Srijeda, 16 lipnja

Krist Kralj (B) – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


Danas, na koncu crkvene godine slavimo svetkovinu Krista Kralja. Doista, po Kristu je sve stvoreno, po Kristu smo otkupljeni i oslobođeni. Isus Krist je bio poslušan do smrti na križu i zato ga je Bog postavio za glavara svega stvorenoga. Krist je, veli Sveto pismo, alfa i omega, početak i svršetak, njegovi su vjekovi i njegovo je kraljevstvo. Stoga se danas na poseban način želimo pokloniti njemu po kojemu je sve, od kojega je sve i u kojemu sve nalazi svoje ispunjenje. Prizovimo na se milosrđe Božje.

  • Gospodine, u svome Sinu Isusu Kristu ti si sve stvorio na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, ti si prije svega i sve stoji u tebi. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine ti si odredio da tvoj sin bude Glava Tijela, Crkve, da bude svemu Početak, Prvorođenac od mrtvih, kralj neba i zemlje. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Ima situacija kada jedan čovjek jednostavno ne može razumjeti način razmišljanja drugog čovjeka, kako to duhovito veli naša poslovica: „Baba šumom, dida drumom.“ Tako npr. izgleda razgovor gluhih rasprava između roditelja i djece o trajanju njihovog večernjeg i noćnog izlaska, baš kao što redovito u nas, a i u svijetu, na dva različita, nikad spojiva kolosijeka teku razgovori između vlasti i oporbe. Ili kad pošten čovjek lopovu i „mafijašu“ govori o toleranciji, savjesnosti i brizi za malene.


Ti li si židovski kralj?


U današnjem evanđelju (Iv 18, 33b-37) Pilat se u čudu i nevjerici obraća Isusu pitanjem: „Ti li si židovski kralj?“ Kao da je htio reći: To je neka neslana šala, to je neko podmetanje, to ne može biti ozbiljan razgovor na temu kraljevstva. Isus da bi bio židovski ili bilo kakav kralj? Smiješno je o tome uopće početi razgovarati. Sa svoga stajališta imao je Pilat potpuno pravo. Prisjetimo se. Rimsko carstvo u to vrijeme nije uopće imalo dostojnog takmaca. Vladali su cijelim ondašnjim svijetom, cijelim područjem Sredozemnog mora, dakle, na tri kontinenta. Dokle su ondašnje lađe mogle doći svuda je bila rimska vlast. Imali su mudro ustrojenu državu, s vojskom, policijom civilnom upravom… Mala pokrajina Palestina bila je za Rimljane premalena i gotovo nevažna. Sigurno je da mnogi stanovnici grada Rima (osim židovske kolonije) nisu ni znali ni gdje je ta Palestina i postoji li uopće. I sada se, svezan i jadan pojavljuje pred Pilatom neki mali čovjek čiji protivnici vele da se on proglasio židovskim kraljem. Da nije tragično, bilo bi smiješno. Zato je Pilatovo pitanje: „Ti li si židovski kralj?“ zapravo značilo: „Reci da su zlonamjerne optužbe da si se htio proglasiti kraljem, jer je neozbiljno i smiješno da bi netko u ovoj maloj pokrajini mogao nešto tako ustvrditi. Brani se, reci da to nije istina!“


Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta


I sad se događa onaj razgovor gluhih. Isus odgovara Pilatu: „Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta.“ Pilat ništa nije razumio. Mislio je: „A kakvo to kraljevstvo može biti, ako li ne od ovoga svijeta?“ Isus mu je odgovorio, ali, nije tada Isus govorio njemu, Pilatu, koji to u tome trenutku ionako nije mogao razumjeti. Govori to nama. Za nas je to zapisano. Naime, ljudsko kraljevstvo pretpostavlja društveno uređenje tj. posvemašnju vladavinu jednoga nad mnogima, pri čemu vladar – kralj provodi svoju volju nad narodom. Povijest je prepuna primjera propalih kraljevstava, jer je jasno da na sili i prisili ustrojeno društvo ne može opstati. Nije takvo nebesko kraljevstvo, ono koje Isus naviješta i predstavlja. Božje je kraljevstvo kraljevstvo mira, dobrote, ljubavi, praštanja, milosrđa. Božje, odnosno nebesko kraljevstvo, kraljevstvo je ljubavi. Očima običnoga čovjeka, očima „svijeta“ kako to evanđelist Ivan shvaća, to je ludost. Međutim, čovjek tako lako zaboravlja koliko su krhka ljudska kraljevstva i koliko je krhko sve ono što čovjek želi graditi mimo Boga. Kao što je ono babilonska kula ostala nedovršena, tako su u povijesti propadala silna kraljevstva koja su se oslanjala na silu, moć, bahatost i oholost. Propalo je, to dobro znamo, i rimsko carstvo i tolika carstva i kraljevstva.


Naša mala kraljevstva


Ostavimo li, međutim, po strani velesvjetsku politiku i uđemo li malo u svoju nutrinu, zapažamo da svatko od nas rado gradi neka svoja mala kraljevstva koja su od ovoga svijeta. Uza svu redovitu i razumljivu brigu za život i svakodnevnicu, dopuštamo samima sebi da nas u velikoj mjeri obuzme upravo izgradnja nekoga našega kraljevstva. Pa se tako veoma trudimo oko nekog našeg ugleda i položaja u društvu, oko zarade, oko zabave i užitaka, oko materijalnih bogatstava, tako da pomalo neprimjetno stavljamo i Boga i svoju dušu na sporedno mjesto. I onda se čudimo što nam se snovi ruše, što smo napeti i nervozni (jer nam ne ide sve od ruke), što optužujemo za svoju nervozu i politiku i gospodarstvo i prijatelje i rodbinu i članove naše najuže obitelji. Jer, eto, sve se urotilo protiv našega malenoga kraljevstva.


Kristovo kraljevstvo


Isus govori Pilatu kako njegovo, Isusovo, kraljevstvo nije od ovoga svijeta i time sažima svekoliko svoje naviještanje. Mi nismo gluhi i slijepi kao Pilat. Nama je poznato što Krist naučava i čini. Mi smo njegove riječi čuli i u njegov nauk unišli. Naime, osnovni sadržaj Kristovog nastupa i propovijedanja bilo je navješćivanje kraljevstva nebeskoga. To je kraljevstvo ovdje među nama. To je kraljevstvo mira, ljubavi, praštanja, dobrote, vjernosti. To je kraljevstvo u kojem čovjek živi po zakonima evanđelja. To je kraljevstvo iskrene i prave ljubavi prema Bogu i čovjeku. I što se više budemo trudili oko toga kraljevstva, to će nebesko kraljevstvo biti među nama, to ćemo u većoj mjeri nebo na zemlju spustiti, to ćemo u većoj mjeri uživati predokus konačnog i vječnog kraljevstva. Samo to i takvo kraljevstvo može opstati. Ono je među nama. Ono nam je na dohvat ruke. Budemo li Krista nasljedovali u njegovu služenju i u njegovoj ljubavi, već sada ćemo kraljevati zajedno s njime i naša će duša biti ispunjena onim trajnim mirom koji samo od Boga dolazi.