Molitva

Imam osjećaj kako njezina moć doista dolazi od tebe. Njezina snaga pomaže onda i kad se odavno prestane, ili u tim trenutcima netko drugi to čini za mene. Ona dolazi od onoga za koga kažeš u Pismima da je poput vjetra ne vidiš ga ne znaš odakle dolazi, čuješ mu šum, Duh Sveti.

Pomalo sam njezino djelovanje smatrao mehaničkim ili čak trgovačkim kao da je ona pregovaračko sredstvo za primoravanje božanske slobode da djeluje i čini onda kad ja to želim. Ponekad nakon nje može ostati čak i gorak okus ili osjećaj izdaje, ali samo zbog mog shvaćanja kako je ona transakcija između tebe i mene. Kao da tebi prebacujem izgovoreni zahtjev na kojega moraš odgovoriti i staviti na nju potpis.

Odgovor na nju izričaj je tvoje mudrosti jer na nju odgovaraš onda kad mi je stvarno potrebno, a ne kad ja to želim i očekujem. Neobično je njezino djelovanje jer kao da ona ispunjava svoju svrhu u najboljem ili najsudbonosnijem trenutku za mene, u trenutku kad je ne mogu izgovoriti ili u trenutku kad mislim kako je uzaludno.

Vjerojatno sam je dobrim dijelom pogrešno shvaćao. Ona nije mehanički proces djelovanja jednog uzroka na posljedicu kad ja to očekujem i tražim, ona je nedokučiva tajna tvoje slobode kojom odgovaraš na nju baš u trenutku kad osjećam kako bez nje ne mogu dalje, a možda više nemam snage za nju i pitam se što sada, kako i kuda.

I ona dođe kao nekad proroku, kao šapat blagog lahora, kao mudar savjet što učiniti u trenutku u kojem se nalazim, kao mudrost odozgor koja ne odbacuje moje ljudsko znanje i um, nego ih prosvjetljuje da izaberem ono što je za mene najbolje u skladu s tvojim meni uvijek pomalo skrivenim planom za mene.

Ona se ne protivi mojim ljudskim snagama i nastojanjima, ona ih ne poništava i ne odbacuje, ona ih radije učvršćuje i osnažuje kad i ukoliko su dobra i prema tebi usmjerena. Možda i ne postoji ljudskim jezikom izrečena definicija i iskustvo u susretu s njom jer svaka ljudska definicija i pokušaj u konačnici promašuje i ne zahvaća je do kraja.

Ipak, ti si ostavio njezin za nekoga možda enigmatičan opis kad si rekao tražite i naći ćete, kucajte otvorit će vam se, jer tko traži nalazi i onomu koji kuca otvorit će. Naravno, nije riječ o vratima i prozorima, riječ je o otvaranju samog mog života za ono što dolazi od tebe preko nje, i nisam ga ja sam otvorio, nego ga je otvorila ona opet zahvaljujući meni neshvatljivim putevima i načinima kojima me vodiš i kuda me vodiš.

Ako ona jest moć, njezina moć nema nikakve veze s predviđanjima, vradžbinama, magijom i onima koji misle kako imaju uvid u tvoje božanske promisli. Ona je poput otvorenosti Boga za dobro koje čovjeku želi pružiti i dati u izobilju ukoliko čovjek iz vlastite slobode otvara sebe za Boga.

Ta otvorenost za tebe kroz nju nije povezana s onim iščekivanjem u budućnosti kao da ću preko nje osvojiti nekakav veliki zgoditak. Riječ je o otvorenosti ili bolje reći mojoj prepuštenosti tebi i tvom božanskom promislu kako ćeš bolje od mene znati kad i u kojem trenutku mog života ćeš na nju odgovoriti, a i meni samom će i biti onda jasno zašto mi na nju odgovaraš sada, a ne prije ili kasnije.

Jednom shvaćena kao ustrajnost u trajnoj otvorenosti tebi i tvom božanskom vodstvu niti me poništava niti išta otima od moje slobode, prije će biti kako me ispunjava nekakvom meni prije nepoznatom hrabrošću, odvažnošću i odlučnošću što čovjek treba činiti i kako treba činiti da bi dosegao život s tobom.

Možda je u njoj najljepše ona spoznaja ili znanje koje nije ljudsko nego je plod tvog Duha, a to je trenutak osvrtanja za sobom kako bi se sa zahvalnošću pogledalo kako si ti svaki put na nju odgovorio, ali ne onda kad sam mislio kako treba i to usrdno želio, nego onda kad si ti znao kako će odgovor na nju mene promijeniti i moj život preusmjeriti.

Kroz nju dolazi i tvoja božanska mudrost koja moj um podučava onomu što ljudskim znanjem ne uspijevam zahvatiti i dokučiti. Tvoja mudrost koja me poučila da si me oduvijek poznavao daleko bolje nego itko drugi ili ja sam sebe i da si zapravo svaki put na nju odgovorio obilato i bogato više nego što zaslužujem i što mi pripada ili bih se mogao nadati i sanjati.

Ona je poput dobre i natresene mjere koja je dana u moje ruke i kao da sam ne jednom doživio istinu Pisma da onomu kome je dano dat će se još više i obilovat će više nego što zaslužuje.

Kad se ona javi kao usmjerenje i putokaz trenutak je olakšanja kao i povjerenja da i kad ne odgovaraš nju ne trebam biti zabrinut, jer ona neće propasti i nestati, ona će naći svoj put do tebe i vratit će se k meni onda kad mi bude najpotrebnija kako bi me usmjerila, pridigla i spasila.