Zašto naslov knjige Djevice premudra

Prenosi se Proslov iz knjige Djevice premudra: O Međugorju iz ljubavi prema istini, Tonimir, Varaždinske Toplice, 2024., str. 7–10.

Obrazloženje naslova knjige

Ova je knjiga napisana iz ljubavi prema istini, a posvećena je zbivanjima vezanima uza župu Međugorje Mostarsko-duvanjske biskupije Katoličke Crkve koja već peto desetljeće privlače pozornost i izazivaju nedoumice i svrstavanja među Kristovim vjernicima: svjetovnjacima, redovništvom, svećenstvom i hijerarhijom.

Predajući neko vrijeme kolegij mariologije u Sarajevu sedamdesetih godina prošloga stoljeća, pogotovo sučeljujući se s fenomenom Međugorja u Mostaru (1993.–2020.), bijaše prilike i za tolike propovijedi i za izdavanje marijansko-marioloških članaka i knjiga kao što su Prijestolje Mudrosti, Ogledalo Pravde ili molitvenik za bolesnike Zdravlje bolesnih, auktora bolničkoga kapelana don Radoslava Zovke. Svi su ti naslovi preuzeti iz Lauretanskih litanija. Pa i biblijski naslov knjige Isusova Majka (Iv 2,1; usp. Mt 1,18; Mk 3,31; Lk 2,51; Iv 19,25) jasno upućuje na njezinu ulogu i moćan zagovor kod Boga. Tako smo se i ovdje opredijelili za još jedan višestoljetni naslov Virgo prudentissima – Djevice premudra da u tom svjetlu promotrimo međugorski fenomen.

Što je mudrost, a što razboritost?

Prema Osmojezičnom enciklopedijskom rječniku, mudrost jest isto što i umna zrelost, pamet, razboritost.[1]

A razboritost jest mudra odmjerenost, razložnost, promišljenost, razbor.[2] Sveti je Augustin godine 388. napisao: „Razboritost je ona ljubav koja mudro razlikuje između stvari kojima se uz Božje danje pruža pomoć i onih kojima se može nešto zapriječiti“.[3] U teologiji razboritost se određuje kao životna mudrost, mudrost djelovanja, ispravnost djelovanja, razumnost.[4] Razboritost je, općenito, pravilo i savršenstvo ćudorednih krjeposti koje im daje način i oblik, upotpunjuje ih. Krjepošću razboritosti predviđa se, uzima u obzir, zna i umije ispravno odabrati što treba učiniti u danim okolnostima. Marijine postupke na svadbi u Kani (Iv 2,1–11) tumači smatraju osobitim znakom njezine razboritosti da u svakoj prigodi razabere istinsko dobro i izabere sredstvo prikladno za njegovo postignuće.

Iz ovoga je vidljivo da se mudrost i razboritost u životu, ako ne posve identificiraju, barem uzajamno isprepliću, međusobno dopunjuju u umnom dozrijevanju i u životnom ponašanju. Mudrost se više odnosi na mozak i na umnu stranu razmišljanja i zaključivanja, a razboritost na srce i na krjeposnu stranu prosuđivanja i odlučivanja, a jedno bez drugoga ne može. Zato ovaj latinski zaziv Virgo prudentissima iz Lauretanskih litanija pojedini narodi prevode u skladu s duhom svoga jezika.[5] Naši su stari riječ Virgo prudentissima = Djevica uvijek razborita ili vrlo razborita preveli pojmom Djevice premudra. Reći Djevice „prerazborita“ zvuči neuobičajeno. Mi ćemo se služiti i izrazom premudra, i izrazom razborita, stavljajući naglasak malo više na razboritost koja je prva od četiri stožerne krjeposti u konkretnu čovjekovu ponašanju. Ali, razumije se, nema stožerne krjeposti razboritosti bez mudrosti, dara Duha Svetoga.

Povijest pojma Virgo prudentissima

Povijesni je podatak da je Jurij Slatkonja (1456.–1522.), iz Ljubljane, prvi bečki biskup (1513.–1522.),[6] sastavio antifonu koja se molila u Večernjoj na uočnicu svetkovine Velike Gospe:

Virgo prudentissima, quo progrederis,  – Djevice premudra, kamo ideš
quasi aurora valde rutilans?                   – kao zora koja se divno sjaji?
Filia Sion, tota formosa et suavis es:      – Kćeri sionska, sva si krasna i mila:
pulchra ut luna, electa ut sol.[7]             – lijepa kao mjesec, izabrana kao sunce.[8]

Ove antifone nema u obnovljenu Časoslovu nakon što je za antifonu izabran biblijski Marijin usklik: Blaženom će me zvati svi naraštaji, jer velika mi djela učini Svevišnji, aleluja.

Virgo prudentissima – Djevice razborita

Taj Gospin naslov preuzet je kao jedan od zaziva u Lauretanske litanije. Najstariji primjerak litanija na latinskom tiskan je u Dillingenu u Njemačkoj 1558. godine.[9] Lauretanske litanije za javnu je uporabu odobrio papa Siksto V. 1587. godine.[10]

Starija hrvatska izdanja Rituala rimskoga (preveo Bartol Kašić, Rim, 1640.; Mletci, 1827. i Rim, 1893.) nemaju Lauretanske litanije; ima ih tek Rituale romanum iz 1925. (titulus X, caput 3).

Uz vrlo rijetke iznimke Virgo prudentissima se od XVII. stoljeća na hrvatski sustavno prevodi kao Djevice premudra (Divice primudra, Dĕvo premudra, Divico primudra).

Tumačenje blaženoga Alojzija

Msgr. Batelja godine 2024. objavio je Stepinčeve propovijedi o litanijama, gdje je prikazan i zaziv Virgo prudentissima.[11]

Na jednome mjestu Hrvatski metropolit vrlo pronicljivo primjećuje: „Možda naš hrvatski izraz ne odgovara posve latinskom originalu prudentissima, ali jer je već uobičajen ne ćemo ga sada mijenjati“.[12]

Nadbiskup ima više retoričkih pitanja na koja spontano odgovara. Svaki put upotrebljava izraz „razboritost“, i to osam puta zaredom:

– Koliki je razbor pokazala, kad se odlučila za djevičanstvo, kao za veće dobro, negoli je ženidba (usp. Lk 1,34).

– Koliku je razboritost pokazala u razgovoru s anđelom, kad Joj je navijestio čast materinstva Božjega (Lk 1,29). Kolikogod je ta čast bez primjera u povijesti svijeta, Ona je ne prihvaća bez promišljanja, nego mirno pita može li se to složiti s Njezinim djevičanstvom, koje je zavjetovala (usp. Lk 1,34).

– Koliku je razboritost pokazala, kad je teška sumnja počela moriti dušu sv. Josipa (Mt 1,19). Ona mirno prepušta rješenje poteškoće Gospodinu Bogu, koji je cijelu stvar pokrenuo, pa će je On i najbolje riješiti. I tako je bilo.

– Koliku je razboritost pokazala, kad u noći dolazi nalog za bijeg u Egipat (usp. Mt 2,13).

– Koliku razboritost je pokazala u javnom životu Isusovom, da se nigdje ne ističe ničim, što bi moglo i najmanje smetati javnom radu Isusovu.

– Koliku razboritost i u Njegovoj smrtnoj Muci.

– Koliku razboritost i za Njegova uskrsnuća, u odnosu prema svim apostolima.[13]

Mi ćemo se tijekom razmišljanja nad pojedinim epizodama koje se zbivaju u Međugorju zaustaviti i usporediti te događaje, poruke ili riječi, „viđenja“ ili „ukazanja“ s razboritošću prave Gospe, koliko se sve to podudara ili odudara od razboritosti Blažene Djevice Marije. Zato smo i izabrali taj litanijski naslov o Djevici vrlo razboritoj ili premudroj.

Opis prizora na naslovnici

Gledano prema oltaru, slijeva, na sjevernoj strani unutarnjega zida apside Eufrazijeve bazilike (stolne crkve Marijina Uznesenja) u Poreču od sitnih kamenčića u boji složen je prizor Navještenja Gospodnjega. Kasnorimski mozaik iz sredine VI. stoljeća prikazuje arkanđela Gabriela s krilima. Nosi sandale i svijetli ogrtač preko lepršave bijele tunike. Ima odvažan stav, poput antičkoga govornika. U lijevoj ruci drži štap kao Božji glasnik. Prstima pokazuje desno na Mariju, Milostipunu, kao da ovjekovječuje svoje riječi: „Zdravo, Milosti puna“ (Lk 1,28).

Marijino crveno prijestolje postavljeno je ispred crkve. Anđeo je nalazi u poslu. Iznenađena je ukazanjem, jedinim koje evanđelja o njoj bilježe. Iz lijeve joj ruke u krilo ispada pramen rumene pređe koji se spušta u košaru do njezinih nogu. Košara u obliku ciborija prelijeva se koncem koji je isprela. Marija sjedi. Desnu je ruku blago podignula, skupljenih prstiju, kažiprstom ide prema glavi i dodiruje bradu pokazujući zbunjenost Gabrielovim pozdravom: „i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav“ (Lk 1,29).

Gospa je odjevena u ljubičastu haljinu koja je u gornjem dijelu prekrivena prozirnim bijelim velom preko glave, ramena i grudi.

Pod srcem joj je naslikana bijela ribica, jer je riba, grčki ἰχθύς / ikhthýs, kraćenica od prvih slova pet riječi: Ιησούς Χριστός Θεού υιός σωτήρ / Iēsūs Khristós Theū hyiós sōtḗr = Isus Krist, Božji Sin Spasitelj. Onoga koga je začela, nosila, rodila, dojila, odgojila i ljubila.

Pozadina je trobojno nebo: rumeno na dnu, bijelo po sredini i nebeskoplavo na vrhu.


[1] Tomislav Ladan, Osmojezični enciklopedijski rječnik (hrvatski, ruski, engleski, njemački, francuski, talijanski, španjolski, latinski), III. svezak, Zagreb, 2000., str. 522–523; na latinskom ima također više izraza.

[2] T. Ladan, Osmojezični enciklopedijski rječnik, VI. svezak, Zagreb, 2007., str. 577; na latinskom se također kaže s više pojmova: prudentia, considerantia, intellectus, consilium, intelligentia, tactus.

[3] Sv. Augustin, De moribus Ecclesiae Catholicae et de moribus Manichaeorum, liber I, caput XV (Migne, Patrologia Latina, sv. 32, Parisiis, 1841., stupac 1322).

[4] Jordan Kuničić, Katolička moralka, II. svezak, III. izdanje, Zagreb, 1965., str. 87–88.

[5] Neki su jezici zadržali pridjev razborita u nekom od stupnjeva: kao španjolski (Virgen prudentísima), engleski (Virgin most prudent), talijanski (Vergine prudente), francuski (Vierge très prudente pa Mère très prudente). A u nekim se jezicima odlučilo za pridjev mudra u nekom od stupnjeva: hrvatski (Djevice premudra) ili njemački (Du weise Jungfrau).

[6] https://www.catholic-hierarchy.org/bishop/bslatk.html

[7] https://www.youtube.com/watch?v=lx54baiZz-4; https://sl.wikipedia.org/wiki/Jurij_Slatkonja.

[8] Hrvatski bogoslužbenik, priredio Petar Vlašić, Dubrovnik, 1923., str. 181.

[9] https://www.newadvent.org/cathen/09287a.htm

[10] Enciclopedia cattolica, VII. svezak, Città del Vaticano, 1951., stupac 1720; https://www.newadvent.org/cathen/09287a.htm. Kako bi bolje zajamčila njihova stabilnost i nepromijenjeno očuvanje, Sveta kongregacija obreda s tri je dekreta (1631., 1821. i 1839.) zabranila bilo kakvo dodavanje bez dopuštenja Svete Stolice. Tijekom Prvoga svjetskoga rata, 5. svibnja 1917. Benedikt XV. uveo je zaziv: Regina pacis, ora pro nobis (Kraljice mira, moli za nas!).

[11] A. Stepinac, Marija Posrednica Milosti: propovijedi o Majci Božjoj prema Litanijama lauretanskim i za sve blagdane Majke Božje, priredio Juraj Batelja, Postulatura blaženoga Alojzija Stepinca, Zagreb, 2024. Zaziv Djevice premudra obrađuje na str. 104–108.

[12] Isto, str. 105.

[13] A. Stepinac, Marija Posrednica Milosti, priredio Juraj Batelja, Zagreb, 2024., str. 206.