Subota 2. korizmenog tjedna: Došavši k sebi


Čitanja: Mih 7, 14-15.18-20; Ps 103, 1-4.9-12; Lk 15, 1-3.11-32


Isus pripovijeda. Imao čovjek dva sina. Mlađi uzima dio imanja koje mu pripada, odlazi u daleku zemlju i ondje vrlo brzo protrati svoja dobra živeći razvratno. Kad je sve potrošio, nastala je ljuta glad u onoj zemlji. Prihvatio se zadnjeg posla – čuvanja svinja (što je za Židove strašno), ali mu ni to nije bilo dovoljno da se prehrani. I onda, pripovijeda Isus, “došavši k sebi” mladić shvati da najamnici njegova oca žive puno bolje nego on sada. Stoga odlučuje vratiti se kući i prijaviti se da u svog oca bude običan najamnik.

Evo te riječi: “došavši k sebi”. Tome je mladiću bilo potrebno da zapadne u krajnju bijedu, da počne gladovati pa da “dođe k sebi” i shvati koliku je glupost učinio. Za toliko malo vremena potrošio je u pijanstvu i razvratu toliko bogatstvo koje je njegova obitelj s mukom namicala! Sada je sam i izgubljen. Osramotio je ime svoje obitelji, a sebe upropastio.

Došao je k sebi.

To je onaj prvi, nužni korak. Da čovjek odbaci svaku masku, svaku oholost, svaku umišljenost, pa da prizna pred sobom i pred Bogom: ludo sam činio.

Znademo kako je priča završila. Sin se vratio, a otac ga nije htio primiti kao svoga najamnika, nego kao sina, a u čast njegova povratka priredio je svečanu gozbu.

Korizma je. Doista, valja nam da dođemo k sebi. I ne primjećujemo koliko griješimo protiv Boga, protiv bližnjih i protiv samih sebe. Zato – razmislimo. Dođimo k sebi. I ne primjećujemo da možda riječima lako i olako druge povrijedimo. Ne primjećujemo da nismo baš umjereni u jelu i piću. Ne primjećujemo da zanemarujemo Boga i njegovu riječ.

Valja nam doći k sebi i to priznati. A nakon toga Bog svoje sigurno čini. Prihvaća nas kao svoju djecu, i nama u čast priređuje gozbu. Susret s Bogom uvijek je izvor radosti. A za to je potrebno obraćenje i poniznost. Korizma je. Dođimo k sebi. Doživjet ćemo radost kakvu svijet ne može dati. Obnovljeno srce, dah Božjeg praštanja i milina njegove milosti dat će našem životu nov i puni polet. Samo Bog to može. To ne mogu ni materijalni užici, niti naša tvrdoglavost, umišljenost ili uznositost.

Dođimo k sebi. I Bog će nam potrčati u susret.