Sveti Lovro: Tko ljubi svoj život, izgubit će ga
Meditacija uz Evanđelje: Iv 12,24-26
Ponekad smo stvarno uskogrudni, gotovo ograničeni, tako da ne vidimo očite stvari. Ponekad, kako se zločesto kaže, doista „ne vidimo dalje od nosa“. Pogledajmo. Želimo steći i postići što više i nekako mislimo da će naša sreća sve više i više rasti, što budemo imali više dobara i što budemo postigli veće ovozemne položaje. I pri tome ne vidimo – kako ono veli televizijska sapunica – da „i bogati plaču“. Isus nam, nasuprot toga, kazuje božansku mudrost: onaj tko svoj život za nešto ulaže što je istinski vrijedno, dobit će stostruko. Isus to objašnjava u prispodobi koja je onda – kao i danas – posve razumljiva: „Ako pšenično zrno, pavši na zemlji, ne umre, ostaje samo; ako li pak umre, donosi obilat rod.“
To je Isusova mudrost. Ulažem ovaj propadljivi život, da bih zadobio onaj vječni. Zato Isus dalje gotovo grubo kaže: „Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.“ Ne mrzimo mi ovozemni život, nego samo želimo reći, da smo mi određeni za bolji, trajni, vječni život u nebeskom kraljevstvu zajedno s proslavljenim Kristom. Mi zahvaljujemo Bogu za ovozemni život, ali težimo za onim vječnim, kako to kaže Pavao: „Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim!“ (Kol 3,1-3). Važno je to ne izgubiti iz vida. Tako je postupao i sveti Lovro, koji je Krista radi, kao mučenik predao svoj zemaljski život, da bi zadobio onaj vječni.
