Stabat Mater

Latinski himan „Stabat mater dolorosa“ (poznat i kao glazbeno djelo) na hrvatskom je poznat kao „Stala plačuć tužna mati“. On se pjeva u pobožnosti križnoga puta, a sredinom rujna se kao himan čita o Spomendanu Blažene Djevice Marije Žalosne. Potresna je to pjesma koja govori o strašnim duševnim bolima koje je Marija osjećala dok je gledala strahotnu muku i smrt svoga Sina, dok je stajala nemoćna pod njegovim križem, dok je u svome krilu držala mrtvo Isusovo tijelo. Teško da bismo mogli zamisliti veću bol od boli majke nad mukom i smrću svoga sina. Tu strašnu patnju opisuje i naša pučka pjesma poznata pod imenom „Gospin plač“.

Ne možemo ući u ljudsku bol. Nikada ne možemo do kraja razumjeti kako je onome koji na takav način trpi. Evo, stalno slušamo vijesti o tome koliko su na crti bojišnice napredovali Ukrajinci. A pomislimo, koliko je tužnih i pretužnih majki s obje crte bojišnice! Tko može otrti suze s lica tih žena. I ne samo žena. Tu su i djeca i supruge, braća i sestre… Tko može izmjeriti bol ljudske duše?

I onda kao ljudi, kao vjernici, pitamo: zašto? Zašto je Isusova majka tako strašno morala trpjeti? Zašto Bog i danas dopušta tolike nepravde, nasilje, mržnju, izrabljivanje, pljačke, ubojstva? Ovdje na zemlji nikad nećemo naći jasan odgovor. Ostaje samo vjera. Vjera da Bog vidi, da Bog zna, da Bog upravlja i da će on, na nama neobjašnjiv način, otvoriti put nade i spasenja, jer Bog, kako se to duhovito veli, „i po krivim crtama pravo piše“. Kršćani vjeruju da su pozvani trpjeti zajedno s Kristom da bi s njime bili i proslavljeni. Uskrsli Krist je jasan znak da zlo nema zadnju riječ. Za tu smo nadu rođeni. Jer, da nema te vjere i te nade, tko bi našao smisla vlastitom životu?