Zahvala

Hvalim Te, slavim Te, blagoslivljam Te,
Bože moj,
poradi neizmjernih dobročinstava
iskazanih meni nedostojnu.
Hvalim[1] blagost Tvoju kojom me dugo čekaš,
ljupkost Tvoju koja se čini da me kažnjava,
očinsku ljubav Tvoju kojom me zoveš,
dobrostivost kojom me prihvaćaš,
milosrđe kojim mi otpuštaš grijehe,
blagonaklonost kojom mi nadvisuješ zasluge,
strpljivost kojom se ne spominješ nepravde,
poniznost kojom me tješiš,
vječnost koju čuvaš za mene,
istinu kojom me nagrađuješ.
Što da rečem, Bože moj,
o Tvojoj neizrecivoj darežljivosti?
Tȁ Ti pozivaš bjegunca,
primaš povratnika,
podupireš onoga koji posrće,
razveseljavaš onoga koji očajava,
potičeš nemarna,
činiš spremnim za boj onoga koji ga bije,
ovjenčavaš pobjednika.
Grješnika nakon kajanja ne prezireš
i krivnju mu ne pamtiš.
Izbavljaš od mnoge pogibli,
mekšaš srce na skrušenje.
Strašiš kaznama,
privlačiš obećanjima,
popravljaš bičevima.
Čuvaš anđeoskim služenjem,
osiguravaš nam vremenita
i spremaš vječna dobra.
Sokoliš dostojanstvom stvaranja,
pozivaš milostivošću otkupljenja,
obećavaš dobitke nagrađivanja.
Za sve Ti to na uzdarje
ne mogu izreći dovoljne hvale.
Zahvaljujem Tvomu Veličanstvu
na obilju Tvoje beskrajne dobrote,
da uvijek u meni množiš milost,
umnoženu uščuvaš
i očuvanu nagradiš. Amen.
sv. Toma Akvinski
latinski izvornik
Laudo, glorifico, benedico
Pro gratiarum actione
Laudo, glorífico, benedíco te,
Deus meus,
propter imménsa indígno mihi
praéstita benefícia.
Laudo cleméntiam tuam me diu exspectántem,
dulcédinem tuam ulcísci simulántem;
pietátem tuam vocántem,
benignitátem suscipiéntem,
misericórdiam peccáta remitténtem;
bonitátem supra mérita impendéntem,
patiéntiam iniúriae non recordántem;
humilitátem consolántem,
patiéntiam protegéntem,
aeternitátem conservántem,
veritátem remunerántem.
Quid dicam, Deus meus,
de tua ineffaábili largitáte?
Tu enim vocas fugiéntem,
súscipis reverténtem,
ádiuvas titubántem,
laetíficas desperántem;
stímulas neglegéntem,
armas pugnántem,
corónas triumphántem.
Peccatórem post paeniténtiam non spernis,
et iniúriae non memíneris.
A multis líberas perículis,
ad poeniténtiam cor emóllis.
Terres supplíciis,
állicis promíssis,
castígas flagéllis.
Angélico ministério custódis,
minístras temporália,
resérvas nobis aetérna.
Hortáris dignitáte creatiónis,
invítas cleméntia redemptiónis,
promíttis praémia remuneratiónis.
Pro quibus ómnibus
laudes reférre non suffício.
Maiestáti tuae grátias ago
propter imménsae bonitátis tuae abundántiam,
ut semper in me grátiam multíplices,
et multiplicátam consérves,
et conservátam remúneres. Amen.
S. Thomas de Aquino
latinski izvornik
njemački prijevod
s latinskoga preveo Petar Marija Radelj
Prethodni prijevod na hrvatski: Augustin Pavlović, U zahvalu: Hvalim te, slavim i blagoslivljam, u: Dominikanski časoslov, Zagreb, 2002., str. 745–746.
[1] Laudo znači: hvalim, slavim, priznajem, veličam.