Mir tebi

Život mi je protkan anksioznostima i nesigurnostima, a u njihovom temelju čak i ako o tome ne razmišljam strah je od smrti. I svaki moj odnos s drugim i svijetom podložan je tim neugodnim useljenicima u moj život, njima koji su se naselili moju egzistenciju.

Ponekad miruju i znaju tako ušutjeti da pomislim kako ih nema, kako su me napustili i otišli od mene. Ali, neki događaj koji čak ne mora biti tako tragičan, čak niti povezan sa mnom kao da ih iznenada probudi. Već pri pogledu na ratove koji još traju osjećam nesigurnost. U iskustvu gubitka dragih osoba osjećam snažan nemir jer shvatim kako ne mogu uvijek do kraja osigurati sebe, svoj život, živote onih koje volim i svijet kojem pripadam.

Ta krhkost mog postojanja ponekad do vrha ispunjena osjećajima straha zbog takvih neželjenih događaja i iskustava sigurno bi me paralizirala i odvojila od normalnog života i življenja kad ne bi bilo tebe i onog tvog tako umirujućeg i ohrabrujućeg mir vama koje izričeš učenicima, a preko njih i kroz njih i meni samom riječima mir tebi.

Taj mir pripada jednoj drugoj dimenziji postojanja čovjeka koja se u kratkim razdobljima mira među ljudima može tek naslutiti i predosjetiti, ali nikad do kraja istinski iskusiti i trajno proživjeti. I u taj mir nemoguće je vjerovati bez događaja tvog uskrsnuća, jer je ljudski mir trajan tek toliko da bude ponovno žrtva ili ljudske zloće i pokvarenosti ili zuba vremena koje ga zaboravi prizivajući i izazivajući nove ratove i krvoprolića.

A tek obiteljski mir koji se ispočetka tako čini čvrstim i vječnim da bi prije ili kasnije i on postao talac i žrtva naših ljudskih nemira, nesuglasica i neslaganja. Kad u Pismima kažeš učenicima mir vama, a kroz njih govoriš i meni mir tebi taj mir vidim kao vjeru u onaj život gdje me nakon smrti čekaš ti s raširenim rukama: mir tebi.

U tvojim raširenim rukama mir ne pripada vremenu, taj mir ništa nema sa smrću i ljudskim strahom od nje i taj mir nitko i ništa ne može narušiti i više ne postoji nijedna nesigurnost niti ijedan strah koji bi taj mir narušili. Iako ljudski jezik nema drugih riječi za to vječno iskustvo prepuštanja tvom vječnom zagrljaju ponekad o njemu mislim kao o vječnom miru.

Nije to mirovanje, nije to stagnacija, nije to stajanje i tapkanje u mjestu, to je radost spoznaje kako ovaj put nijedna nesigurnost, nijedna anksioznost, nijedan strah ne mogu pomutiti niti umanjiti snagu i blizinu tvog mira kojim me okružuješ.

Mir tebi je daleko više od nekakve puke želje kojom bi ti meni poželio nešto istovremeno nemoćan to isto mi pružiti. Ne. Mir tebi izričaj je tvoje snage i tvoje moći nad svakim strahom koji zahvaća moj život, koji opterećuje moje življenje i odnos prema smrti. Mir tebi izgovoren iz tvojih usta, tebe koji si uskrsnuo, više nema ljudsko značenje, te riječi dolaze iz usta onoga koji zaista nije od ovoga svijeta i zato mir tebi i nije od ovoga svijeta, nego obećanje kojim mi daješ sebe da ti se predam u potpunom povjerenju u tvoju božansku promisao o vječnom miru nakon što svrše zemaljske godine straha i nesigurnosti.

I riječi iz Pisma kad kažeš da mi daješ mir, ali ne na način kako ga svijet pruža nama i mi njemu i koji je nasušno potreban našim ljudskim sudbinama, su riječi koje izgovara onaj koji je iz svijeta nesigurnosti, smrti i straha prešao u svijet vječnog mira odakle se tri dana kasnije vratio da ga i meni podari.

Vječni mir nije ništavilo u kojem postojim nesvjestan samog sebe, nije stanje u kojem me nema i ne znam postojim li još uvijek. Vječni mir iskustvo je osobnog susreta s tobom živim i uskrsnulim od mrtvih, neprekinute radosti što mogu vječno promatrati tvoje raširene ruke koje mi još za zemaljskog života u riječima Pisma izgovaraju: mir tebi.