Stara godina: zahvalnica – nacrt za homiliju

Čitanja: 1 Iv 2,18-21; Ps 96; Iv 1,1-18

Evo nam Stare godine. I gle što nam danas progovara Ivan Apostol u svojoj poslanici:

Djeco,
posljednji je čas!
I, kako ste čuli, dolazi Antikrist.
I sad su se već mnogi antikristi pojavili.
Odatle znamo da je posljednji čas.
Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas.
Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama;
ali neka se očituje da nisu od nas.

Naše društvo postaje sve više svjetsko, stručno bi se to reklo “sekularno”, dakle, ne nužno kršćansko. Do prije stotinjak godina jedine su priznate vrijednosti bile kršćanske, a onda se počela stvarati država koja je po svojoj naravi odvojena od Crkve. Na svoj je način to dobro. Naime, kršćanske vrijednosti trebaju biti prihvaćene osobno, srcem, a ne silom i prisilom.

Međutim, nevolja je našega današnjeg društva i nas današnjih kršćana što se neke nekršćanske nazovi-vrijednosti sve više udomaćuju među nama kršćanima. Zato Ivan veli da su se pojavili antikristi koji su od nas proizišli, ali nisu od nas. Priznaju se kršćanima, ali to odavno nisu po svojim životnim opredjeljenjima. Ako netko ne pristaje uz Krista, taj je – Antikrist, ma kako to bolno zvučalo. Na primjer, ako netko uskraćuju radniku zasluženo plaću, je li on Kristov ili je antikrist? A što reći o onima koji iskorištavaju jeftinu radnu snagu, koji su do lakata ogrezli u korupciji, nepravedno stečenom bogatstvu…? Što reći o nama kada po sebi razumljivim prihvaćamo neke stavove koji duboko vrijeđaju brak i obitelj? Jesmo li Kristovi kada smatramo da je istospolna zajednica isto što i brak, da je ubojstvo nerođenog djeteta  koji put neminovnost, da je bračna nevjera samo bezazlena zabava, da je opijanje i divljanje po cestama tek izraz puste mladosti i tako dalje i tako dalje? Ne radi se ovdje o tome da je nužno antikrist onaj tko griješi, jer onda bismo svi to bili. Radi se o tome da neko nastrano i grešno ponašanje za čovjeka postane normalno, da je to njegov stav, radi se o tome da se čovjek načelno opredjeljuje za neki nekršćanski oblik života. Radi se o tome da se zlo proglašava dobrim. I to je strašno i strahotno.

Novine su nam pune antikristovskih stavova i ideja, sredstva javnog priopćavanja sve više i više proglašavaju normalnim ono što je po sebi strašno i razarajuće za pojedinca i obitelj. Nevjere, pljačke, ubojstva, bludništva, sve nam se to višestruko i višestruko nudi praktički kao normalan način života.

Na koncu godine želimo se doista odreći svega antikristovskog u nama. Naravno, pri tome treba započeti od vlastite savjesti. Za početak odlučimo da večeras nećemo pretjerati u jelu i piću. To škodi i tijelu i duši. Neka vam bude sretna i radosna večer koja dolazi!