Petak 18. tjedna kroz godinu: Neka uzme svoj križ

Meditacija uz Evanđelje: Mt 16,24-28

Svi političari – pogotovo u predizborno vrijeme – obećavaju svijetlu budućnost, poboljšanje životnog standarda na svim razinama i to vrlo brzo i u velikoj mjeri. A Isus govori posve drugačije: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Kako? Zar bi smisao našega života bio u muci i nevolji? Ne možemo vjerovati da bi Bog tako s nama postupao. Isus dalje strpljivo tumači: „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga.“ Što Isus time hoće reći? Evo. Ako netko hoće svoj život spasiti svojim trudom i svojom mudrošću izgubit će ga. Nužno. Jer, sve što je od ove zemlje, propada i svako je ljudsko djelo ograničeno. I onda Isus završava svoju pouku: „Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi?“ Upravo tako. Što god ja ovdje na zemlji postigao – a bez Boga – prolazno je. U tome smislu gotovo grubo govori psalam:

Ne boj se ako se tko obogati
i ako se poveća blago doma njegova:
kad umre, ništa neće ponijeti sa sobom,
i blago njegovo neće s njime sići.
Čovjek koji nerazumno živi
sličan je stoci koja ugiba (Ps 49,17-18.21).

Naprotiv, kaže Isus, tko svoj život izgubi i „potroši“ u ljubavi prema Bogu i bližnjemu, taj će zadobiti život u punini i to već ovdje na zemlji. Jer, pogledajmo, što god mi ovdje na zemlji postigli, naše srce uvijek ostaje gladno i prazno. Naprotiv, kada se čovjek u Bogu bogati – makar to bilo u muci i nevolji – srce je njegovo puno. Isusova je to riječ. On je naš Učitelj. Njemu vjerujemo i za njim idemo.