5. korizmena nedjelja (A): Ako i umre

Čitanja: Ez 37, 12-14; Ps 130, 1-8; Rim 8, 8-11; Iv 11, 1-45

Čemu služe kozmetički preparati? Da bi čovjek bolje izgledao. Točno. Međutim, iako toga ne moramo biti uvijek svjesni, uloga kozmetike jest da nas čini mlađima. Duboko u sebi htjeli bismo biti vječito mladi, zdravi i poletni. U drevnim i modernijim pričama često se govori o eliksiru mladosti kao o najvažnijem iznašašću… Čak neka duhovna događanja nose pomalo zavaravajući naziv: „Seminar ozdravljenja“.

Međutim, koliko se god netko u životu trudio, što god u svojoj karijeri postigao, dođe trenutak kada netko drugi sve to preuzima. Čovjek odlazi i sve ostavlja. Nedokučiva je tajna smrti. Pa i sama Biblija na jednom mjestu veli: „Čovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga nije uopće trudio.“ A što reći o tolikim tragičnim događajima gdje posve nevini gube život? U takvim okolnostima čovjeku nije lako povjerovati u Boga koji je dobrota i ljubav. Zašto Bog to dopušta?

Isus ne nudi jeftina rješenja. Štoviše, govori da svatko mora nositi svoj križ. Konačno, znamo, i sâm je podnio strahotu križa. Isus nije došao dokinuti patnje i nevolje, pa i samu smrt. On želi dati smisao našem životu, kakav već jest. Govori:

„Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?“

Čovjek ako i umre – a umrijeti mu je! – živjet će. Isus želi reći da patnja, bol pa i smrt imaju smisla ako čovjek živi u skladu sa svojom savješću, ako slijedi Isusov nauk ljubavi i milosrđa, ako se pouzdaje u to da je Isus uskrsnuo, te da će on uzeti k sebi sve koji ga slijede. U toj vjeri i bol i patnja, pa i sama smrt dobivaju posve novo značenje. U jednoj svojoj molitvi Crkva to ovako preriče:

„Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima.“