Utorak, 26 listopada

28. nedjelja kroz godinu (B): Duh mudrosti


Čitanja: Mudr 7, 7-11; Ps 90, 12-17; Heb 4, 12-13; Mk 10, 17-30


Kao dijete znao sam čuti komentar o nekom školovanom čovjeku koji se u životu nije baš snalazio: „Badava njemu osamnaest godina škole.“ O čemu se radi? Evo. Možemo govoriti o inteligenciji, o prirodnoj nadarenosti da čovjek lako i brzo zapaža, uči i donosi zaključke. To su na primjer ljudi koji u razmjerno kratkom vremenu izvrsno svladaju strani jezik. Inteligencija je talent, to je Božji dar, to imaš ili nemaš. Nakon toga možemo govoriti o obrazovanim ljudima, o onima koji su završili ugledne fakultete i postigli vrijedne akademske titule. Međutim, mudrost, životna mudrost ne ovisi ni o jednom ni o drugom. Onome tko je mudar inteligencija i obrazovanje mogu pomoći, ali ne nužno. Jer, mudrih ljudi itekako ima i među neobrazovanima.

Biblija posebno hvali mudrost kao Božji dar. U Knjizi mudrosti čitamo: „Pomolih se i razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti. Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja i ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom.“ Mudrost ispravno vrednuje ljudski život, sadašnjost i budućnost, razlikuje bitno od nebitnoga, prolazno od trajnoga, razlikuje istinske vrijednosti od prolazne mode. Evo primjera. Jesu li roditelji ludi ili mudri kada i krv i znoj i svoje srce ulažu u svoju djecu? Je li lud ili mudar onaj koji savjesno i vjerno vrši svoje dužnosti? Je li lud ili mudar onaj koji je doslovno život žrtvovao za svoju domovinu? Priznajmo. Da nije takvih ljudi, ne bi ni nas bilo.

Krist je za kršćane ona Vječna Mudrost. Poznata crkva u Carigradu „Aja (hagia) Sofia“, posvećena je Mudrosti, to jest Kristu. Za kršćanina je Krist uzor. Rodio se kao siromah, živio je običnim životom u Nazaretu. Došao je ne da bude služen, nego da služi. Govorio je da ne živi čovjek samo o kruhu, da treba praštati, da treba dobro činiti i onima koji nas progone. Konačno, Isus je Bogu bio poslušan sve do smrti na križu. Upravo je zbog toga bio proslavljen svojim uskrsnućem. U istoj Knjizi mudrosti čitamo proročke riječi u kojima kršćani vide upravo Krista: „Duše su pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotiče muka nikakva. Očima se bezbožničkim čini da oni umiru i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesreća… ali oni su u miru… Za malo muke zadobili su dobra velika… Sudit će pucima i vladati narodima.“ Kršćani vjeruju da je Bog upravo tako proslavio Krista te da će proslaviti sve one koji slijede njega, istinsku Mudrost. Tim putem kršćani nastoje ići već dvije tisuće godina. Rekao bi Isus: „Tko ima uši, neka čuje.“