Ponedjeljak 34. tjedna kroz godinu: Dva novčića
Meditacija uz Evanđelje: Lk 21,1-4
Božja nam riječ često daje višeslojnu poruku. Što je češće čitamo ili slušamo, sve više i više otkrivamo nove dubine te iste riječi. Evo jedne od tih zgoda. Isus gleda kako svijet ubacuje novac u hramsku riznicu. Bogataši su ubacivali mnogo, a jedna je sirota udovica ubacila samo dva novčića. Isus veli da je ona dala najviše, jer je dala „sav svoj žitak“. I onda nam dođe na pamet pomisao da su pred Bogom veliki samo oni koji su posve siromašni, a bogataši će se vrlo, vrlo teško domoći Božjega kraljevstva, jer, veli Isus: „Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje“ (Mk 10,25). I onda se u povijesti Crkve javljala pomisao – a i danas je susrećemo – da je siromaštvo vrlina, a bogatstvo porok. Ne i ne! Bog gleda u srce, a ne na ono izvanjsko. Stvarno? Naravno. Evo. Marko piše kako je jednom zgodom neka žena uzela alabastrenu posudica punu „prave skupocjene nardove pomasti“, razbila posudu i svu pomast izlila Isusu po glavi. Mnogi su na to gledali kao na rasipnost, jer se ta pomast mogla prodati za više od tri stotine denara i dati siromasima. Tri stotine denara! Bila je to godišnja plaća jednog nadničara, ili današnjim rječnikom rečeno, godišnja plaća današnjeg radnika. Koliko bi to bilo novaca? Puno. I to sve izliti na nečiju glavu! Međutim, Isus je pohvalio tu ženu rekavši da je ona dobro djelo učinila.
Nisu bitna dva novčića, nisu bitni onih tri stotine denara. Kanimo se politikantstva i kanimo se previše pojednostavljenoga tumačenja evanđelja prema kojem bi Bog bio otvoren samo za one koji oskudijevaju, a bio daleko od onih koji su imućniji. Nije li Isus često upravo kod imućnih blagovao? Kod Lazara, kod carinikâ? Niti je siromaštvo po sebi krepost, niti je bogatstvo po sebi porok. Bitno je da imamo srce otvoreno za potrebita čovjeka, bitno je da svoj pogled ne usmjeravamo samo na sebe, bitno je da činimo dobro onako kako možemo i u mjeri u kojoj možemo. Josip iz Arimateje imao je vlastitu grobnicu (a to nije bila mala vrijednost!) i dao ju je za Isusov ukop. Što god učinimo od srca, iskreno i s ljubavlju – veliko je. Bog ne mjeri bogatstvo, Bog gleda naše srce i našu ljubav. Dao Bog da u tome smislu svakodnevno slijedimo ovaj Pavlov savjet: „Dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri“ (Gal 6,10). A to je tako jednostavno. I spasonosno.
