Veličina koja straši

Sve mi ovdje danas govori o nečemu veličanstvenomu, uzvišenomu. Prethodila je ovomu činu duga priprava, kao što se ljudi dugo spremaju na nešto veliko. Sve je u raspoloženju kao na blagdan. Mjesto je uzvišeno: crkva, u Kristovom prisustvu, gdje oblijeću anđeli. Prisustvuju vaši najbliži, najdraži. Ovaj svečani okvir i ova svita čini da sreću osjećate većom, ali vas ujedno i neko otajstvo zbunjuje. Nalazite se tako blizu oltara kao nikada do sada u životu. Blizu ste žrtveniku, pače na žrtveniku ste, jer prinosite žrtvu života u službi Bogu i čovječanstvu.

Obezvrjeđivanje

Iz knjiga, iz kino-dvorana, iz tramvaja, iz ulica, iz razgovora dopiru glasovi, koji znače neko podcjenjivanje braka. Čut ćete kako govore o braku kao o nekom priprostom kupoprodajnom ugovoru. Pače još i gore, jer što si kupio ili prodao, ne možeš opozvati, a ženidbeni ugovor, misle, može se opozvati za najmanju sitnicu. Neki govore o braku jedino kao o sredstvu iživljavanja. Drugi se opet smatraju duhovitim, ako kažu da je brak nužno zlo pri kojemu dva polučovjeka pokušavaju stvoriti jednoga potpunoga čovjeka.

Propovjednik ili pisac koji bi želio isticati vrijednost i uzvišenost braka, podizati njegovu valutu, opisivati čak i otajstvenost braka, mora biti spreman da će ga proglasiti sentimentalcem ili žrtvom mistifikacije. Tko brak smatra biserom, neka bude spreman da će mu možda netko taj biser pogaziti, a njega još i napasti (Matej 7, 6).

Ovo nabacivanje blatom na ono što je po svojoj naravi sveto izaziva čuđenje. Tko tako obezvrjeđuje brak, taj pokazuje da u svojoj nutrini nema sadržaja plemenitosti, jer velike i uzvišene stvari može cijeniti te o njima može dostojno govoriti samo onaj koji je i sâm u duši velik i plemenit. Tko hoće nesmetano uvidjeti ljepotu i veličinu bračnoga života, mora sa sebe otresti prašinu pokvarenosti, odreći se niskosti, svladati životinjsko u sebi.

Precjenjivanje

Bilo da obezvrjeđuju, bilo da precjenjuju, ljudi svakako rado pretjeruju kada govore o braku. Mladi i neiskusni zamišljaju ženidbu kao zadnju svrhu zemaljskoga opstanka, kao perivoj, sreću nad srećama. – Šaljivci reknu: Ljubav je lijepa, ali je slijepa, a kad slijepac slijepca vodi, oba u… brak padnu. – Realisti kažu: Bračni je život kao zemlja u koju stranci žele ući, ali kad uđu, radije bi u progonstvo otišli, nego u njoj ostali. – Pesimisti opet govore: Brak je ugovor po kojem se dvoje zajednički objese u nadi da će im netko treći presjeći konopac.

Stvarna veličina

Uvjeren sam da se vi ne osvrćete na ta pretjerivanja. Uvjeren sam da vaš dolazak pred oltar očito govori da visoko cijenite bračni ugovor i pravo shvaćate bračni život. Vi znate da je brak tako uzvišen, da ljudi jedino pretjerivanjima mogu shvatiti nešto od njegove veličine.

Zar nije velika stvar sklopiti s nekim doživotni i to životni ugovor? Pogledajte kako kupci promišljaju, dolaze, vraćaju se pa opet dolaze prije nego stvore odluku o kupnji nekoga dragocjena predmeta. Bez sumnje, mnogo je važniji životni ugovor nego li ijedan drugi ugovor. Vi sada sklapate taj životni i doživotni ugovor.

Zar nije velika stvar dati drugomu srce, kad je srce ono najveće, što čovjek ima i čim čovjek raspolaže? Da čovjek pokloni Bogu svoje srce kao vrhovnomu dobru, to je razumljivo, ali da uz Boga izabere još neko stvoreno biće kao predmet svoje doživotne ljubavi, to je doista velika i uzvišena stvar. Vi jedno drugomu sada jamčite ljubav do groba.

Zar nije velika stvar kolijevka? Nad njom visi koprena životnoga otajstva. Kolijevka nas potiče na sabranost. Ona razoružava zle, ona podiže plemenite i dobre duše. Kolijevka je toliko moćna da nas svojom veličinom straši kao što nas straši presuda sudca na život i smrt. Brak, dakle, postaje još veći kada ga promatramo u prizmi kolijevke; bez nje brak i nema razloga opstanka. Brak je radi kolijevke.

Zar nije velika stvar vršiti službu opunomoćenika čovječanstva? Od danas vi prihvaćate tu službu na sebe. Čovječanstvo od vas očekuje uslugu. Vi uzimate na sebe dužnost da ćete prenositi život, tradicije, narodne stečevine, kulturu, vjeru, vremenitu i vječnu sreću. Nije li to velika i uzvišena služba?

Nije li još veća stvar brak kada ga promatram u vidu vjere i morala? Vjera braku pridaje svetost i ujedno čuva tu svetinju, a moral zajedno s vjerom nameće braku teške dužnosti. Skupimo sve u jedno i recimo: veličina bračnoga života sastoji se u ljubavi i žrtvi, što su zapečaćene Božjim pečatom, pečatom svetosti, pečatom sakramenta.

Njegujte ljubav, jer vas je ona i dovela do ovoga oltara. Budite spremni i na žrtvu, jer ljubav se žrtvom hrani. Ta žrtva je nastojanje, da živite složno, vjerno, spremni da se jedno za drugo žrtvujete. Onda će vam teret braka biti lak, jer ljubav i teške stvari čini lakima. Ljubav i žrtva čine pravu, trajnu veličinu. To neka budu vaše snage, a za to vam upućujem svoje želje, Bogu svoje molitve i vama dajem svoj blagoslov, koji neka posveti vašu ljubav, neka olakša vaše žrtve.

Jordan Kuničić

Jordan Kuničić, Mladencima, II. izdanje, Split, 1961., str. 8–10.