Sredinom ovoga mjeseca u kalendaru se spominjemo svete Terezije Avilske. Bila je mudra i energična žena, ali je bila i mističarka koja je duhom pronicala životne i duhovne stvarnosti, što nisu mogli ni umjeli toliki teolozi njezina vremena. Ona je reformirala red karmelićanki i u tome svome pothvatu nailazila je na mnoge prepreke, koje su za nju kao ženu bile još teže. Međutim, nije bila ogorčena zbog tolikih nerazumijevanja i zlobnih podmetanja. Bila je izuzetno smirena i posve oslonjena na Božju milost. Imala je posvemašnji duševni i duhovni mir. Zato je i uspjela u svojoj namjeri uvjerena da samo čini ono što Bog od nje traži. Tu njezinu veličinu i taj duhovni mir na poseban način odražava njezina molitva u obliku pjesme. Vrijedno je da prve stihove navedemo u španjolskom originalu: „Nada te turbe / nada te espante / todo se pasa / Dios no se muda“. U prijevodu: „Neka te ništa ne uznemirava i ništa ne plaši. Sve prolazi a Bog se ne mijenja“. Mladi na hrvatskom pjevaju ovako: „Zašto taj nemir, zašto tjeskoba, Bog je pored tebe…“
Rekli bismo, takav stav može imati samo vjernik. Što god mu se dogodilo i što ga god progonilo, on ima nadu da Bog vidi i da na koncu spašava, baš kao što je Krista od mrtvih podigao. Međutim, pogledajmo čisto ljudski. Evo. Redovito se strašno uzrujavamo zbog stvari na koje nemamo nikakvog utjecaja. Ljutimo se na svoje najbliže, na one s kojima radimo, na svoje susjede, na druge sudionike u prometu, na političare, na politiku Vlade Republike Hrvatske… I što postižemo svojom ljutnjom ili svojom ogorčenošću što nas ovaj ili onaj ne razumije? Veli Isus: „Tko svojom zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat?“ Mudar čovjek čini što je do njega. Pa zato, na primjer, neću bacati smeće na ulicu, ali u isto vrijeme neću biti ogorčen zbog onih koji drugačije postupaju. Činim koliko mogu. I blagoslivljam one koji ne čine ono što bi trebali činiti ili čine ono što ne bi trebali. Mudra je žena bila sveta Terezija: „Nada te turbe, nada te espante…“