Neplanirano

U različitim američkim državama – uključujući New York – od ove je godine zakonom dopušteno dijete koje po čudu slučajno preživi pobačaj (do devet mjeseci) ostaviti na bolničkom stolu dok ne umre. To je jedna od neizbježnih posljedica onoga što se naziva „pro-choise“ (za izbor): majka ima izbor: želim li pustiti dijete da živi ili ću dopustiti da ga se „dokrajči“ (obustavi). Ako odluči pustiti svoje dijete da živi, dijete odmah ima sva prava navedena u Deklaraciji o pravima čovjeka; ako odabere „prekid“, to isto dijete može biti odloženo u spremnik za bolnički otpad nakon što prestane disati. To se događa kada objektivnost više ne postoji i sve postaje ovisno o subjektivnim pobudama. Moje geslo je: prije nego što počnete razmišljati, samo pogledajte što se događa. Ovdje jednostavno govorimo o živorođenom djetetu. Ne o feminističkom predmetu.
Film Unplanned (2019.) u Americi postiže neočekivano veliki uspjeh, a njegova premijera u Nizozemskoj je na pomolu. Unplanned govori istinitu priču o Abby Johnson, ravnateljici američke klinike za pobačaje. Točno je znala kako se pobačaj tehnički izvodi, ali zapravo nikada nije svjedočila pobačaju. Sve do toga jednoga dana. Na zaslonu je vidjela bebu koja se odmarala u maternici do liječnikova zahvata. Na svoj užas, vidjela je kako mu otkidaju ruku i kako krvava ruka izlazi iz katetera trenutak kasnije. Tada je vidjela kako teško ozlijeđeno dijete pokušava držati instrumente podalje od sebe, sve dok mu nije otkinuta noga, zatim još jedna ruka i na kraju glava. Na kraju je ostatak djeteta usisan u kateter. Abby Johnson spontano je počela povraćati.
Možete raspravljati koliko god želite o pobačaju, možete ga učiniti pričom o siromaštvu, izboru ili bilo čemu, ali ono što je Abby VIDJELA bio je život djeteta koji je prekinut. Ako se promatra prije nego se prosudi, dolazi se do drukčijih uvida. Nadam se da će Unplanned imati isti učinak kao i Čiča Tomina koliba Harriet Beecher Stowe. Stowein utjecaj na ukidanje ropstva bio je velik. Čak je i tada bilo nebrojeno puno ljudi koji su vjerovali kako imaju dobre razloge koji bi opravdali ropstvo. Do drukčijih su uvida došli, ali ne na temelju argumenata, nego kroz Stoweinu knjigu koja je pokazala konkretnu stvarnost ropstva u kolibi čiča Tome.
