Strickland: Jedinstvo bez istine uopće nije jedinstvo
Papa Franjo 11. studenoga 2023. odlučio je smijeniti biskupa Josepha Stricklanda s dužnosti dijecezanskoga biskupa Tylerske biskupije nakon apostolskoga pohoda koji je proveo Vatikan.
Taj je američki biskup nekoliko godina bio na ciljniku Svete Stolice zbog opetovanih istupa i izjava u obranu katoličke vjere, što je Svetu Stolicu jako zasmetalo. U neobičnom potezu Papa je odlučio smijeniti ovoga biskupa jer je njegova obrana katoličke vjere očito smetala i u Washingtonu i u Vatikanu.
Bio je pod pritiskom da se dragovoljno odrekne (uobičajena praksa u Vatikanu) kako bi se izbjegla galama, no Strickland se tomu odupro i prisilio Svetu Stolicu da ga službeno smijeni s položaja koji je obnašao od 2012., postigavši obilan apostolski i duhovni plod u svojoj teksaškoj biskupiji.
Otkako je postao biskup emeritus, Stricklandov glas još snažnije odjekuje diljem svijeta zahvaljujući društvenim mrežama i medijima. Monsignor Joseph Strickland jasno ističe kako uloga biskupa nije šutjeti u težnji za crkvenom karijerom, nego braniti Kristovu istinu bez straha i oklijevanja. U ovoj subesjedi američki prelat nudi dobre savjete kolegama biskupima kako se ponašati hrabro u ovim vremenima zbunjenosti.
Neobičnom odlukom papa Franjo Vas je u studenom 2023. smijenio s mjesta biskupa Tylerske biskupije. Kako ste se osjećali u tom trenutku?
Kada sam primio vijest o svom uklanjanju s dužnosti biskupa Tylerske biskupije, bio je to trenutak boli, ne za mene, nego za ljude koje sam usmjeravao i za Crkvu koju volim. Nije mi dano nikakvo jasno objašnjenje. Uvijek sam nastojao naučavati i braniti poklad vjere, puninu katoličke vjere, ukorijenjenu u Svetom Pismu i svetoj Predaji i služiti svomu stadu očinskim srcem. U doba velike pomutnje u Crkvi i svijetu, vjerujem da su mnogi vjerni katolici gladni jasnoće i istine. Ako su moji napori da govorim istinu jasno i vjerno smatrani previše „krutima“ ili „razdornima“, mogu samo reći da sam težio biti vjeran Kristu i Njegovoj Crkvi. Nastavljam živjeti i služiti kao biskup u redu. Ostajem duboko sjedinjen s Kristom i Njegovom Crkvom i svaki dan molim za papu Franju i za jedinstvo Crkve u istini.
Šutnjom iz straha ili udobnosti pastiri ne ispunjavaju svoju dužnost
Jeste li dobili potporu od kojega biskupa u Sjedinjenim Američkim Državama?
Dobio sam neke riječi potpore od više biskupa, ali u četiri oka. Nitko nije imao snage javno me podržati. Šutnja pastira sve govori. U vremenima kušnje ovce od svojih pastira traže jasnoću i snagu. Kada oni kojima je povjereno čuvanje stada šute iz straha ili udobnosti, ne ispunjavaju svoju dužnost. U biskupstvu hrabrost nije na volju; ona je obveza. Šutnja pastira pred nepravdom i izjedanjem (propadanjem, rušenjem) istine opasna je stvar. Jednoga ćemo se dana svi pojaviti pred Kristovim sudištem. Molim se da se, kada taj dan dođe, otkrije da sam govorio istinu, čak i kada me je to stajalo svega.
Mnogi se biskupi danas boje govoriti jasno
Otkako su vas pretvorili u biskupa emeritusa govorite s jasnoćom i snagom koja je rijetka među drugim biskupima. Boje li se biskupi progovoriti zbog straha od smjene?
Da, vjerujem da se mnogi biskupi danas boje govoriti jasno, osobito kada se ta jasnoća može smatrati „razdornom“ ili protivnom sklonostima koje prevladavaju u Rimu. Postoji stvaran strah da će biti otpušteni, potisnuti, svedeni na sporednost ili kažnjeni. Razumijem taj strah; ljudski je. Ali biskupstvo nije pitanje samoočuvanja (samoodržanja), nego davanja života za stado. Ako se više bojimo gubitka položaja, nego da ćemo uvrijediti Boga ili iznevjeriti i razočarati Njegov narod, onda smo izgubili svoj smjer. Vjernici trpe zbunjenost i ćudoredni mrak i pate zbog toga. Ovo nije vrijeme za šutnju ili dvoznačnost. Ovo je čas istine, izgovorene s ljubavlju, dȁ, ali hrabro i iz uvjerenja. To je ono što biskupska služba zahtijeva.
Milosrđe bez istine lažno je suosjećanje, a jedinstvo bez istine uopće nije jedinstvo
U Crkvi se puno govori o sinodnosti i milosrđu, ali čini se da Vatikan uvijek kažnjava one koji brane pravovjernija stajališta, dok nikada ne sankcionira one koji otvoreno promiču krivovjerja i zabludna učenja. Postoje li u Vatikanu dvostruka mjerila?
Dvostruka mjerila nedvojbeno postoje. Biskupe i svećenike koji podupiru trajna učenja Crkve – osobito u stvarima vjere, ćudoređa i bogoslužja – često se sumnjiči, nadzire ili čak otpušta. U međuvremenu, oni koji otvoreno dovode u pitanje ili proturječe utvrđenoj nauci rijetko se ispravlja, a neke se čak i unaprjeđuje. Ako sinodnost stvarno znači slušati i hoditi zajedno, zašto se glasovi vjernih katolika tako često zanemaruju, odbacuju ili ušutkavaju? I ako je milosrđe doista prepoznatljiv pečat ovoga pontifikata, zašto se tako rijetko proširuje na one koji jednostavno kane ostati vjerni pokladu vjere? Milosrđe bez istine lažno je suosjećanje, a jedinstvo bez istine uopće nije jedinstvo. Crkva ne može cvjetati ako se vjernost kažnjava i dopuštaju zablude. Vjernici to vide. Nisu slijepi. I zaslužuju pastire koji govore istinu, čak i ako nije omiljena.
Sustavna razgradnja nauke, bogoslužja i ćudorednoga učenja u ime „pastoralne skrbi“, „uključivosti“ i „sinodnosti“
Što vas najviše zabrinjava od onoga što se trenutačno zbiva u Crkvi?
Ono što me najviše zabrinjava jest namjerno nastojanje u samoj Crkvi da se potkopavaju nepromjenjive istine katoličke vjere. Svjedoci smo sustavne razgradnje nauke, bogoslužja i ćudorednoga učenja pod krinkom „pastoralne skrbi“, „uključivosti“ ili „sinodnosti“. Raste neprijateljstvo prema Predaji i onima koji je brane, dok se pomutnji i zabludama dopušta da se neograničeno šire. Tako čine čak i oni koji zauzimaju najviše položaje. Mnoge su duše zavedene, a šutnja tolikih biskupa je zaglušujuća. Ovo nije samo kriza vlasti, nego kriza vjere. Crkva je unakažena dvoznačnošću, kolebljivošću, nagodbenjaštvom i lažnim milosrđem. Ono što je u pitanju nije ništa manje nego spasenje duša. To bi trebala biti naša najveća briga i zato ne ću šutjeti.
Mnoga imenovanja i spisi pape Franje brojne vjernike čine zbunjenima. Kako vjerni katolici trebaju postupati da ne izgube nadu u vremenima nevolje?
U ovakvim vremenima vjernici se moraju usidriti u ono što se ne mijenja: Sveto Pismo, sveta Predaja, trajna učenja Crkve i sveta misna Žrtva – osobito u njezinu tradicionalnom obliku, koji je stoljećima hranio svetce. Kada riječi i postupci crkvenih vođa siju pomutnju, ne smijemo izgubiti mir ili pasti u očaj. Krist je Glava Crkve, a ne ikoji papa ili biskup. Kuša nas se, pročišćava. Bog dopušta te kušnje radi našega posvećenja. Ostanite vjerni. Molite ružarij (krunicu) svaki dan. Ostanite bliski s Gospom. Ispovijedajte se, klanjajte se Gospodinu u Presvetom Svetootajstvu i proučavajte vjeru. Čvrsto se držite istine, čak i ako je drugi napuste. Ne zaboravite da je Crkva izdržala mnoge oluje, pa će izdržati i ovu. Naša je nada u Kristu, a On nas nikada ne će prevariti.
Ne će nas suditi po ugađanju svijetu, nego po vjernom propovijedanju istine
Čini se da je istina žrtvovana za sporazum kako bi se ugodilo svijetu. Kakvu odgovornost imaju svećenici, biskupi i kardinali u obrani istine?
Svaki svećenik, biskup i kardinal ima svetu dužnost braniti istinu, bez obzira na cijenu. Nismo pozvani biti diplomati ili političari. Mi smo nasljednici apostolâ kojima je povjereno naviještati Evanđelje bilo zgodno ili nezgodno. Kad se istina žrtvuje radi sporazuma ili odobravanja svijeta, Crkva gubi svoju vjerodostojnost i duše su u opasnosti. Naš Gospodin nije rekao: „Budite omiljeni.“ – Rekao je: „Uzmi svoj križ i idi za mnom“ (Matej 16, 24; Marko 8, 34; Luka 9, 23). Šutjeti ili se pogađati sučelice zabludi izdaja je Krista. Ne će nas se suditi po tome koliko smo ugađali svijetu, nego po tome koliko smo vjerno propovijedali istinu.
Dok se tradicionalna Misa na latinskom ograničava, odobrava se blagoslivljanje istospolnih parova. Mislite li da svjedočimo jednom od najoprječnijih papovanja u povijesti Crkve?
Da, mislim da živimo kroz jedan od najoprječnijih (najpodjeljenijih) pontifikata u povijesti Crkve. S jedne strane potiskuje se tradicionalna Misa na latinskom koja je uzdržavala vjeru nebrojenih svetaca, dok se s druge strane pod izlikom pastirske pozornosti dopuštaju blagoslovi parova istoga spola, što je bilo nezamislivo u bilo kojem prethodnom razdoblju. To proturječje ne prolazi neopaženo među vjernicima. Oni vide da se s poštovanjem i vjernošću postupa kao s problemima, a da se zbunjenost i ćudoredna kolebljivost i nagodbenjaštvo dopuštaju ili čak potiču. To duboko boli mnoge katolike i stvorilo je ozračje podjela, nesigurnosti i nepovjerenja. Papinstvo mora učvršćivati braću u vjeri, a ne ih kolebati. Ali Bog to dopušta s razlogom, a mi ne smijemo odgovoriti očajem, nego većom vjernošću, molitvom i pouzdanjem u Krista koji ne će ostaviti svoju Crkvu.
Vjernici žude za jasnoćom, a šutnja biskupa izdaja je njih i Crkve
Što biste savjetovali biskupima koji se boje javno progovoriti?
Biskupima koji se boje javno progovoriti poručio bih: Sjetite se težine svoga poziva. Pozvani ste biti pastiri, a ne tražiti uspješno promicanje u službi. Krist vam je povjerio brigu za svoje stado i bit ćete suđeni po vjernosti kojom ste ispunjavali tu dužnost, a ne po tome koliko ste dobro brodili političkim strujanjima u Crkvi. Ne bojte se onih koji mogu nauditi tijelu. Bojte se Onoga koji može i tijelo i dušu baciti u pakao. Govorite istinu s ljubavlju, ali govorite je. Vjernici žude za jasnoćom, a vaša šutnja je izdaja njih i Crkve. Vrijeme sramežljivosti je prošlo. Stojte čvrsto u vjeri, budite nepokolebljivi u svom svjedočanstvu i pouzdajte se u Božju providnost.
Na kraju, što biste savjetovali katoličkim vjernicima koji žele nastaviti produbljivati svoju vjeru usprkos sramotama koje pogađaju Crkvu?
Vjernicima koji žele nastaviti produbljivati svoju vjeru usprkos sablaznima u njedrima Crkve, poručio bih: Ne dopustite da ljudski grijesi poljuljaju vaše pouzdanje u vječnu Božju istinu. Crkva je božanska i ljudska. Krist joj je Glava i Njegova su obećanja nepromjenjiva. Da, sablazni su ozbiljne i duboko nas povrjeđuju. Ali vjera se ne gradi na krhkosti ljudi; gradi se na Kristu. Nastavite moliti sa žarom. Proučavajte učenja Crkve onako kako su se oduvijek prenosila i nemojte se dati zavesti zabludama ili dvoznačnostima koje se mogu pojaviti. Potražite dobre svećenike i čvrsto duhovno vodstvo. Zapamtite da niste sami. Mnogi vjernici podnose iste kušnje, a Bog kroz te patnje čisti svoju Crkvu. Stojte postojano, s očima uprtim u Krista i budite svjetlost onima oko sebe. Istina će izdržati, a Crkva će izaći pročišćena, čak i ako put bude težak.
razgovarao Javier Arias
