Utorak, 26 listopada

Svetkovina Svete Bogorodice Marije


Prolazi vrijeme.

O tome najbolje svjedoči Dolazak Nove godine. To što vrijeme prolazi, onome tko ne vjeruje sve oko njega čini bjesomučnom trkom prema – ničemu! Takvi od života nemaju ništa osim rijetkih lijepih trenutaka. A sa protjecanjem vremena i oni nepovratno protječu i nikad se više ne vraćaju. Tko ne vjeruje, suočava se sa strahom, bez obzira priznao to kome ili sakrivao pa i sam od sebe. 

Da bi se sakrio strah, izmišljaju se različiti načini. Treba stvari urediti tako da čovjek ne primjećuje da mu život izmiče iz ruku! Jedno od sredstava je i slavljenje ili doček Nove godine. To je očajnički pokušaj učiniti ne samo bezbolnim nego i zabavnim ono što čovjeku zadaje strah. U tome obilno pomažu mediji praveći od te večeri i od prvog dana nove građanske godine pravi spektakl, običaj u kojem svi sudjeluju, svi nešto slave, a ne zna se što drugo nego protjecanje vremena i to kako nam ono curi iz ruke.

Onima koji vjeruju, vrijeme koje prolazi jest približavanje susretu, Očevom zagrljaju. Stoga nas protjecanje vremena ne užasava nego puni radošću i pouzdanjem. Tako dolazimo do malog paradoksa: razloga slaviti protjecanje vremena i nastup slijedeće godine ima samo vjernik koji se ima itekako čemu nadati jer protjecanje vremena ga približava velikom slavlju kojem se nada. Onaj koji ne vjeruje nema razloga za slavlje; protjecanje vremena ga neminovno približava bliže kraju njegovog vremena i nestajanju u tami.

Vjernik zna da će mu Nova godina koja počinje biti prilikom još bolje se pripraviti za konačno slavlje kojem se nada na koncu svojeg vremena. On zna da sreća u Novoj ne ovisi od magičnih obreda, predskazivanja niti položaja zvijezda i sazviježđa. Vjernik je svjestan svoje slobode i odgovornosti koju ona nosi. Zna da sretna Nova ovisi prije svega o njemu. Ona će moći biti samo razvoj onoga što jesam danas.

Biti svjestan svoje zloće i egoizma, lijenosti i neodgovornosti i odlučiti tražiti Božje svjetlo i snagu za promjenu jest jedini razlog zašto bi mojim bližnjima Nova trebala biti sretnija: jer ćemo prije svega jedni drugima biti više ljudi. To uvijek možemo učiniti, pogotovo najbližima i najdražima; to ne ovisi ni o kome nego samo o meni – o svakom od nas. Što god se drugo dogodilo (ne daj Bože nesreća, bolest, kriza), ako ovo dademo jedni drugima, mi smo počeli stvarati novi svijet. Jer danas nismo gladniji i goliji nego prije, ali nesretniji možda jesmo. A sreću možemo pružiti jedni drugima!

Prvo čitanje govori koji je put prema punini, prema sreći. Zazivati blagoslov znači ponizno moliti. Ponizno znači odrekavši se sebe i svojih želja pa i zamjerki drugima. Znači moliti, željeti drugome život; iskrenog srca poželjeti drugome dobro. Moći odstupiti od svoje sebične želje da bi drugome došlo dobro i sreća. Zato blagoslivljati znači stvarati dobro: odstupio sam od onoga što je sumnjivo da bih otvorio prostor za dobro drugoga. Kad god to čovjek napravi, Bog se sigurno neće oglušiti. On dobro želi više negoli mi, ali poštuje našu slobodu; zato čeka. Nova 2014 jest prilika stvoriti prostor za dobro, za blagoslov. Koliko mira i koliko punog srca možemo u nju unijeti!

U Božjem srcu punina je nježnosti i želje za dobrom. Samo da još i mi svoja srca ispunimo time i počet će novi svijet, novo vrijeme – Nova će zaista biti sretna.

Zato nam Crkva danas stavlja pred oči Mariju. Ona je kao nijedno drugo stvorenje čistim srcem, bez grijeha, i ponizno primila dar Božjeg srca: Njegovog Sina. Ona je imala takvo srce da nije omela ono što je Božje srce naumilo dati. Njegovo je srce uvijek prepuno dobra, a ona je u svom biću samo napravila dovoljno prostora za dobro. Samo je toliko bilo potrebno i dogodilo se čudo!

I kad Ga je rodila, nije Ga sakrila da Ga ima samo za sebe. Daje Ga pastirima, kao što je i po navještenju dijelila svoju radost sa Elizabetom. Evo srca za novo vrijeme za novi svijet, za novu Godinu Milosti Božje: dati prostora Bogu, dati prostora čovjeku želeći mu dobro. Dati prostora da čovjek nama progovori, kao što su pastiri govorili Mariji i ona to pohranjivaše i prebiraše u svom srcu. Bog je Mariji govorio i po pastirima. Ona ih je slušala. Ona daje njima Sina Božjeg, a oni njoj riječ Božju – poruku anđela. Otvorena se srca međusobno obogaćuju! Svi primaju i svi imaju više negoli prije susreta. Tako svima počinje nova Godina Milosti Božje.

Da bismo mir želi, mir trebamo sijati. Stvoriti u svom srcu prostora za mir, za istinsko dobro samom sebi i drugom čovjeku. I što bolje svoje srce preoremo, što bude bolji prostor za mir svima oko nas, tim će više blagoslova i sreće ući u naš život. Kamo sreće da to učini po jedna obitelj u svakoj ulici, nekoliko onih koji žive i rade zajedno. Ono što bi se tamo događalo postalo bi doslovno zarazno. Jer Božji dar je neodoljivo privlačan! To je način da Nova godina bude sretna ne samo u želji, nego u srcu i u životu.