Čitanja: 1 Iv 1,5 – 2,2; Ps 124,2-5.7b-8; Mt 2,13-18
Danas se spominjemo Nevine dječice. Znamo što se dogodilo. Kad su mudraci došli u Jeruzalem tražeći novorođenoga Kralja, u svojoj su potrazi stigli i do Herodova dvora. Na to se Herod pobojao za svoje kraljevsko prijestolje, pa je u zloj namjeri rekao mudracima da i njemu kažu za dijete kad ga pronađu. Mudraci su, nakon što su pronašli Isusa i poklonili mu se, otišli drugim putem u svoju zemlju. I onda, izvješćuje evanđelist Luka:
Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže – prema vremenu što ga razazna od mudraca.
Evo, toliko je strahovita bila zloća kralja Heroda. Pobio je nevine, dječicu u najnevinijoj dobi. Što je time postigao? Prouzročio je neizmjernu bol u srcima roditelja te djece, svoje je ruke okaljao krvlju, a svoje srce još većma ispunio mržnjom. Je li bio sretan? Je li pronašao svoj mir? Upravo suprotno. Tako je sa svakim čovjekom koji se upušta u grijeh. Samo dobrota i djela učinjena iz ljubavi mogu ispuniti čovjekovo srce mirom i spokojem. Jednostavnije rečeno, samo Bog ispunja mirom čovjekovo srce, baš kako veli psalmista: “Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje”.
Razmišljajući nadalje o Herodu, možemo ustvrditi da je njegov grijeh zapravo dvostruk: počinio je višestruko ubojstvo, ubojstvo nevinih, a nakon toga je uporno ustrajavao u svojoj mržnji, u svome grijehu. Jadan je bio on u svojoj vječitoj nesigurnosti u svome strahu za prijestolje, što ga je nagonilo na nove i nove zločine, a jadni su bili i oni koji su ga okruživali, vječito u strahu za vlastiti život, jer nisu znali kada će se na njih sručiti Herodova sumnja i nakon toga Herodov mač.
Teško da možemo doći pred Boga nevini kao ona nevina dječica. Grešnici smo. Pa ako već jesmo grešnici, ako činimo ludosti poput Heroda, doista ne bismo trebali počiniti i drugi Herodov grijeh. Nipošto ne smijemo ustrajavati u svome zlu. Zato danas veli sveti Ivan u svojoj poslanici:
Reknemo li da grijeha nemamo,
sami sebe varamo
i istine nema u nama.
Ako priznamo grijehe svoje,
vjeran je on i pravedan:
otpustit će nam grijehe
i očistiti nas od svake nepravde.
Radost Božića je u jednostavnosti, u prostodušnosti, u ljubavi. Neka nas Bog očuva od tvrdoglavosti u našim grijesima i lošim navikama, a neka nas ispuni poniznošću, svojim blagoslovom i svojim mirom, mirom koji samo od njega proizlazi jer je dobrostiv, jer je milosrdan i jer je čovjekoljubac.