Srijeda 2. korizmenog tjedna: Ne znate što ištete

Čitanja: Jr 18, 18-20; Ps 31, 5-6.14.15-16; Mt 20, 17-28

Roditelji svih vremena i sa svih strana svijeta postupaju na sličan način: svoju djecu vide u najboljem svjetlu i za njih žele ono što je najvrednije. Tako jednom zgodom dolazi mati sinova Zebedejevih, tj. mati apostola Ivana i Jakova i moli Isusa da u njegovu kraljevstvu ta dva njezina sina budu jedan njemu zdesna, a drugi slijeva. Velikodušno prepušta Isusu izbor koji će biti zdesna, a koji slijeva. Bitno da su to njezini sinovi.

Možemo samo zamisliti kako su se mogle pobuniti majke ostalih učenika da su za to znale. Međutim, valja zapaziti i zapamtiti Isusov odgovor: “Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?” Kad oni spremno odgovaraju da mogu (nemajući pojma što to znači), Isus im odgovara: “Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva – to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac!” Ostavimo negodovanje ostalih apostola i zadržimo se na ovim Isusovim riječima.

Čaša koju Isus treba piti čaša je njegove gorke tjeskobe, muke i smrti. Zato Isus pita učenike mogu li oni piti iz te iste čaše. Naime, drugom je zgodom Isus otvorenije rekao: “Ako su mene progonili, i vas će!”

I to je tajna cijeloga života Kristovih učenika: izjednačuju se njemu u muci i smrti, ali i u njegovu uskrsnuću i proslavi.

I to je riječ za svakog pojedinog od nas.

Koji put bismo tako željeli neki lijepi dar, neki uspjeh, određeni položaj u društvu. Htjeli bismo i zdravlje i dug život, da nas ljudi poštuju i cijene…

A toliko puta nismo svjesni što to znači. I nama Isus uvijek iznova govori: “Ne znate što ištete!” Naime, naš je pogled uvijek ograničen, naše spoznanje djelomično i naše razmišljanje isuviše zemaljsko. Ne znamo što znače određeni darovi. Jer, koji put dobri darovi nas dovode do oholosti i iskvarenosti, dok nas, naprotiv, neuspjesi i poniženja dovode do poniznosti, skromnosti i životne mudrosti.

Ne znamo što ištemo.

Pa kako onda moliti? Jednostavno. Onako kako nas je Isus učio: “Budi volja tvoja”, odnosno: “Bože, ako je tvoja volja, učini mi ovo ili ono”, kako bi to Isus rekao: “Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti!”

Je li ovo ludo? Možda. Ali tako je Isus molio. A to je onda jedina mudrost.