Liturgijski spomen svetog Dimitrija
Liturgijski spomen svetog Dimitrija, zaštitnika Srijemske biskupije, uvršten već u prvi proprij Đakovačke i Srijemske biskupije 1885.[1] Ovaj misal donosi trinaest spomena srijemskih mučenika, od kojih samo za sv. Dimitrija donosi cijelu misu, tj. čitanja i molitve.[2] Za sve ostale mučenike upućuje se na zajednička slavlja iz redovnog misala. Ista se misa na blagdan sv. Dimitrija nepromijenjena donosi i u dva sljedeća izdanja proprija.[3] U svom nacrtu za obnovljeni proprij Jakov Benković predlaže iste molitve i isto prvo čitanje kao u prethodnim proprijima. Kao novost predlaže psalam 34,2 (33,2 Vg), te umjesto dosadašnjeg Lk 14,26-33 (“Dođe li tko meni, a ne mrzi svoga oca…”) predlaže evanđelje Mt 10,26-33 (“Ne bojte se, dakle. Ništa nije skriveno, što se neće otkriti…).[4] Današnji Vlastiti misal, nažalost, ne donosi čitanja, nego upućuje na zajedničko slavlje mučenika,[5] što je nazadak u odnosu da prijašnje (ciklostilsko!) izdanje i što je, naravno, vrlo nepraktično. Spomenimo, kao sjajan primjer, kapucinski Vlastiti misal izdan ove godine. Za svakog sveca stoji kraći životopis (nešto dulji nego je to uobičajeno u Časoslovu), i kompletna misa: ulazna i pričesna pjesma, zborna, darovna i popričesna molitva, čitanje, otpjevni psalam, redak za aleluju, i evanđelje.[6]
1. Biografski podaci
Naš Vlastiti časoslov[7] sažeto veli da je Dimitrije bio đakon sv. Ireneja, te da je pogubljen u Sirmiju 9. travnja 304. Relikvije su mu prenesene u Solun koji ga uzima za svog zaštitnika. Dugo se vremena mislilo da je Dimitrije solunski mučenik i da je bio rimski vojnik. U Mučeničkim spisima sv. Poliona čitamo:
I svetog Dimitrija, đakona iste (sirmijske) Crkve, koji se javno odrekao idola. različitim vrstama mučenja izmučenog, predao je vremenitoj smrti, da uvijeke živi.[8]
2. Misne molitve
Kao što smo spomenuli Strossmayerov Vlastiti misal jedino za sv. Dimitrija donosi vlastite molitve. To je, očito, bio razlog zašto se za Proprij iz 1967. (latinski) i 1968. (hrvatski) pripravile nove molitve uglavnom za sve vlastite mise, osim za Dimitrija. Današnji Vlastiti misal neznatno prilagođuje prijevod zborne i darovne iz 1968., dok je popričesna nepromijenjena. Donosimo prijevod iz današnjeg Vlastitog misala.
a) Zborna
Bože, ti blaženog Dimitrija, mučenika svoga, proslavljaš divnim čudesima: molimo te, njegovim nas zagovorom milostivo oslobodi od svih krivica i kazni koje za njih zaslužujemo.
Misao: “proslavljaš divnim čudima” što upućuje na čudesa koja se događaju po njegovu zagovoru nakon njegova mučeništva. Međutim, u latinskom originalu stoji virtutum signis clarificas, što je znatno bogatije. Naime, Bog proslavlja Dimitrija još za života, a i nakon njegova mučeništva znakovima njegovih vrlina, tj. njegovim vrlinama (od kojih je svakako najveća vjernost i čvrstina u vjeri). Nije slučajno da Isus u evanđelju radije govori o znakovima nego o čudesima. Čudo nije samo sebi svrhom, nego je znak djelovanja Božje milosti po Kristu i u svakom čovjeku. U prozbenom dijelu zborne molitve moli se da nas Bog zaslugama svetog Dimitrija oslobodi grijeha i kazni.
b) Darovna
Primi, Gospodine, po zaslugama blaženoga mučenika Dimitrija, naše darove: a nas učini sebi dragom žrtvom.
Ova je molitva nadahnuta poznatim retkom iz Poslanice Rimljanima: “Prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje” (Rim 12, 1). To je, naime, temeljno smisao našeg kršćanskog života, ali i euharistijskog slavlja: zajedno s Kristom i mi prikazujemo sami sebe, svoje nastojanje oko sveta života i to je onda savršeno bogoslužje. Sveti je Dimitrije na doslovan način prinio svoje tijelo za svetu žrtvu i time nam je zagovornik i primjer.
c) Popričesna
Očistila nas, molimo Gospodine, nebeska hrana: i zagovorom blaženoga mučenika Dimitrija koristila nam za vječni život.
I ovdje vidimo određeno osiromašenje u prijevodu: Purificet nos… caelestis mensae libatio prevodi se s Očistila nas… nebeska hrana. Naime, libatio se odnosi na žrtvu ljevanicu, što nas podsjeća na Pavlovu izjavu: “Ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu…” (2 Tim 4,6), pri čemu se, očito aludira na mučeničku smrt, kao što je to i u slučaju sv. Dimitrija. Nebeska je hrana pričesno blagovanje (i uzimanje udjela) u Kristovoj žrtvi, baš kao što je to doslovno učinio i sv. dimitrije. A nama, koji , vjerojatno, nećemo nasljedovati Dimitrija u mučeničkom predanju vlastitog života, treba biti na korist ovog svetog mučenika.
3. Čitanja
Uzet ćemo čitanja kako ih predlaže dosadašnji Vlastiti misal iz 1967./1968., jer važeći Vlastiti misal ne donosi vlastita čitanja, nego upućuje na čitanja iz zajedničkog slavlja za mučenike.[9]
a) Prvo čitanje: Mudr 10,10-14a
Mudrost je pravednika vodila pravim stazama; pokazala mu Božje kraljevstvo i podarila mu znanje o svetinjama; uspjehom okrunila napore njegove i umnožila plodove truda njegova. Kad su ga pritijesnili lakomci, pomogla ga je i obdarila bogatstvom, sačuvala ga od neprijatelja i zaštitila ga od zasjeda, darovala mu pobjedu u žestokom boju da spozna kako je bogobojaznost od svega jača. Ona nije ostavila prodanog pravednika, nego ga je čuvala od grijeha. S njime je u tamnicu sišla te ga ni u okovima nije zapustila.
Prvo je čitanje istovjetno kao na spomen sv. Urzicina. Tekst govori o bijegu Jakova ispred srdžbe njegova brata ezava. Kao što je Bog čuvao Jakova, tako je sačuvao od svake opasnosti i svete mučenike da mu budu vjerni do konca.
b) Evanđelje (Mt 10,26-33)
Umjesto odlomka Lk 14,26-33, koji se nalazio u izdanju 1967./68., donosim odlomak koji predlaže dr. Benković u svome rukopisu iz 1972., a koji nam se čini prikladniji.
(U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima): “Ne bojte ljudi. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca. Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.”
Uz spomen svetog Dimitrija u ovom odlomku čini nam se da valja naglasiti dvoje. Prvo, vjernik se ne treba bojati ljudi, ljudske mržnje i zla koja im mogu ljudi nanijeti. Bog je onaj koji će jačati svoje vjerne. Drugo: patnja koju mučenik podnosi dobiva posebnu vrijednost po svjedočenju. Mučenik se priznaje Kristovim i zato biva proganjan. Tako njegovo mučeništvo postaje znak, a njegova krv sjeme novih kršćana. Čestit život sveta čovjeka uvijek je znak, upravo kako to Isus veli na drugome mjestu kako mi trebamo biti svjetlost svijeta i sol zemlje.
4. Zaključak
Crkva oduvijek radosno slavi spomen svojih mučenika – svjedoka vjere. Oni su kršćanima i znak djelatne Božje milosti po kojoj slab čovjek postaje snažnim svjedokom Kristova spasenja. U isto vrijeme oni su kršćanima primjer i poticaj: istu milost Bog ulijeva u svakog vjernika da na sebi svojstven način bude navjestitelj nebeskog kraljevstva. Kada su u pitanju sveci, osobito mučenici, pravilo da je povijest učiteljica života vrijedi još više: povijest spasenja raste, širi se i zrije dok ne dospije do punine. A to se može i treba dogoditi i našim rastom i našim zalaganjem.
[1] Proprium Missarum dioecesium Bosniensis et Sirmiensis. Appendix ad Proprium Missarum dioecesium Bosniensis et Sirmiensis, Typographia dioecesana, Diacovae, 1885.
[2] Molitve su novosastavljene, jer ih ne nalazimo u drugim (drevnim) izvorima.
[3] Proprium Missarum dioecesium Bosniensis et Sirmiensis, Typographia dioecesana, Diacovae, 1919.; Missae propriae dioecesis Diacovensis seu Bosniensis et Sirmiensis, Diacovae, 1967.; Vlastite mise Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije, Biskupski ordinarijat, Đakovo, 1968. (hrvatski prijevod).
[4] Misae propriae Dioecesis Diacovensis seu Bosniensis et Sirmiensis, Đakovo 1972., str. 14 (rukopis iz ostavštine Jakova Benkovića).
[5] Vlastiti misal Đakovačke i Srijemske biskupije, Biskupski ordinarijat Đakovo, 1990., str.80.
[6] Vlastite mise reda manje braće kapucina, Zagreb-Dubrava, 2008.
[7] Vlastiti Božanski časoslov Đakovačke i Srijemske biskupije. Dodatak časoslovu Rimskog obreda, Biskupski ordinarijat Đakovo, 1995., str 78.
[8] Vlastiti Božanski časoslov…, str. 80.
[9] Prijevod, naravno, preuzimamo iz današnjeg liturgijskog prijevoda Svetoga pisma.
