Srijeda 1. tjedna kroz godinu: Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša
Grčka mitologija poznaje lik mladića Kairosa, koji označava prigodu koju treba na vrijeme iskoristiti. Naime, Kairos je bio veoma brz i imao je čuperak kose na čelu, a potiljak mu je bio ćelav. Tko taj čuperak nije na vrijeme uhvatio, uzaludno mu je bilo trčati za njim, jer čuperka nije bilo na potiljku. Mi kršćani, naravno, vjerujemo da nikada nije kasno za Bogom poći. Osim toga, Bog pred nama ne bježi, nego nam milosno prilazi, prigiba nam se. Međutim, Bog nas uvijek poziva sada, i naš je odnos prema Bogu uvijek sada i ovdje, jer, konačno, ne možemo znati kad će biti sljedeća prilika i hoće li je uopće biti. U tome nam je smislu veoma poučna jedna dosta poznata zgoda opisana u Prvoj knjizi o Samuelu (1 Sam 3, 1-10.19-20).
Dječak Samuel je spavao u hramu. Čuo je glas koji ga je dozivao: “Samuele, Samuele!” Otrčao je svećeniku Eliju, misleći da ga on zove. Kad mu je svećenik rekao da ga on nije zvao, Samuel se vratio u postelju. To se ponovilo još dvaput. Samuel je svaki put dotrčao Eliju. Treći put je Eli shvatio da Bog zove dječaka, pa ga je poučio: ako opet bude čuo glas koji ga doziva, neka rekne: “Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!” Tako se i dogodilo. Bog je doista zvao dječaka Samuela i govorio mu. Tako je Samuel još kao dječak postao prorokom. To je onaj prorok Samuel koji je pomazao dvojicu židovskih kraljeva: Šaula i Davida.
Evo, ovaj dječak, Samuel, dražestan je primjer. Bog nam progovara svakodnevno. Bog nas poziva svakodnevno, jer Bog, kako veli Pavao, ne daje Duha na mjeru. Bog nam progovara po svojoj riječi koju čujemo u bogoslužju i koju pročitamo u Svetome pismu. Bog nam progovara po nauku Crkve, po svojim zapovijedima. Bog nam progovara po razboritim ljudima. Bog nam progovara u nekim posebnim zgodama našega života. I taj Božji glas je uvijek tu i sada, on je uvijek u sadašnjem vremenu. Pomislimo: ako nas Bog danas potiče da učinimo neko dobro djelo, tko zna hoćemo li moći i htjeti to sutra učiniti. Ako nas Bog poziva da oprostimo nekomu, da se pomirimo, ako nas Bog potiče da promijenimo nešto u svome životu, da učinimo onaj odlučujući korak, tko nam jamči da ćemo, ako sada to propustimo, sutra imati prigode, mogućnosti i snage to učiniti? Tko nam jamči da će za nas uopće postojati sutra? Prisjetimo se apostola. Kad je kojega od njih Isus ono bio pozvao, oni su, veli Pismo, sve ostavili i pošli za njim. Kad je ono Isus pozvao Pavla da ga prestane progoniti, on je odmah postao drugi čovjek. Nije uzeo tri mjeseca za razmišljanje. Veli pismo: Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa (2 Kor 6,1).
Ne želi nas Bog plašiti niti ispunjavati tjeskobom zbog nesigurne sutrašnjice. On nas samo potiče da ne gubimo prigode, da ne odgađamo dobre odluke, nego da budemo hrabri i spremno činimo dobro. Jučerašnji dan ne možemo izmijeniti. Za sutrašnji dan ništa ne znamo. Nama je dan današnji dan, sadašnji trenutak. Zato ne odgađajmo i ne opterećujmo se sutrašnjim danom, baš kao što veli Isus: Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova (Mt 6,34).
