono što je Bog oduvijek činio i što ne prestaje činiti. Naime, Bog svoga Duha izlijeva u srca običnih ljudi, ljudi koji možda imaju svoje slabosti, koji nipošto nisu savršeni. Prisjetimo se. Ni nakon silaska Duha Svetoga Petar nije bitno promijenio svoju narav. Petar je ostao Petar, Andrija – Andrija, a Ivan – Ivan. Na njih je počinuo Božji Duh mudrosti i smjelosti, ali je u osnovi njihova ljudska narav ostala, njihove posebnosti, pa i slabosti. Pa ipak – po njima i u njima je djelovao Duh Božji. Što bi se dogodilo, da su Petrovi slušatelji obraćali pozornost na Petra – čovjeka i osvrtali se na njegove slabosti i na njegovu ne baš uzornu prošlost i ugled. Međutim, ti su ljudi osjetili da i po takvom Petru djeluje Duh Božji.

Petar navodi proroka Joela: “U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati.” Upravo to Bog i danas čini. Progovara nam svojim Duhom preko drugih, običnih ljudi. Stoga bi bilo ludo obraćati pozornost na činjenicu da su to samo ljudi, štoviše ljudi koji nam i ne moraju izgledati uzorno, bilo da se radi o svećenicima ili o nekom drugom. Pogledajmo, upravo se u tome sastojala greška i grešnost židovskih starješina: nisu slušali ono što Isus govori, nisu obraćali pozornost na snagu Duha koji je bio u njemu, nego su se usredotočili na ono što su smatrali njegovom slabošću: da je iz Galileje, da nije farizej, da se ne uklapa u njihove okvire pobožnosti. I promaklo im je ono osnovno i bitno – blaga vijest spasenja.

Tako se i nama može dogoditi da nam se na oči i u srce uvuče osuda i prezir za one koji nam govore, a Bog se želi poslužiti upravo njima. Zar ne da nam, tako, koji puta neki naši, nazovimo ih “neprijatelji” saspu neugodnu istinu u lice. I onda odbacujemo njihovu riječ kao što odbacujemo njih. A istinu su nam rekli. Tako znademo prezreti riječi svih onih koji su nam nesimpatični i koje smatramo nenadležnima i nekompetentnima. Tako nećemo čuti vlastito dijete, svekra i svekrvu, punca i punicu, kolegu s posla, dugogodišnjeg prijatelja ili nama nesimpatičnog svećenika… A Bog se upravo njima želio poslužiti kao što se poslužio kolebljivim Petrom, progoniteljem Pavlom i carinikom Matejom. Veli Pismo: “Duh puše gdje hoće”!


Našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.


Naravno, svi smo mi dionici darova toga istoga Duha. Po sakramentima krsta, potvrde i euharistije u nama je sila Kristova Duha. I svi smo snagom toga istoga Duha i opečaćeni i osposobljeni za velika djela, kako veli apostol Petar: “Vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu” (1 Pt 2,9).

Dao Gospodin da svaki od nas vjerno surađuje s poticajima Duha Božjega, tako te svaki od nas svojim životom i svojom vjernošću navješćuje Krista i njegovo evanđelje. Oni što su mogli apostoli – snagom Duha Svetoga – ono što su toliki drugi činili i čine – snagom Duha Svetoga – to smo i mi svi pozvani činiti – snagom toga istoga Duha.