Poslanica Rimljanima u prijevodu iz 2018. i unakažena 2025.

Rimljanima 1, preveo Ivan Dugandžić, 2018.[1]

Rimljanima 1, kako je otisnuta 2025.[2]

UVOD U POSLANICU (1,1–17)

Pozdrav (1,1–7)

¹Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, određen za evanđelje Božje, ²koje je Bog unaprijed obećao po svojim prorocima u svetim Pismima, ³o Sinu svome iz potomstva Davidova po tijelu, ⁴koji se pokazao Sinom Božjim u sili – po Duhu Svetom – uskrsnućem od mrtvih, Isusu Kristu, Gospodinu našemu, ⁵po kome smo primili milost i apostolstvo, da na slavu imena njegova propovijedamo poslušnost vjere među svim poganima, ⁶među kojima ste i vi koji ste pozvanici Isusa Krista: ⁷svima u Rimu, od Boga ljubljenima, pozvanima da budu sveti. Milost vam i mir od Boga, Oca našega i Gospodina Isusa Krista.

Od Pavla, sluge Isusa Krista, koji je pozvan za apostola i određen propovijedati Božje evanđelje.

²Evanđelje je Bog po svojim prorocima unaprijed obećao u Svetim pismima. ³Ono govori o njegovu Sinu, Davidovu potomku po tijelu. ⁴Isus Krist, naš Gospodin, po Svetom Duhu uskrsnuo je od mrtvih i tako se pokazao Božjim Sinom. ⁵Po njemu smo primili milost i apostolstvo, da na slavu njegova imena među svim poganima propovijedamo poslušnost vjere. ⁶A među njima ste i vi koji ste pozvani Isusu Kristu.

⁷Za sve u Rimu, voljenima od Boga, pozvanima da budu sveti: želim vam milost i mir od Boga, našega Oca, i Gospodina Isusa Krista.

Zahvala Bogu za rimsku zajednicu (1,8–15)

Zahvala Bogu

⁸Prije svega zahvaljujem Bogu svome po Isusu Kristu za sve vas što se vaša vjera navješćuje po svem svijetu. ⁹Svjedok mi je Bog, komu duhom služim u evanđelju Sina njegova, da vas se trajno sjećam ¹⁰u svojim molitvama i svaki put molim da bi mi napokon, ako je volja Božja, uspjelo doći k vama. ¹¹Jer čeznem vidjeti vas, kako bih vam udijelio koji duhovni dar, da se ojačate; ¹²to jest, da se utješim zajedno s vama vjerom zajedničkom vama i meni. ¹³Ne bih želio, braćo, da ne znate da sam više puta namjeravao doći k vama – ali sam sve do sada bio spriječen – kako bih i među vama ubrao neki plod kao i među drugim poganima. ¹⁴Dužnik sam i Grcima i barbarima, mudrima i nerazumnima. ¹⁵Odatle i moja spremnost da i vama u Rimu navijestim evanđelje.

⁸Najprije, po Isusu Kristu, zahvaljujem svome Bogu za sve vas – jer se vaša vjera navješćuje po cijelom svijetu. ⁹Svjedok mi je Bog, kome služim duhom u evanđelju njegova Sina, da vas se trajno sjećam ¹⁰u svojim molitvama. Svaki put molim da napokon, ako je Božja volja, uspijem doći k vama. ¹¹Jer čeznem za tim da vas vidim, kako bih vam udijelio koji duhovni dar, da ojačate. ¹²A i ja se čeznem utješiti, zajedno s vama, vjerom koja je zajednička i vama i meni.

¹³Braćo, želim da znate da sam više puta namjeravao doći k vama kako bih i među vama ubrao neki plod kao i među poganima, ali sve sam do sada bio spriječen. ¹⁴Imam obveze i prema Grcima i prema barbarima, i prema mudrima i prema nerazumnima. ¹⁵Zato sam spreman i vama u Rimu navijestiti evanđelje.

Evanđelje – sila Božja za spasenje (1,16–17)

Snaga Evanđelja

¹⁶Ja se nipošto ne stidim evanđelja, jer je sila Božja na spasenje svakomu tko vjeruje, kako ponajprije Židovu tako i Grku. ¹⁷Jer u njemu se otkriva pravednost Božja, iz vjere k vjeri, kao što je pisano: »Pravednik će iz vjere živjeti.«

¹⁶Ja se nipošto ne stidim evanđelja. Ono je Božja sila za spasenje svakoga tko vjeruje, ponajprije Židova, a potom i Grka. ¹⁷Jer u njemu se otkriva Božja pravednost, iz vjere k vjeri, kao što je pisano: »Pravednik će živjeti od vjere.«

I. OPĆA GRJEŠNOST I POTREBA SPASENJA (1,18–3,20)

Gnjev Božji nad grješnošću pogana (1,18–32)

Krivnja ljudske vrste

¹⁸S neba se doista otkriva gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću. ¹⁹Jer im je očito ono što se može spoznati o Bogu: Bog im je to objavio. ²⁰Uistinu ono što je na njemu nevidljivo, njegova vječna moć i njegovo božanstvo, od postanka se svijeta po stvorenjima umom spoznaje, tako da nemaju isprike. ²¹Jer, iako su spoznali Boga, nisu mu iskazali ni slave ni zahvalnosti kao Bogu. Naprotiv, predali su se svojim ispraznim mislima, a njihovo je nerazumno srce potamnjelo. ²²Tvrdeći da su mudri, postali su ludi ²³i zamijenili su slavu besmrtnoga Boga kipom, likom smrtnoga čovjeka, ptica, četveronožaca i gmazova.

¹⁸S neba se otkriva Božji gnjev na sve bezbožnosti i nepravde onih ljudi koji sprečavaju istinu nepravdom. ¹⁹Njima je, naime, očito ono što se može spoznati o Bogu: Bog im je to objavio. ²⁰Uistinu, ono što je na njemu nevidljivo, njegova vječna moć i njegovo božanstvo, od postanka svijeta spoznaju se umom po onome što je stvorio, tako da nemaju isprike. ²¹No, iako su spoznali Boga, nisu mu kao Bogu iskazali ni slavu ni zahvalnost. Naprotiv, predali su se svojim ispraznim mislima, a njihovo je nerazumno srce potamnjelo. ²²Tvrdeći da su mudri, postali su ludi, ²³a slavu besmrtnoga Boga zamijenili su kipom, likom smrtnoga čovjeka, ptica, četveronožaca ili gmazova.

²⁴Zato ih je Bog po pohotama njihovih srdaca predao nečistoći, tako da sami obeščašćuju svoja tjelesa; ²⁵oni koji su istinu Božju zamijenili lažju te su štovali i klanjali se stvorenju umjesto Stvoritelju, koji je slavljen u vjekove. Amen.

²⁴Zato ih je Bog po pohotama njihovih srca predao nečistoći, pa sami obeščašćuju svoja tijela. ²⁵Božju istinu zamijenili su lažju, štujući i klanjajući se stvorenju umjesto Stvoritelju, koji je slavljen u vjekove. Amen!

²⁶Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove su žene naravno općenje zamijenile protunaravnim; ²⁷jednako tako su i muškarci, napustivši prirodno općenje sa ženom, usplamtjeli pohotom jedan za drugim, te vrše – muškarci s muškarcima – sramotne stvari i na sebi primaju pravednu plaću svoje nastranosti.

²⁶Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima. Njihove su žene prirodni snošaj zamijenile protuprirodnim, ²⁷a i muškarci su napustili prirodni snošaj sa ženom te plamte pohotom jedan prema drugom. Muškarci s muškarcima čine sramotne stvari, i na sebi primaju pravednu plaću za svoje nastranosti.

²⁸I budući da nisu smatrali vrijednim čuvanje prave spoznaje Boga, Bog ih je predao pokvarenom shvaćanju pa čine što ne dolikuje: ²⁹puni su svake nepravednosti, pokvarenosti, pohlepe, zloće, puni zavisti, ubojstva, svađe, lukavosti, podmuklosti; ogovarači su, ³⁰klevetnici, mrzitelji Boga, nasilnici, oholice, umišljenici, izmišljači zala, neposlušni roditeljima, ³¹nerazumni, nevjerni, bez ljubavi i bez milosrđa. ³²Oni, iako su upoznali pravednu odredbu Božju, prema kojoj oni što to čine zaslužuju smrt, ne samo da to čine već i odobravaju onima koji to čine.

²⁸Budući da nisu smatrali da je vrijedno čuvati pravu spoznaju Boga, Bog ih je predao pokvarenom shvaćanju. Stoga čine ono što ne dolikuje. ²⁹Puni su svakovrsne nepravednosti, pokvarenosti, pohlepe i zloće; puni su zavisti, ubojstva, svađe, lukavosti, podmuklosti; ogovaraju, ³⁰kleveću i mrze Boga; nasilni su, oholi, umišljeni, izmišljaju zlo i neposlušni su roditeljima; ³¹nerazumni su, nevjerni, bez ljubavi i bez milosrđa. ³²Upoznali su Božju odredbu prema kojoj zaslužuju smrt svi koji to čine, ali i dalje to čine, pa čak odobravaju drugima koji to čine.

Rimljanima 2, preveo Ivan Dugandžić, 2018.

Rimljanima 2, kako je otisnuta 2025.

Gnjev Božji nad grješnošću Židova (2,1–11)

Božji sud

¹Zato nemaš isprike, čovječe koji god sudiš, jer čime drugoga sudiš samog sebe osuđuješ, budući da sudeći činiš isto. ²A znamo da Bog po istini sudi one koji takvo što čine. ³Misliš li, čovječe, koji sudiš one što takve stvari čine, da ćeš izbjeći sudu Božjemu, dok sam to isto činiš? ⁴Ili prezireš bogatstvo njegove dobrote, strpljivosti i velikodušnosti, a ne znaš da te Božja dobrota vodi k obraćenju? ⁵Svojom tvrdokornošću i srcem nespremnim na obraćenje gomilaš na se gnjev za Dan gnjeva i očitovanja pravednog suda Boga ⁶koji će svakomu dati po njegovim djelima: ⁷onima koji ustrajnošću u dobrim djelima traže slavu, čast i besmrtnost – život vječni; ⁸a onima koji se iz samovolje protive istini, a podlažu nepravdi – gnjev i srdžbu. ⁹Nevolja i tjeskoba na svakog čovjeka koji čini zlo, najprije na Židova, onda Grka; ¹⁰a slava, čast i mir svakomu tko čini dobro, najprije Židovu, onda Grku! ¹¹Jer u Boga nema pristranosti.

Čovječe, ma tko bio, nemaš isprike osuđivati drugoga. Osuđujući drugoga, osuđuješ sama sebe – jer i ti, koji si sudac, činiš isto. ²Znamo da Bog one koji takvo što čine sudi po istini. ³A misliš li ti, čovječe, koji sudiš one što čine takva djela, da ćeš izbjeći Božjem sudu – iako sam činiš isto? ⁴Ili prezireš bogatstvo njegove dobrote, strpljivosti i velikodušnosti? Zar ne znaš da te Božja dobrota vodi obraćenju? ⁵Ako si tvrdokoran, i ako ti srce nije spremno na obraćenje, na sebe gomilaš gnjev za Dan gnjeva i očitovanja pravednoga Božjeg suda. ⁶On će svakom dati po njegovim djelima. ⁷Onima koji, ustrajnošću u dobrim djelima, traže slavu, čast i besmrtnost – dat će vječni život. ⁸A onima koji se iz samovolje protive istini, a podlažu nepravdi – dat će gnjev i srdžbu. ⁹Bit će nevolje i tjeskobe za svakog čovjeka koji čini zlo, najprije za Židova, a onda za Grka. ¹⁰A za svakoga tko čini dobro, bit će slava, čast i mir, najprije za Židova, a onda i za Grka! ¹¹Jer kod Boga nema pristranosti.

Pogani i Zakon (2,12–16)

¹²Uistinu, svi koji su sagriješili bez Zakona, bez Zakona će i propasti; a svi koji su pod Zakonom sagriješili, po Zakonu će biti suđeni. ¹³Jer nisu pred Bogom pravedni oni koji slušaju Zakon, nego će biti opravdani oni koji vrše Zakon. ¹⁴Kad se pogani koji nemaju Zakona po naravi drže Zakona, onda su oni, i nemajući Zakona, sami sebi Zakon. ¹⁵Oni dokazuju da je ono što propisuje Zakon upisano u njihovim srcima, o čemu svjedoči i njihova savjest kao i prosuđivanja kojima se međusobno optužuju ili brane. ¹⁶To će se očitovati u dan u koji će Bog – po mojem evanđelju – ono što je skriveno u ljudima suditi po Isusu Kristu.

¹²Uistinu, svi koji su sagriješili bez Zakona, bez Zakona će i propasti. A svi koji su sagriješili pod Zakonom, po Zakonu će biti suđeni. ¹³Jer nisu pravedni pred Bogom oni koji slušaju Zakon, nego će biti opravdani oni koji ispunjavaju Zakon. ¹⁴Kad se pogani, koji nemaju Zakon, po prirodi pridržavaju Zakona, onda su oni, i bez Zakona, sami sebi Zakon. ¹⁵Oni dokazuju da je ono što propisuje Zakon upisano u njihovim srcima, o čemu svjedoče njihova savjest i prosuđivanja kojima se uzajamno optužuju ili brane. ¹⁶To će se očitovati na dan kad će, po mojemu evanđelju, sve što je skriveno u ljudima Bog suditi po Isusu Kristu.

Zakon i obrezanje (2,17–29)

Židovi i Zakon

¹⁷Ali ti koji se nazivaš Židovom, koji se oslanjaš na Zakon i ponosiš Bogom, ¹⁸koji poznaješ volju njegovu i koji, poučen Zakonom, znaš izabrati bolje; ¹⁹i koji si uvjeren da si vođa slijepcima, svjetlo onima u tami, ²⁰odgojitelj nerazumnih, učitelj nejakih, jer u Zakonu imaš utjelovljenje znanja i istine; ²¹ti, dakle, koji drugog učiš, sam sebe ne učiš! Ti koji propovijedaš da se ne krade, kradeš! ²²Ti koji zabranjuješ preljub, činiš preljub! Ti koji se zgražaš nad kumirima, pljačkaš njihove hramove! ²³Ti koji se ponosiš Zakonom, kršenjem Zakona sramotiš Boga! ²⁴Doista, kao što je pisano: »Ime se Božje zbog vas grdi među poganima.« ²⁵Obrezanje, dakako, koristi, ako vršiš Zakon; a ako kršiš Zakon, tvoje obrezanje postaje neobrezanje. ²⁶Prema tome, ako neobrezani vrši propise Zakona, zar mu se neobrezanje neće uračunati kao obrezanje? ²⁷I onaj koji nije obrezan na tijelu, a vrši Zakon, sudit će tebi koji si, unatoč slovu i obrezanju, prijestupnik Zakona. ²⁸Ta nije pravi Židov onaj koji je to izvana, niti je pravo obrezanje ono izvana, na tijelu, ²⁹već je pravi Židov onaj koji je to u nutrini, a pravo obrezanje ono u srcu, po duhu, ne po slovu. A njegova hvala ne dolazi od ljudi već od Boga.

¹⁷Ti, koji se nazivaš Židovom, koji se oslanjaš na Zakon i ponosiš Bogom, ¹⁸koji poznaješ njegovu volju i koji znaš izabrati bolje jer si poučen Zakonom, ¹⁹ti si uvjeren da si vođa slijepcima, svjetlo onima u tami, ²⁰odgajatelj nerazumnih i učitelj nejakih – jer u Zakonu imaš utjelovljenje znanja i istine. ²¹Ti, dakle, koji drugog poučavaš, sama sebe ne učiš! Ti, koji propovijedaš da se ne krade, kradeš! ²²Ti, koji zabranjuješ preljub, činiš preljub! Ti, koji se zgražaš nad idolima, pljačkaš njihove hramove! ²³Ti, koji se ponosiš Zakonom, sramotiš Boga kršeći Zakon! ²⁴Jer je pisano: »Božje ime se među poganima vrijeđa zbog vas.«

²⁵Obrezanje, dakako, koristi, ako ispunjavaš Zakon. Ali ako kršiš Zakon, tvoje obrezanje postaje neobrezanje. ²⁶Prema tome, ako onaj koji nije obrezan ispunjava propise Zakona, zar mu se neobrezanje neće uračunati kao obrezanje? ²⁷Zato će onaj koji nije obrezan na tijelu, a ispunjava Zakon, suditi tebi koji si, unatoč Pismu i obrezanju, prijestupnik Zakona. ²⁸Ta nije pravi Židov onaj koji je to izvana, niti je pravo obrezanje ono izvana, na tijelu! ²⁹Pravi je Židov onaj koji je to u nutrini, a pravo je obrezanje ono u srcu – po duhu, a ne po slovu. I onda on ne dobiva hvalu od ljudi, nego od Boga.

Rimljanima 3, preveo Ivan Dugandžić, 2018.

Rimljanima 3, kako je otisnuta 2025.

Božja vjernost unatoč nevjernosti Židova (3,1–8)

¹Koja je, dakle, prednost Židova? Ili kakva je korist od obrezanja? ²Velika u svakom pogledu. Na prvome mjestu: njima su povjerena obećanja Božja. ³Pa što? Ako su se neki iznevjerili, zar će njihova nevjernost uništiti Božju vjernost? ⁴Nipošto! Naprotiv, neka se pokaže da je Bog istinit, a svaki čovjek lažac, kao što stoji pisano: »Da pravedan budeš u svojim riječima i da pobijediš kada te sudili budu.« ⁵Ali ako naša nepravednost ističe Božju pravednost, što ćemo reći? Nije li onda – govorim po ljudsku – Bog nepravedan kad pusti maha gnjevu? ⁶Nipošto! Kako bi inače Bog sudio svijet? ⁷Ali ako je zbilja mojom nevjernošću istina Božja još više zasjala njemu na slavu, zašto da još budem suđen kao grešnik? ⁸I vrijedi li, kako nas kleveću i kako neki tvrde da govorimo, »činimo zlo da dođe dobro«? Ti zaslužuju pravednu osudu!

U čemu je, dakle, prednost Židova?

Ili kakva je korist od obrezanja?

²Velika u svakom pogledu! Na prvome mjestu: njima su povjerena Božja obećanja. ³Pa što? Ako su se neki iznevjerili, zar će njihova nevjernost uništiti Božju vjernost? ⁴Nipošto! Naprotiv, neka se pokaže da je Bog istinit, a da je svaki čovjek lažac, kao što stoji pisano:

»Da pravedan budeš u svojim riječima i da pobijediš kada te budu sudili.«

⁵Ali ako naša nepravednost ističe Božju pravednost, što ćemo reći? Nije li onda – govorim ljudski – Bog nepravedan kad pusti maha gnjevu? ⁶Nipošto! Kako bi inače Bog sudio svijet? ⁷Ali ako je zbilja zbog moje nevjernosti Božja istina još više zasjala, i to njemu na slavu, zašto da još budem suđen kao grešnik? ⁸I može li vrijediti: »Činimo zlo da dođe dobro«? Neki nas kleveću i tvrde da i mi tako govorimo! Ti zaslužuju pravednu osudu!

Zajedništvo Židova i pogana u grijehu (3,9–20)

Nitko nije pravedan

⁹Pa što onda? Imamo li prednost? Ne baš, jer smo upravo optužili i Židove i Grke, da su svi pod grijehom. ¹⁰Kao što je pisano: »Nema pravedna nijednoga, ¹¹nema razumna, nema ga koji traži Boga.¹²Svi su zastranili, svi su se zajedno pokvarili. Nema ni jednoga jedinoga koji čini dobro. ¹³Grlo je njihovo grob otvoren, jezicima svojim lažu, zmijski otrov im je pod usnama. ¹⁴Usta su im puna kletve i gorčine.

⁹Pa što onda? Imamo li prednost? Ne baš, jer smo upravo optužili i Židove i Grke da su svi pod grijehom. ¹⁰Kao što je pisano:

»Nitko nije pravedan,
¹¹nitko razuman,
nitko ne traži Boga.
¹²Svi su zastranili, zajedno se pokvarili. Ni jedan jedini ne čini dobro.
¹³Grlo im je otvoren grob, jezici im služe laži.
Pod usnama im otrov zmije, ¹⁴usta puna kletve i gorčine.

¹⁵Noge su im brze za prolijevanje krvi; ¹⁶pustoš i bijeda na putovima su njihovim. ¹⁷Put mira nisu spoznali, ¹⁸straha Božjega nema pred njihovim očima.« ¹⁹A znamo da sve što Zakon kaže, govori onima pod Zakonom, da zanijeme svaka usta i da cijeli svijet bude krivac pred Bogom. ²⁰Jer se pred njim nitko neće opravdati vršenjem Zakona. Uistinu po Zakonu dolazi samo spoznaja grijeha.

¹⁵Noge im hitaju proliti krv, ¹⁶pustoš i bijeda njihov su put.
¹⁷Put mira nisu spoznali,
¹⁸Božji im strah nije pred očima.«

¹⁹Mi znamo da sve što Zakon kaže, govori onima koji su pod Zakonom. To je zato da svaka usta zanijeme i da cijeli svijet bude krivac pred Bogom. ²⁰Jer se pred njim nitko neće opravdati tako što ispunjava Zakon. Uistinu, po Zakonu dolazi samo spoznaja grijeha.

II. SPASENJE PO VJERI U ISUSA KRISTA (3,21–5,21)

Objava pravednosti Božje u Isusu Kristu (3,21–31)

Objava Božje pravednosti u Isusu Kristu

²¹A sada se neovisno o Zakonu očitovala pravednost Božja, za koju svjedoče Zakon i Proroci, ²²i to pravednost Božja po vjeri u Isusa Krista za sve koji vjeruju. Nema razlike, ²³jer su svi sagriješili i lišeni su slave Božje; ²⁴i opravdani su darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu. ²⁵Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri, da očituje svoju pravednost ostavljajući nekažnjene prije počinjene grijehe, ²⁶u vrijeme Božje strpljivosti, da očituje svoju pravednost u sadašnje vrijeme, da je pravedan i da opravdava onoga koji vjeruje u Isusa.

²¹Neovisno o Zakonu, sada se očitovala Božja pravednost za koju svjedoče Zakon i Proroci. ²²Ta je Božja pravednost za sve koji vjeruju, po vjeri u Isusa Krista. Nema razlike – ²³svi su sagriješili i lišeni su Božje slave, ²⁴ali opravdani su darom njegove milosti, otkupljenjem u Isusu Kristu. ²⁵Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri. Bog očituje svoju pravednost tako da ostavi nekažnjene grijehe počinjene prije, ²⁶u vrijeme Božje strpljivosti, a očituje svoju pravednost i u sadašnje vrijeme te opravdava onoga koji vjeruje u Isusa.

²⁷Gdje je dakle hvalisanje? Isključeno je. Po kojem zakonu? Po zakonu djela? Ne, nego po zakonu vjere. ²⁸Jer smatramo da se čovjek opravdava vjerom bez djela Zakona. ²⁹Ili je Bog samo Bog Židova? Nije li i pogana? Da, i pogana. ³⁰Jer jedan je Bog koji će opravdati obrezane iz vjere i neobrezane po vjeri. ³¹Dokidamo li dakle vjerom Zakon? Nipošto! Naprotiv, tim Zakon potvrđujemo.

²⁷Može li se dakle tko hvaliti? Nipošto. Po kojem zakonu? Po zakonu djelâ? Ne, nego po zakonu vjere. ²⁸Mi smatramo da se čovjek opravdava vjerom, a ne po djelima Zakona. ²⁹Zar je Bog samo Bog Židova, a ne i pogana? Da, i pogana. ³⁰Jer jedan je Bog koji će opravdati one koji su obrezani zbog vjere, a one koji su neobrezani po toj vjeri. ³¹Ukidamo li dakle vjerom Zakon? Nipošto! Naprotiv, Zakon potvrđujemo.

Rimljanima 4, preveo Ivan Dugandžić, 2018.

Rimljanima 4, kako je otisnuta 2025.

Abrahamovo opravdanje kao čin vjere (4,1–25)

Abrahamov čin vjere

¹Što ćemo dakle reći da je našao Abraham, naš praotac po tijelu? ²Ako je Abraham zbilja opravdan po djelima, ima se čime ponositi, ali ne pred Bogom. ³Ta što kaže Pismo? »Povjerova Abraham Bogu i to mu se uračuna u pravednost.« ⁴Onomu tko radi ne računa se plaća po milosti, već po dugu; ⁵dok se onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga tko opravdava bezbožnika, njegova vjera uračunava u pravednost. ⁶Kao što i David blaženim proglašuje čovjeka kojemu Bog uračunava pravednost bez djela: ⁷»Blago onima kojima su oproštena bezakonja i kojima su pokriveni grijesi! ⁸Blago čovjeku komu Gospodin ne ubraja grijeha!«

Što ćemo, dakle, reći da je našao Abraham, naš predak po tijelu? ²Ako je Abraham zbilja opravdan po djelima, ima se čime ponositi, ali ne pred Bogom. ³Ta što kaže Pismo? »Abraham je povjerovao Bogu i to mu se uračunalo u pravednost«. ⁴Onomu tko radi, plaća se ne računa kao dar, već kao nešto što mu se duguje. ⁵A onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga tko opravdava bezbožne, njegova se vjera uračunava u pravednost. ⁶Kao što i David blaženim proglašava čovjeka kojemu Bog uračunava pravednost i bez djela:

⁷»Blago onima kojima su oproštena bezakonja i kojima su grijesi pokriveni!

⁸Blago čovjeku komu Gospodin ne ubraja grijeh!«

⁹Odnosi li se dakle ovo blaženstvo samo na obrezane ili i na neobrezane? Rekli smo naime: »Povjerova Abraham Bogu i to mu se uračuna u pravednost.« ¹⁰A kako mu se uračuna? Kad je bio obrezan, ili kad je bio neobrezan? Ne kad je bio obrezan, već kad je bio neobrezan. ¹¹I primio je znak obrezanja kao pečat pravednosti po vjeri dok je još bio neobrezan, da bude otac svih neobrezanih koji vjeruju, kako bi se i njima uračunala pravednost, ¹²i da bude otac i obrezanih, ali ne onih koji su samo obrezani, već koji i idu stopama vjere koju je imao otac naš Abraham dok je još bio neobrezan.

⁹Odnosi li se, dakle, to blaženstvo samo na obrezane, ili i na neobrezane? Rekli smo, naime: »Abraham je povjerovao Bogu i to mu se uračunalo u pravednost.« ¹⁰A kako mu se uračunalo? Kad je bio obrezan ili kad je bio neobrezan? Ne kad je bio obrezan, već kad je bio neobrezan. ¹¹Znak obrezanja primio je po vjeri kao pečat pravednosti dok je još bio neobrezan, da bude otac svih neobrezanih koji vjeruju, kako bi se i njima uračunala pravednost. ¹²A također i da bude otac i obrezanih, ali ne onih koji su samo obrezani, već koji idu i stopama vjere koju je imao naš otac Abraham dok je još bio neobrezan.

Božje obećanje prima se po vjeri

¹³Doista, obećanje Abrahamu ili njegovu potomstvu da će biti baštinik svijeta nije dano po nekom zakonu, već po pravednosti vjere. ¹⁴Jer, ako su baštinici oni iz Zakona, prazna je vjera, ništavno je obećanje. ¹⁵Zakon doista rađa gnjevom; a gdje nema Zakona, nema ni prekršaja! ¹⁶Zato iz vjere, da bude po milosti, te da obećanje tako bude osigurano svemu potomstvu; ne samo onomu po Zakonu, već i onomu po vjeri Abrahama koji je otac svih nas – ¹⁷kao što je pisano: »Postavio sam te ocem mnogih naroda« – pred Bogom komu povjerova kao onomu koji oživljuje mrtve i ni iz čega stvara bića. ¹⁸Abraham je, nadajući se protiv svake nade, povjerovao da će postati ocem mnogih naroda prema onom što mu je rečeno: »Takvo će biti tvoje potomstvo.« ¹⁹Misleći na obamrlost svoga tijela – bilo mu je blizu sto godina – i na obamrlost Sarina krila, nije se pokolebao u vjeri. ²⁰Nije nevjerom sumnjao u Božje obećanje, nego se ojačao vjerom davši slavu Bogu, ²¹posve uvjeren da je Bog kadar izvršiti što je obećao. ²²Zato mu se to i uračuna u pravednost.

¹³Obećanje Abrahamu ili njegovu potomstvu, da će biti baštinik svijeta, nije dano po nekom zakonu, već po pravednosti vjere. ¹⁴Jer ako su baštinici oni iz Zakona, vjera je prazna, a obećanje bezvrijedno. ¹⁵Jer Zakon donosi srdžbu – a gdje nema Zakona, nema ni prekršaja!

¹⁶Zato obećanje ovisi o vjeri, da počiva na milosti, i da bude osigurano svim potomcima. I to ne samo onima po Zakonu, nego i onima po vjeri Abrahama koji je predak svih nas. ¹⁷Jer napisano je: »Postavio sam te za pretka mnogih naroda« – a to je bilo pred Bogom u kojeg je povjerovao, koji oživljuje mrtve i stvara bića ni iz čega. ¹⁸Nadajući se protiv svake nade, Abraham je povjerovao da će postati predak mnogih naroda, prema onom što mu je rečeno: »Takvo će biti tvoje potomstvo.« ¹⁹Nije se pokolebao u vjeri ni zbog obamrlosti svojega tijela – bilo mu je blizu sto godina – ni zbog obamrlosti Sarine utrobe. ²⁰Nije nevjerom sumnjao u Božje obećanje, nego se ojačao vjerom. Bogu je dao slavu, ²¹posve uvjeren da je Bog može izvršiti što je obećao. ²²Zato mu se to i uračunalo u pravednost.

²³Ali nije samo za nj napisano: »uračuna mu se«, ²⁴nego i za nas kojima se ima uračunati, nama koji vjerujemo u onoga koji je od mrtvih uskrisio Isusa, našega Gospodina, ²⁵koji je bio predan zbog naših prijestupa i koji je uskrišen radi našeg opravdanja.

²³Ali nije samo za njegovo dobro napisano »uračunalo mu se«, ²⁴nego i za naše kojima će se uračunati – nama koji vjerujemo u onoga koji je od mrtvih uskrisio Isusa, našega Gospodina, ²⁵koji je pak bio predan zbog naših prijestupa i koji je uskrsnut radi našeg opravdanja.

Rimljanima 5, preveo Ivan Dugandžić, 2018.

Rimljanima 5, kako je otisnuta 2025.

Nada opravdanih vjerom (5,1–11)

Nada opravdanih vjerom

¹Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našemu Isusu Kristu, ²po komu smo i pristupili vjerom k ovoj milosti, u kojoj stojimo i ponosimo se nadom u slavu Božju. ³Ali ne samo to, nego se ponosimo i nevoljama, znajući da nevolja rađa strpljivošću, ⁴strpljivost prokušanošću, prokušanost nadom. ⁵A nada ne postiđuje, jer ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetomu koji nam je dan. ⁶Krist je naime, dok smo još bili slabi, u pravo vrijeme umro za nas bezbožnike. ⁷Uistinu , teško će netko umrijeti za pravedna čovjeka, možda bi se tko za dobra i odvažio umrijeti. ⁸Ali Bog je pokazao svoju ljubav prema nama time što je Krist umro za nas dok smo još bili grješnici. ⁹Koliko ćemo se sigurnije spasiti od srdžbe sad pošto smo opravdani njegovom krvlju. ¹⁰Jer, ako smo izmireni s Bogom po smrti njegova Sina dok smo još bili neprijatelji, mnogo ćemo se sigurnije, već izmireni, spasiti njegovim životom. ¹¹Ali ne samo to, već se i ponosimo u Bogu po Gospodinu našem Isusu Kristu, po kome smo sad postigli pomirenje.

Budući da smo opravdani vjerom, u miru smo s Bogom, po našem Gospodinu Isusu Kristu. ²Po njemu smo i pristupili vjerom ovoj milosti u kojoj stojimo, i ponosimo se nadom u Božju slavu. ³Ali ne samo to, nego se ponosimo i nevoljama! Znamo da nevolja rađa strpljivošću, ⁴strpljivost prokušanošću, prokušanost nadom, ⁵a nada nas neće razočarati – jer Božja je ljubav razlivena u našim srcima, po Svetom Duhu koji nam je dan.

⁶Dok smo još bili slabi, Krist je u pravo vrijeme umro za nas bezbožnike. ⁷Uistinu, teško da će netko umrijeti za pravedna čovjeka – možda bi se tko za dobra i odvažio umrijeti. ⁸Ali Bog je pokazao svoju ljubav prema nama time što je Krist umro za nas dok smo još bili grešnici. ⁹Koliko ćemo se sigurnije spasiti od srdžbe sada kad smo opravdani njegovom krvlju. ¹⁰Jer ako smo s Bogom izmireni po smrti njegova Sina dok smo još bili neprijatelji, mnogo ćemo se sigurnije, već izmireni, spasiti njegovim životom. ¹¹Ali ne samo to, već se i ponosimo u Bogu – po našem Gospodinu Isusu Kristu, po kome smo sad postigli pomirenje.

Adam i Krist – grijeh i milost (5,12–21)

Adam i Krist – grijeh i milost

¹²Stoga, kao što je po jednom čovjeku grijeh ušao u svijet i po grijehu smrt, i kao što je smrt prešla na sve ljude time što su sagriješili… ¹³Naime, prije Zakona bilo je grijeha u svijetu, a grijeh se ne ubraja kad nema zakona. ¹⁴Ali smrt je vladala od Adama do Mojsija čak i nad onima koji nisu sagriješili prekršajem sličnim Adamovu, koji je slika onoga što je imao doći.

¹²Stoga, kao što je po jednom čovjeku u svijet ušao grijeh – a onda po grijehu i smrt – tako je i smrt prešla na sve ljude zbog toga što su sagriješili. ¹³Naime, i prije Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne računa kad nema zakona. ¹⁴Pa ipak je od Adama do Mojsija smrt vladala čak i nad onima koji nisu sagriješili prekršajem sličnim Adamovu.

¹⁵Ipak s darom milosti nije kao s prekršajem. Jer ako su prekršajem jednoga mnogi umrli, mnogo se obilnije na sve izlila milost Božja i dar darovan milošću jednoga čovjeka, Isusa Krista. ¹⁶I s tim darom nije kao što je s grijehom jednoga čovjeka; sud naime, polazeći od grijeha jednoga, dovodi k osudi, dok dar milosti, polazeći od mnogih prekršaja, dovodi k opravdanju. ¹⁷Jer, ako je prekršajem jednoga i po jednome zavladala smrt, mnogo će sigurnije oni koji primaju izobilje milosti i dar pravednosti vladati u životu po jednome, Isusu Kristu.

Adam je slika onoga koji je trebao doći. ¹⁵No dar milosti nije poput njegova prekršaja. Zbog prekršaja jednoga mnogi su umrli. Ali sada se Božja milost mnogo obilnije izlila na sve, kao i dar darovan milošću jednoga čovjeka – Isusa Krista. ¹⁶A taj dar nije nalik grijehu jednoga čovjeka. Polazeći od grijeha jednoga, sud dovodi k osudi, dok dar milosti, polazeći od mnogih prekršaja, dovodi k opravdanju. ¹⁷Kao što je zbog prekršaja jednoga i po jednome zavladala smrt, tako će mnogo sigurnije – oni koji primaju izobilje milosti i dar pravednosti – vladati u životu po jednome, Isusu Kristu.

¹⁸Dakle, kao što je prekršajem jednoga osuda došla na sve ljude, tako i pravednošću jednoga svim ljudima dolazi životvorno opravdanje. ¹⁹Jer, kao što su neposluhom jednoga čovjeka svi postali grešnici, tako će i posluhom jednoga svi postati pravednici.

¹⁸Dakle, kao što je zbog prekršaja jednoga čovjeka osuda došla na sve ljude, tako i zbog pravednosti jednoga svim ljudima dolazi životvorno opravdanje. ¹⁹A kao što su zbog neposluha jednoga čovjeka svi postali grešnici, tako će i zbog posluha jednoga svi postati pravednici.

²⁰A Zakon je naknadno došao da se umnoži prekršaj. Ali gdje se umnožio grijeh, tu se milost izlila preobilno, ²¹da bi, kao što je grijeh vladao smrću, tako i milost po pravednosti vladala za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu.

²⁰Zakon je došao tek naknadno da se umnoži prekršaj. A tamo gdje se umnožio grijeh, ondje se milost preobilno izlila – ²¹da bi, kao što je grijeh vladao smrću, tako i milost po pravednosti vladala za vječni život, po Isusu Kristu, našem Gospodinu.

Rimljanima 6, preveo Ivan Dugandžić, 2018.

Rimljanima 6, kako je otisnuta 2025.

III. UČINCI SPASENJA PO VJERI U ISUSA KRISTA (6,1–8,39)

Zajedništvo krštenika s Kristom (6,1–14)

Zajedništvo krštenih s Kristom

¹Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu, kako bi se povećala milost! ²Nipošto! Mi koji smo umrli grijehu, kako da još živimo u njemu? ³Ili zar ne znate da smo svi koji smo kršteni u Krista Isusa, u smrt njegovu kršteni? ⁴Dakle, po krštenju smo s njim zajedno ukopani u smrt da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih slavom Očevom, tako i mi živjeli novošću života. ⁵Jer ako smo postali jedno s Kristom smrću sličnom njegovoj, bit ćemo i uskrsnućem sličnim njegovu. ⁶Ovo znamo: naš je stari čovjek raspet zajedno s njime, da se uništi ovo grješno tijelo, kako više ne bismo robovali grijehu, ⁷jer tko je mrtav, slobodan je od grijeha. ⁸A ako smo dakle umrli s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti s njime, ⁹jer znamo da Krist, uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt nad njim više ne gospodari. ¹⁰Umirući, umro je grijehu jednom zauvijek, a živeći, živi Bogu. ¹¹Tako i vi smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu.

Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu kako bi se povećala milost?

²Nipošto! Mi koji smo umrli grijehu, kako da još živimo u njemu? ³Ili zar ne znate da smo svi mi, koji smo kršteni u Isusa Krista, kršteni u njegovu smrt? ⁴Dakle, po krštenju smo zajedno s njim ukopani u smrt – da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih Očevom slavom, i mi živjeli novošću života.

⁵Ako smo s Kristom postali jedno zbog smrti slične njegovoj, bit ćemo jedno i uskrsnućem sličnim njegovu. ⁶Ovo znamo: naš je stari čovjek raspet zajedno s njim, da se uništi ovo grešno tijelo, kako više ne bismo robovali grijehu. ⁷Jer tko je mrtav, slobodan je od grijeha. ⁸A ako smo dakle umrli s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti s njim. ⁹Jer znamo da Krist, uskrsnut od mrtvih, više ne umire, a smrt više ne gospodari nad njim. ¹⁰Umirući, umro je grijehu jednom zauvijek – a živeći, živi Bogu. ¹¹Tako i vi sebe smatrajte mrtvima grijehu, a živima Bogu, u Isusu Kristu.

¹²Dakle, neka više ne vlada grijeh u vašem smrtnom tijelu, da slušate njegove požude, ¹³i ne dajte više svojih udova kao oružje nepravednosti u službu grijehu, već sebe, od mrtvih oživjele, prinesite Bogu, a udove svoje kao oružje pravednosti dajte u službu Bogu. ¹⁴Grijeh, dakle, neka ne gospodari nad vama, jer niste pod Zakonom, već pod milošću.

¹²Dakle, neka u vašem smrtnom tijelu više ne vlada grijeh. Nemojte slušati njegove požude, ¹³i ne dajte više da dijelovi vašeg tijela budu oružje nepravednosti u službi grijehu. Umjesto toga sebe, oživjele od mrtvih, prinesite Bogu, a dijelove svojega tijela, kao oružje pravednosti, dajte u službu Bogu. ¹⁴Grijeh, dakle, neka ne gospodari nad vama, jer niste pod Zakonom, već ste pod milošću.

Sloboda kršćana od grijeha (6,15–23)

Sloboda kršćana od grijeha

¹⁵Pa što? Da griješimo jer nismo pod Zakonom nego pod milošću? Nipošto! ¹⁶Zar ne znate: ako se komu predate za robove na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha – na smrt, bilo poslušnosti – na opravdanje. ¹⁷Ali hvala Bogu što ste, dok ste bili robovi grijeha, od sveg srca postali poslušni onom obliku nauka kojemu ste bili predani, ¹⁸te ste tako, oslobođeni grijeha, postali sluge pravednosti. ¹⁹Govorim po ljudsku zbog vaše ljudske slabosti: kao što ste svoje udove dali na službu nečistoći i bezakonju, da postanete bezakonici, tako sada dajte svoje udove u službu pravednosti da se posvetite. ²⁰Kad ste bili robovi, bili ste slobodni s obzirom na pravednost. ²¹Pa kakav ste rod tada imali? Takav koga se danas stidite, jer mu je svršetak smrt. ²²Ali sada, pošto ste oslobođeni grijeha, dok služite Bogu, imate za rod posvećenje, a za svršetak život vječni. ²³Jer plaća je grijeha smrt, a milosni dar Božji život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.

¹⁵Pa što? Da griješimo jer nismo pod Zakonom, nego pod milošću? Nipošto! ¹⁶Zar ne znate: ako se komu predate kao robovi, i slušate ga, robovi ste onoga koga slušate – ili grijeha, koji donosi smrt, ili poslušnosti koja donosi opravdanje. ¹⁷Bogu hvala da ste, nakon što ste bili robovi grijeha, od sveg srca postali poslušni onom obliku nauka kojemu ste bili predani. ¹⁸Tako ste, oslobođeni od grijeha, postali sluge pravednosti. ¹⁹Govorim ljudski zbog vaše ljudske slabosti: kao što ste dijelove svojih tijela dali na službu nečistoći i bezakonju, da postanete bezakonici, tako sada dajte dijelove svojih tijela u službu pravednosti, da se posvetite.

²⁰Kad ste bili robovi, bili ste slobodni od pravednosti. ²¹Pa kakav ste rod tada imali? Takav kakvoga se danas stidite, jer mu je svršetak smrt. ²²Ali sada, jer ste oslobođeni grijeha, dok služite Bogu, imate za rod posvećenje, a kao posljedicu vječni život. ²³Jer plaća za grijeh je smrt, a Božji milosni dar je vječni život u Kristu Isusu, našemu Gospodinu.

Rimljanima 7, preveo Ivan Dugandžić, 2018.

Rimljanima 7, kako je otisnuta 2025.

Sloboda kršćana od Zakona (7,1–6)

Primjer braka

¹Ili zar ne znate, braćo – govorim naime poznavaocima Zakona – da zakon obvezuje čovjeka samo dok je živ? ²Tako je udana žena zakonom vezana za muža dok je muž živ. Ali ako muž umre, slobodna je od zakona koji ju je vezao za muža. ³Prema tome, ako postane ženom drugoga dok joj muž živi, zvat će se preljubnicom; ali ako joj muž umre, slobodna je od zakona tako da nije preljubnica ako postane ženom drugoga muža. ⁴Tako ste i vi, braćo moja, umrli Zakonu po Kristovu tijelu da pripadnete drugomu – onomu koji je uskrsnuo od mrtvih – da donesemo rod za Boga. ⁵Zaista, dok smo bili u tijelu, grešne su strasti, što ih Zakon čini djelotvornima, djelovale u našim udovima, tako da smo donosili rod za smrt. ⁶A sad, nakon što smo umrli onomu koji nas je držao u ropstvu, slobodni smo od Zakona tako da služimo u novosti duha, a ne u stareži slova.

Braćo, svakako znate – govorim naime poznavaocima Zakona – da zakon obvezuje čovjeka samo dok je živ. ²Tako je udana žena zakonom vezana za muža dok je on živ. Ali ako muž umre, slobodna je od zakona koji ju je vezao za muža. ³Prema tome, ako postane žena drugome dok joj muž živi, zvat će se preljubnicom. Ali ako joj muž umre, slobodna je od zakona. Stoga nije preljubnica ako postane žena drugoga muža. ⁴Tako ste i vi, braćo moja, umrli Zakonu po Kristovu tijelu da pripadnete drugomu – onomu koji je uskrsnuo od mrtvih – da donesemo rod za Boga. ⁵Zaista, dok smo bili u tijelu, grešne su strasti, što ih Zakon čini djelotvornima, djelovale u našim tijelima. Zato smo donosili rod za smrt. ⁶A sad, nakon što smo umrli onomu koji nas je držao u ropstvu, slobodni smo od Zakona. Stoga služimo u novosti duha, a ne u starosti slova.

Zakon, grijeh i smrt (7,7–25)

Zakon, grijeh i smrt

⁷Što ćemo dakle reći? Da je Zakon grijeh? Nipošto! Ipak, grijeh sam upoznao samo po Zakonu, jer ne bih upoznao požudu da Zakon nije rekao: »Ne poželi!« ⁸A grijeh je, našavši uporište u zapovijedi, prouzročio svaku požudu u meni. Ta bez zakona grijeh je mrtav. ⁹Ja sam, doista, nekoć živio bez zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh je zaživio, ¹⁰a ja sam umro i pokazalo se da mi je zapovijed, koja je dana za život, bila na smrt. ¹¹Grijeh me je, naime, našavši uporište u zapovijedi, njome zaveo i ubio. ¹²Dakle, Zakon je svet, a zapovijed sveta, pravedna i dobra. ¹³Prema tome, je li to što je dobro za mene postalo smrt? Nipošto! Već se grijeh, da se očituje grijehom, poslužio dobrom i prouzročio mi smrt, kako bi se grijeh po zapovijedi pokazao neizmjerno grešnim.

⁷Što ćemo dakle reći? Da je Zakon grijeh? Nipošto! Ipak, grijeh sam upoznao samo po Zakonu. Ne bih upoznao požudu da Zakon nije rekao: »Ne poželi!« ⁸A grijeh je, našavši uporište u zapovijedi, izazvao u meni svakovrsnu požudu. Ta grijeh je mrtav bez zakona. ⁹Ja sam, doista, nekad živio bez zakona. Kad je došla zapovijed, grijeh je zaživio, ¹⁰a ja sam umro. Pokazalo se da mi je zapovijed, koja je bila dana za život, bila na smrt. ¹¹Grijeh me je, naime, našavši uporište u zapovijedi, njome zaveo i ubio.

¹²Dakle, Zakon je svet, a zapovijed je sveta, pravedna i dobra. ¹³Prema tome, je li to što je dobro za mene postalo smrt? Nipošto! Već se grijeh, da se očituje grijehom, poslužio dobrom i prouzročio mi smrt – kako bi se grijeh po zapovijedi pokazao neizmjerno grešnim.

Unutarnji sukob u čovjeku

¹⁴Znamo naime da je Zakon duhovan, a ja sam tjelesan, prodan u ropstvo grijeha. ¹⁵Ja zbilja ne razumijem što činim, jer ne činim ono što hoću, već činim ono što mrzim. ¹⁶A ako činim to što ne bih htio, tim priznajem da je Zakon dobar. ¹⁷Onda to više ne činim ja, nego grijeh koji stanuje u meni. ¹⁸Ja, naime znam da dobro ne stanuje u meni, to jest u mojemu tijelu. Jer, htjeti dobro u mojoj je moći, ali ne i činiti, ¹⁹budući da ne činim dobro koje hoću, nego činim zlo koje neću. ²⁰A ako, dakle, činim ono što neću, to ne činim više ja, nego grijeh koji stanuje u meni. ²¹Nalazim dakle ovaj zakon: dok hoću činiti dobro, zlo mi se nameće. ²²Istina, moj se unutarnji čovjek rado slaže s Božjim zakonom, ²³ali vidim u svojim udovima drugi zakon koji se bori protiv zakona moga uma te me zarobljava u zakon grijeha što je u mojim udovima.

¹⁴Znamo da je Zakon duhovan, a da sam ja tjelesan, prodan u ropstvo grijeha. ¹⁵Ja zbilja ne razumijem što činim – jer ne činim ono što hoću, već činim ono što mrzim. ¹⁶A ako činim to što ne bih htio, time priznajem da je Zakon dobar. ¹⁷Onda to više ne činim ja, nego grijeh koji se nastanio u meni. ¹⁸Ja, naime, znam da dobro ne stanuje u meni, to jest u mojemu tijelu. Jer u mojoj je moći željeti dobro, ali ne i činiti – ¹⁹budući da ne činim dobro koje želim, nego činim zlo koje ne želim. ²⁰A ako, dakle, činim ono što neću, to ne činim više ja, nego grijeh koji stanuje u meni.

²¹Otkrio sam da djeluje ovaj zakon: dok hoću činiti dobro, nameće mi se zlo. ²²Istina, moj se unutarnji čovjek rado slaže s Božjim zakonom, ²³ali u svojem tijelu vidim drugi zakon. On se bori protiv zakona mojega uma i zarobljava me u zakon grijeha koji je u mojem tijelu.

²⁴Jadan ti sam ja čovjek! Tko će me osloboditi iz ovog smrtonosnog tijela? ²⁵Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu! Prema tome, ja sâm svojim umom služim zakonu Božjem, a tijelom zakonu grijeha.

²⁴Jadan ti sam ja čovjek! Tko će me osloboditi iz ovoga smrtonosnog tijela? ²⁵Hvala Bogu po Isusu Kristu, našemu Gospodinu!

Prema tome, ja sâm svojim umom služim Božjem zakonu, a tijelom zakonu grijeha.

Rimljanima 8, preveo Ivan Dugandžić, 2018.

Rimljanima 8, kako je otisnuta 2025.

Kršćanski život po Duhu kao ispunjenje Zakona (8,1–17)

Kršćanski život po Duhu

¹Sada, dakle, nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu. ²Jer zakon duha života u Kristu Isusu oslobodio te od zakona grijeha i smrti. ³Uistinu, ono što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela bio nemoćan, ostvario je Bog, poslavši zbog grijeha svoga Sina u obličju grešnog tijela te je osudio grijeh u tijelu, ⁴da bi se u nama, koji ne živimo po tijelu već po Duhu, ispunio pravedni zahtjev Zakona.

Sada nema nikakve osude za one koji su u Isusu Kristu. ²Jer zakon duha života u Kristu Isusu oslobodio te je od zakona grijeha i smrti. ³Uistinu, ono što je bilo nemoguće Zakonu, jer je bio nemoćan zbog tijela, ostvario je Bog. On je zbog grijeha poslao svojega Sina u obliku grešnog tijela, pa je grijeh osudio u tijelu. ⁴To je bilo zato da bi se u nama – koji ne živimo po tijelu, već po Duhu – ispunio pravedni zahtjev Zakona.

⁵Oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno, dok oni koji žive po Duhu teže za onim što je duhovno. ⁶Težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir. ⁷Zato je težnja tijela protivna Bogu, jer se ne pokorava Božjemu zakonu, niti to može. ⁸Oni koji su u tijelu ne mogu se svidjeti Bogu. ⁹A vi niste u tijelu, već u Duhu, ako zbilja Duh Božji prebiva u vama. Ako tko nema Kristova Duha, nije njegov. ¹⁰A ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali duh je život zbog pravednosti. ¹¹Ako pak u vama stanuje Duh onoga koji je Isusa uskrisio od mrtvih, onaj koji je Isusa uskrisio od mrtvih oživit će i vaša smrtna tijela po svome Duhu koji stanuje u vama.

⁵Oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno, a oni koji žive po Duhu, teže za onim što je duhovno. ⁶Težnja tijela je smrt, a težnja Duha život i mir. ⁷Zato je težnja tijela protiv Boga – ona se ne pokorava Božjemu zakonu, a to niti ne može. ⁸Oni koji su u tijelu, ne mogu se svidjeti Bogu.

⁹A vi niste u tijelu, već u Duhu – ako Božji Duh zbilja prebiva u vama. Ako tko nema Kristova Duha, nije njegov. ¹⁰A ako je Krist u vama, čak i ako je tijelo mrtvo zbog grijeha, duh je život zbog pravednosti. ¹¹Ako pak u vama stanuje Duh onoga koji je Isusa uskrisio od mrtvih, onaj koji je Krista uskrisio od mrtvih oživit će i vaša smrtna tijela, i to po svome Duhu koji u vama stanuje.

¹²Prema tome, braćo, nismo dužnici tijelu da bismo živjeli po tijelu. ¹³Jer ako po tijelu živite, umrijet ćete, ali ako Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete. ¹⁴Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. ¹⁵Vi, naime, niste primili duha ropstva da se opet bojite, već ste primili duha posinjenja u kojemu kličemo: Abba – Oče! ¹⁶Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja. ¹⁷Ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji, subaštinici Kristovi, kad trpimo s njim, da se s njim i proslavimo.

¹²Prema tome, braćo, nismo dužnici tijelu da bismo živjeli po njemu. ¹³Jer ako živite po tijelu, umrijet ćete. Ali ako Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete. ¹⁴Svi koje vodi Božji Duh, Božji su sinovi. ¹⁵Vi naime niste primili duh ropstva da se opet bojite, već duh posinjenja u kojemu kličemo: »Abba – Oče!« ¹⁶Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo Božja djeca ¹⁷A ako smo djeca, onda smo i nasljednici – Božji nasljednici i Kristovi sunasljednici: kad s njim trpimo, da se s njim i proslavimo.

Nada u konačno spasenje svijeta (8,18–30)

Nada buduće slave

¹⁸Smatram, doista, da patnje sadašnjega vremena nisu vrijedne usporedbe s budućom slavom koja će se očitovati na nama. ¹⁹Ta i samo stvorenje željno očekuje to objavljivanje sinova Božjih. ²⁰Stvorenje je naime podvrgnuto ispraznosti, ne svojevoljno, već od onoga koji ga je podvrgnuo, ali u nadi ²¹da će se i samo stvorenje osloboditi ropstva raspadljivosti, da sudjeluje u slobodi slave djece Božje. ²²Znamo, doista, da čitavo stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolovima sve dosad. ²³Ali ne samo ono, već i mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela. ²⁴Nadom smo naime spašeni. A nada koja se vidi nije nada, jer što tko vidi, kako da se tomu nada? ²⁵Ali ako se nadamo onomu čega ne vidimo, postojano ga iščekujemo. ²⁶Jednako i Duh pritječe u pomoć našoj slabosti. Doista, mi ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh zauzima za nas neizrecivim uzdasima. ²⁷A onaj koji proniče srca, zna koja je želja Duha; da se u skladu s voljom Božjom zauzima za svete.

¹⁸Smatram, doista, da patnje sadašnjega vremena nisu vrijedne usporedbe s budućom slavom koja će se očitovati na nama. ¹⁹Ta i sve stvoreno željno očekuje to objavljivanje Božjih sinova. ²⁰Ono stvoreno je, naime, podvrgnuto ispraznosti – ne zbog svoje volje, već zbog volje onoga koji ga je tome podvrgnuo.

No ono je u nadi ²¹da će se osloboditi ropstva raspadljivosti, da može sudjelovati u slobodi slave Božje djece. ²²Znamo, doista, da sve stvoreno sve do sada zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolovima. ²³Ali ne samo ono, već i mi, koji imamo prvine Duha – i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinjenje, otkupljenje svoga tijela. ²⁴Zbog nade smo naime spašeni. A nada koja se vidi nije nada, jer kako da se tko nada onomu što vidi? ²⁵Ali ako se nadamo onomu što ne vidimo, postojano ga iščekujemo.

²⁶Tako i Duh pritječe u pomoć našoj slabosti. Doista, mi ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh zauzima za nas neizrecivim uzdasima. ²⁷A onaj tko vidi u srca, zna koja je želja Duha – da se u skladu s Božjom voljom zauzima za svete.

²⁸Znamo da Bog sve okreće na dobro onima koji ga ljube; onima koji su odlukom njegovom pozvani. ²⁹Jer koje je predvidio, te je i predodredio da budu jednaki slici njegova Sina , da ovaj bude prvorođenac među mnogom braćom. ³⁰A koje je predodredio, te je i pozvao; koje je pozvao, te je i opravdao; koje je opravdao, te je i proslavio.

²⁸Znamo da Bog sve okreće na dobro onima koji ga vole – onima koji su pozvani njegovom odlukom. ²⁹Jer koje je predvidio, te je i predodredio da budu jednaki slici njegova Sina, da on bude prvorođenac među mnogom braćom. ³⁰A koje je predodredio, te je i pozvao; koje je pozvao, te je i opravdao; koje je opravdao, te je i proslavio.

Jamstvo Božje ljubavi prema kršćanima (8,31–39)

Božja ljubav prema kršćanima

³¹Što ćemo na to reći? Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas? ³²Koji ni svoga vlastitog Sina nije poštedio, već ga za nas predao, kako nam onda s njime neće sve darovati? ³³Tko će optužiti izabranike Božje? Bog koji opravdava? ³⁴Tko će ih osuditi? Isus Krist koji je umro – štoviše: koji je uskrsnuo – koji je zdesna Bogu i koji posreduje za nas? ³⁵Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? ³⁶Pisano je: »Zbog tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje.« ³⁷Ali u svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas je ljubio. ³⁸Uvjeren sam da nas neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ³⁹ni visina, ni dubina, ni ikoje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.

³¹Što ćemo na to reći? Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas? ³²Bog koji ni svojega vlastitog Sina nije poštedio, već ga je predao za nas, kako nam onda ne bi s njim sve darovao? ³³Tko će optužiti Božje izabranike? Bog koji opravdava? ³⁴Tko će ih osuditi? Isus Krist koji je umro – štoviše: koji je uskrsnuo – koji je zdesna Bogu i koji za nas posreduje? ³⁵Tko će nas rastaviti od Kristove ljubavi? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? ³⁶Pisano je: »Zbog tebe nas ubijaju dan za danom, i mi smo im kao ovce za klanje«. ³⁷Ali u svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas je volio. ³⁸Uvjeren sam da nas ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ³⁹ni visina, niti dubina, ni išta drugo stvoreno neće moći rastaviti od Božje ljubavi, koja je u Isusu Kristu, našem Gospodinu.

Rimljanima 9, preveo Ivan Dugandžić, 2018.

Rimljanima 9, kako je otisnuta 2025.

IV. IZRAEL I NJEGOVO SPASENJE (9,1–11,36)

Izraelove prednosti (9,1–5)

Bog i njegov narod

¹Istinu govorim u Kristu, ne lažem; za to mi svjedoči moja savjest u Duhu Svetom, ²da u svom srcu nosim tugu i neprekidnu bol. ³Želio bih osobno biti proklet, odvojen od Krista, za svoju braću, svoju rodbinu po tijelu. ⁴Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo i Slava, i Savezi i zakonodavstvo, bogoštovlje i obećanja; ⁵njihovi su patrijarsi, i od njih potječe Krist po tijelu, koji je iznad svega, Bog neka je slavljen zauvijek. Amen.

U Kristu govorim istinu, ne lažem.

Za to mi svjedoči moja savjest u Svetom Duhu ²– da u svojem srcu nosim tugu i neprekidnu bol. ³Za svoju braću i rodbinu po tijelu želio bih biti proklet i odvojen od Krista. ⁴Oni su Izraelci, zbog čega im pripada i posinstvo, i slava, i savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; ⁵njihovi su patrijarsi, a po tijelu od njih potječe i Krist koji je iznad svega. Neka Bog bude zauvijek slavljen! Amen.

Božje izabranje ostaje (9,6–13)

⁶Ali nipošto ne znači da je propala riječ Božja. Jer nisu Izrael svi koji potječu od Izraela, ⁷niti su svi Abrahamova djeca zato što su njegovo potomstvo, već je rečeno: »Po Izaku će se zvati tvoje potomstvo.« ⁸To znači: djeca po tijelu nisu djeca Božja, već se djeca po obećanju računaju u potomstvo. ⁹Jer ovo je riječ obećanja: »U ovo ću vrijeme doći i Sara će imati sina.« ¹⁰Ali ne samo to. I Rebeka je začela samo s jednim mužem, ocem našim Izakom. ¹¹Dok (blizanci) još nisu bili ni rođeni niti su učinili kakvo dobro ili zlo – da ostane Božja odluka, ¹²koja je učinjena po slobodnom izboru, što ne ovisi o djelu već o onom koji poziva – njoj bi rečeno: »Stariji će služiti mlađemu«, ¹³kako je pisano: »Jakova sam ljubio, a Ezava sam mrzio.«

⁶Ali to nipošto ne znači da je Božja riječ propala. Jer nisu Izrael svi koji potječu od Izraela, ⁷niti su svi Abrahamova djeca zato što su njegovo potomstvo. Bilo je rečeno: »Po Izaku će se zvati tvoje potomstvo«. ⁸To znači: djeca po tijelu nisu Božja djeca, nego se u potomstvo računaju djeca po obećanju. ⁹A ovo je riječ obećanja: »U ovo ću vrijeme doći i Sara će imati sina«.

¹⁰Ali ne samo to. I Rebeka je začela samo s jednim mužem, našim pretkom Izakom. ¹¹Dok još blizanci nisu bili niti rođeni, i dok još nisu učinili ništa ni dobro ni zlo – da se provede Božja namjera ¹²o njihovu izboru, koji ne ovisi o djelu, već o njegovu pozivu – njoj je bilo rečeno: »Stariji će služiti mlađemu«. ¹³Kako je bilo pisano: »Jakova sam volio, a Ezava sam mrzio«.

Bog je slobodan u svom djelovanju (9,14–29)

¹⁴Što ćemo dakle reći? Da u Boga ima nepravde? Nipošto! ¹⁵Jer Mojsiju veli: »Smilovat ću se komu hoću i sažalit se nad kim hoću.« ¹⁶Prema tome, nije ni do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, već do Boga koji se smiluje. ¹⁷Jer Pismo veli za faraona: »Upravo sam te za to podigao, da na tebi pokažem svoju snagu i da se moje ime razglasi po svoj zemlji.« ¹⁸Tako dakle: iskazuje milosrđe komu hoće, a čini tvrdokornim koga hoće.

¹⁴Što ćemo dakle reći? Da je Bog nepravedan? Nipošto! ¹⁵Jer Mojsiju veli: »Smilovat ću se komu hoću i sažaliti se nad kim hoću«. ¹⁶Prema tome, ne ovisi ni o ljudskoj želji, ni o ljudskom naporu, nego o Bogu koji se smiluje. ¹⁷Jer Pismo veli za faraona: »Upravo sam te za to podigao, da na tebi pokažem svoju snagu i da se moje ime razglasi po cijeloj zemlji«. ¹⁸Tako Bog iskazuje milosrđe komu hoće, ili pak čini tvrdokornim koga hoće.

Božja ljutnja i milosrđe

¹⁹Ti ćeš mi zacijelo reći: Čemu se onda tuži? Ta tko se može oduprijeti volji njegovoj? ²⁰O čovječe, tko si ti da se usuđuješ prigovarati Bogu? Zar će rukotvorina reći svome tvorcu: »zašto si me ovako načinio?« ²¹Ili zar lončar nema vlasti nad glinom, da od istog tijesta načini jednu posudu za plemenitu, a drugu za neplemenitu upotrebu? ²²A što ako je Bog, hoteći pokazati svoj gnjev i očitovati svoju moć, u velikoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast, ²³da očituje bogatstvo svoje slave na posudama milosrđa koje je otprije pripravio za slavu, ²⁴na nama koje je pozvao ne samo između Židova nego i između pogana, ²⁵kako i veli u Hošeji: »Narod koji nije moj narod nazvat ću svojim narodom i nedragu dragom, ²⁶i tako će se dogoditi da će na istom mjestu gdje im je rečeno: ‘Vi niste moj narod’ biti prozvani sinovima živoga Boga.«

¹⁹Ti ćeš mi zacijelo reći: »Pa zašto se Bog žali? Ta tko se može oduprijeti njegovoj volji?« ²⁰Čovječe, tko si ti da se usuđuješ prigovarati Bogu? Zar će rukotvorina reći svome tvorcu: »Zašto si me ovako načinio?« ²¹Ili zar lončar nema vlast nad glinom, da od iste smjese načini jednu posudu za plemenitu, a drugu za neplemenitu upotrebu?

²²A što ako je Bog, htijući pokazati svoj gnjev i objaviti svoju moć, u velikoj strpljivosti podnosio posude gnjeva dozrele za propast? ²³A to zato da očituje bogatstvo svoje slave na posudama milosrđa koje je otprije pripravio za slavu. ²⁴I to na nama koje je pozvao, ne samo od Židova, nego i od pogana, ²⁵kako i veli u Hošei:

»Narod koji nije moj narod nazvat ću svojim narodom i nedragu dragom,
²⁶i tako će se dogoditi
da će na istom mjestu
gdje im je rečeno:
‘Vi niste moj narod’
biti prozvani sinovima živoga Boga«.

²⁷A Izaija proglašuje o Izraelu: »Sve da naroda tvojega ima kao pijesak u moru, samo će se Ostatak njegov spasiti, ²⁸jer će Gospodin potpuno i brzo ispuniti riječ na zemlji.« ²⁹I kako je prorekao Izaija: »Da nam Gospodin nad vojskama nije ostavio potomstvo, bili bismo kao Sodoma i postali bismo slični Gomori.«

²⁷A Izaija proglašava o Izraelu: »Sve da tvoga naroda ima kao pijeska u moru, spasit će se samo njegov Ostatak, ²⁸jer će Gospodin potpuno i brzo ispuniti riječ na zemlji«. ²⁹I kako je prorekao Izaija: »Da nam Gospodin nad vojskama nije ostavio potomstvo, bili bismo kao slični Gomori«.

Izraelovo pogrešno revnovanje za Boga (9,30–10,4)

Pavlova molitva za Izrael

³⁰Što ćemo dakle reći? Pogani koji nisu težili za pravednošću, postigli su pravednost, i to pravednost po vjeri; ³¹dok Izrael, težeći za nekim zakonom pravednosti, nije stigao do tog zakona. ³²Zašto? Jer je to htio postići ne po vjeri već po djelima; spotakli su se o kamen spoticanja, ³³kako stoji pisano: »Evo na Sionu postavljam kamen spoticanja i stijenu sablazni; ali tko vjeruje u nj, neće se postidjeti.«

³⁰Što ćemo dakle reći? Pogani nisu težili za pravednošću, ali postigli su je, i to pravednost po vjeri. ³¹Naprotiv, Izrael, težeći za nekim zakonom pravednosti, nije stigao do tog zakona. Zašto? Jer je to htio postići ne po vjeri, već po djelima. Spotakli su se o kamen spoticanja, ³³kako stoji pisano: »Evo, na Sionu postavljam kamen spoticanja i stijenu zbog koje će pasti. Ako tko vjeruje u nj, neće se postidjeti«.

Rimljanima 10, preveo Ivan Dugandžić, 2018.

Rimljanima 10, kako je otisnuta 2025.

¹Braćo, želja je moga srca i moja molitva Bogu za njih da se spase. ²Uistinu, svjedočim za njih, da revnuju za Boga, ali ne s ispravnim razumijevanjem. ³Ne poznajući Božje pravednosti i tražeći da uspostave svoju vlastitu, nisu se podvrgli Božjoj pravednosti. ⁴Jer Krist je svrha i svršetak Zakona na opravdanje svakome tko vjeruje.

Braćo, želja je moga srca i moja molitva Bogu za njih da se spase. ²Uistinu, svjedočim za njih, da budu gorljivi za Boga, ali ne s ispravnim razumijevanjem. ³Budući da ne poznaju Božju pravednost i da žele uspostaviti svoju vlastitu, nisu se podvrgli Božjoj pravednosti. ⁴Jer Krist je svrha i svršetak Zakona, na opravdanje svakome tko vjeruje.

Poruka spasenja za sve (10,5–13)

Spasenje je za sve

⁵Mojsije piše o pravednosti koja dolazi od Zakona: »Tko je vrši, živjet će od nje.« ⁶A pravednost koja dolazi od vjere ovako govori: »Ne reci u svome srcu: tko će se popeti na nebo?«, to jest da dovede Krista? ⁷Ili: Tko će sići u bezdan?«, to jest da izvede Krista od mrtvih! ⁸Nego što veli? »Blizu ti je riječ, u tvojim ustima i u tvome srcu«, to jest riječ vjere koju propovijedamo.

⁵Mojsije piše o pravednosti koja dolazi od Zakona: »Tko je vrši, od nje će živjeti«. ⁶A o pravednosti koja dolazi od vjere ovako govori: »Ne reci u svome srcu: tko će se popeti na nebo?« – to jest da dovede Krista. ⁷Ili: »Tko će sići u Bezdan?« – to jest da izvede Krista od mrtvih! ⁸Nego što veli? »Blizu ti je riječ, u tvojim ustima i u tvome srcu« – to jest riječ vjere koju propovijedamo.

⁹Ako ustima svojim priznaješ da je Isus Gospodin i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. ¹⁰Srcem se vjeruje za opravdanje, a ustima se priznaje za spasenje. ¹¹Jer Pismo veli: »Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti.« ¹²Nema razlike između Židova i Grka; isti je Gospodin sviju, bogat svima koji ga zazivaju, ¹³jer: »Tko god zazove ime Gospodnje, spasit će se.«

⁹Ako svojim ustima priznaješ da je Isus Gospodin, a svojim srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. ¹⁰Srcem se vjeruje za opravdanje, a ustima se priznaje za spasenje. ¹¹Jer Pismo veli: »Tko god u njega vjeruje, neće se postidjeti«. ¹²Nema razlike između Židova i Grka. Isti je Gospodin za sve, bogat za sve koji ga zazivaju, ¹³jer: »Tko god zazove Gospodinovo ime, spasit će se«.

Židovi su odbacili Radosnu vijest (10,14–21)

¹⁴Kako će zazivati onoga u koga nisu povjerovali? Kako li vjerovati u onoga za koga nisu čuli? Kako li će čuti bez propovjednika? ¹⁵Kako li će propovijedati ako nisu poslani? Prema onome što je pisano: »Kako su krasne noge onih koji naviještaju Radosnu vijest dobra!« ¹⁶Ali nisu svi prihvatili Radosne vijesti. Izaija naime veli: »Gospodine, tko je povjerovao našoj poruci?« ¹⁷Prema tome, vjera dolazi po poruci, a poruka riječju Kristovom. ¹⁸Ali pitam, zar nisu čuli? Dapače! Jer: »Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta.« ¹⁹No pitam: Zar Izrael nije razumio? Najprije Mojsije veli: »Ja ću vas ljubomornim učinit pukom ništavnim, razdražit ću vas glupim nekim narodom.« ²⁰A Izaija se osmjeljuje reći: »Našli su me oni koji me nisu tražili, objavio sam se onima koji nisu pitali za me.« ²¹A u pogledu Izraela veli: »Cio dan pružao sam svoje ruke narodu neposlušnom i buntovnom.«

¹⁴Kako će zazivati onoga u koga nisu povjerovali? Kako će vjerovati u onoga za koga nisu čuli? Kako će čuti bez propovjednika? ¹⁵Kako će propovijedati ako nisu poslani? Prema onome što je pisano: »Kako su krasne noge onih koji naviještaju Radosnu vijest!« ¹⁶Ali nisu svi prihvatili Radosnu vijest. Izaija naime kaže: »Gospodine, tko je povjerovao našoj poruci?« ¹⁷Prema tome, vjera dolazi po poruci, a poruka po Kristovoj riječi.

¹⁸Ali pitam, zar nisu čuli? Štoviše! Jer: »Po svoj zemlji razliježe se jeka njihove riječi, sve do kraja svijeta«. ¹⁹No pitam: Zar Izrael nije razumio? Najprije Mojsije veli: »Ja ću vas učiniti ljubomornim ništavnim pukom, razdražit ću vas nekim glupim narodom«. ²⁰A Izaija se osmjeljuje i kaže: »Našli su me oni koji me nisu tražili, objavio sam se onima koji nisu pitali za me«. ²¹A za Izrael kaže: »Cijeli sam dan pružao ruke neposlušnom i buntovnom narodu«.

Rimljanima 11, preveo Ivan Dugandžić, 2018.

Rimljanima 11, kako je otisnuta 2025.

Izabrani ostatak (11,1–10)

Bog ne odbacuje Izrael

¹Pitam dakle: Je li Bog odbacio od sebe narod svoj? Nipošto! Ta i ja sam Izraelac, potomak Abrahamov iz plemena Benjaminova. ²Nije Bog odbacio naroda svoga koji je unaprijed izabrao. Ili zar ne znate što kaže Pismo govoreći o Iliji, kako se tuži Bogu na Izraela: ³»Gospodine, tvoje su proroke poubijali, žrtvenike tvoje razrušili. Samo sam ja ostao, ali mi rade o glavi.« ⁴A što mu kaže Božji glas? Ostavio sam sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom. ⁵Tako i u sadašnje vrijeme postoji ostatak izabran po milosti. ⁶Ako je po milosti, nije više po djelima; inače milost ne bi više bila milost.

Pitam, dakle: Je li Bog odbacio svoj narod od sebe? Nipošto! Ta i ja sam Izraelac, Abrahamov potomak iz Benjaminova plemena. ²Bog nije odbacio svoj narod koji je unaprijed izabrao. Ili zar ne znate što kaže Pismo o Iliji, kako se tuži Bogu na Izrael: ³»Gospodine, tvoje su proroke poubijali, žrtvenike tvoje razrušili. Samo sam ja ostao, ali mi rade o glavi.« ⁴A što mu kaže Božji glas? »Ostavio sam si sedam tisuća ljudi koji nisu prignuli koljena pred Baalom.«* ⁵Tako i u sadašnje vrijeme postoji ostatak izabran po milosti. ⁶Ako je po milosti, nije više po djelima. Inače milost ne bi više bila milost.

⁷Što dakle? Što je Izrael tražio, nije postigao, a izabrani su postigli. Ostali su otvrdnuli, ⁸kao što je pisano: »Dade im Bog duh obamrlosti: oči takve da ne vide, uši takve da ne čuju, sve do dana današnjega.« ⁹I David kaže: »Neka im stol njihov bude zamka, mreža, spoticanje i kazna! ¹⁰Neka im oči potamne, da ne vide! A leđa im zauvijek savij!«

⁷Što dakle? Ono što je Izrael tražio nije postigao, a postigli su izabrani Ostali su otvrdnuli, ⁸kao što je pisano: »Bog im je dao duh obamrlosti. Oči takve da ne vide, uši takve da ne čuju, sve do dana današnjega«. ⁹I David kaže: »Neka im njihov stol bude zamka, mreža, spoticanje i kazna! ¹⁰Neka im oči potamne, da ne vide! A leđa im zauvijek savij!«

Izraelov pad i spasenje pogana (11,11–24)

¹¹Dakle, pitam: Jesu li posrnuli zato da padnu? Nipošto! Nego je njihovim posrtanjem došlo spasenje poganima, da bi ih učinili ljubomornima. ¹²Ako je njihovo posrtanje obogatilo svijet, a njihovo smanjenje obogatilo pogane, koliko će više njihov puni broj! ¹³A sada govorim vama, poganima. U svojstvu apostola pogana slavim svoju službu ¹⁴ne bih li svoje sunarodnjake učinio ljubomornima te neke od njih spasio. ¹⁵Jer, ako je njihovo odbačenje izmirenje svijeta, što će biti njihovo prihvaćanje, ako ne povratak iz smrti u život? ¹⁶Ako su prvine tijesta svete, sveto je i sve tijesto; ako je korijen svet, svete su i grane. ¹⁷Ako su neke grane odlomljene, a ti, koji si divlja maslina, pricijepljen umjesto njih te postao sudionik korijena i sočnosti masline, ¹⁸ne uzvisuj se nad grane! A ako se hoćeš uzvisivati, sjeti se da ti ne nosiš korijena, već korijen tebe! ¹⁹Ti ćeš sad reći: Grane su odlomljene da ja budem pricijepljen. ²⁰Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti stojiš po vjeri. Ne uznosi se, nego se boj! ²¹Jer ako Bog nije poštedio prirodnih grana, neće ni tebe poštedjeti. ²²Dakle, promatraj dobrotu i strogost Božju: strogost prema palima, a dobrotu Božju prema tebi, ako ostaneš u dobroti; inače ćeš i ti biti odsječen. ²³A i oni će, ako ne ostanu u nevjeri, biti pricijepljeni, jer ih Bog može opet pricijepiti. ²⁴Jer, ako si ti odsječen od divlje masline, kojoj si po prirodi pripadao, i protiv prirode pricijepljen na pitomu maslinu, koliko će se lakše moći pricijepiti na vlastitu maslinu koji joj po prirodi pripadaju.

¹¹Dakle, pitam: Jesu li posrnuli zato da padnu? Nipošto! Nego je njihovim posrtanjem došlo spasenje poganima, da bi Izrael učinili ljubomornim. ¹²Ako je njihovo posrtanje obogatilo svijet, a njihovo osiromašenje obogatilo pogane, koliko će veće bogatstvo donijeti kad se svi uključe!

Spasenje pogana

¹³A sada govorim vama, poganima. Kao apostol pogana slavim svoju službu ¹⁴ne bih li svoje sunarodnjake učinio ljubomornima, a neke od njih spasio. ¹⁵Jer ako je njihovo odbacivanje izmirenje svijeta, što će biti njihovo prihvaćanje ako ne povratak iz smrti u život?

¹⁶Ako su prvine tijesta svete, sveto je i čitavo tijesto. Ako je korijen svet, svete su i grane. ¹⁷A ako su neke grane odlomljene, pa si ti, koji si divlja maslina, pricijepljen umjesto njih da bi postao sudionik korijena i sočnosti masline – ¹⁸ne uzvisuj se nad grane! Ako se hoćeš uzvisivati, sjeti se da ti ne nosiš korijen, već korijen tebe!

¹⁹Ti ćeš sad reći: Grane su odlomljene da ja budem pricijepljen. ²⁰Dobro! Oni su odlomljeni zbog nevjere, a ti stojiš po vjeri. Ne uznosi se, nego strahuj! ²¹Jer ako Bog nije poštedio prirodne grane, neće ni tebe poštedjeti. ²²Dakle, promatraj Božju dobrotu i strogoću: strogoću prema palima, a Božju dobrotu prema tebi – ako ostaneš u dobroti, inače ćeš i ti biti odsječen. ²³A i oni će, ako ne ostanu u nevjeri, biti pricijepljeni, jer ih Bog može opet pricijepiti. ²⁴Ako si ti – odsječen od divlje masline, kojoj si po prirodi pripadao – protiv prirode pricijepljen na pitomu maslinu, koliko će se lakše moći pricijepiti na vlastitu maslinu oni koji joj po prirodi pripadaju.

Cijeli će se Izrael spasiti (11,25–36)

Božja milost je za sve

²⁵Ne bih htio, braćo, da ne znate ovo otajstvo, kako se ne biste pouzdali u vlastitu mudrost: Izraelu se dogodilo djelomično otvrdnuće, dok pogani ne uđu u punom broju. ²⁶Kada to bude, sav će se Izrael spasiti, kako je pisano: »Od Siona će doći Osloboditelj; on će udaljiti bezbožnost od Jakova. ²⁷I to će biti moj savez s njima, kada im uzmem grijehe.« ²⁸S obzirom na evanđelje oni su doduše neprijatelji zbog vas, ali s obzirom na izbor ljubimci su poradi otaca, ²⁹jer neopozivi su Božji darovi i poziv.

²⁵Ne bih htio, braćo, da ne znate ovu tajnu, kako se ne biste pouzdali u vlastitu mudrost. Izraelu se dogodilo djelomično otvrdnuće, sve dok pogani ne uđu u punom broju. ²⁶Kad se to dogodi, cijeli će se Izrael spasiti, kako je pisano: »Od Siona će doći Osloboditelj; on će udaljiti bezbožnost od Jakova. ²⁷I to će biti moj Savez s njima, kad im uzmem grijehe«. ²⁸S obzirom na evanđelje, oni su doduše zbog vas neprijatelji Bogu; ali s obzirom na izbor, oni su njegovi ljubimci zbog predaka. ²⁹jer neopozivi su Božji darovi i poziv.

³⁰Kao što ste vi nekoć bili neposlušni Bogu, a sada ste postigli milosrđe zahvaljujući njihovoj neposlušnosti, ³¹tako su i oni sada postali neposlušni zahvaljujući milosrđu prema vama, da i oni postignu milosrđe. ³²Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.

³⁰Kao što ste vi nekad bili neposlušni Bogu, a sada ste postigli milosrđe zahvaljujući njihovoj neposlušnosti, ³¹tako su i oni sada postali neposlušni zahvaljujući milosrđu prema vama, da i oni postignu milosrđe. ³²Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.

Slava Bogu

³³O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega! Kako li su nedokučive njegove odluke, i kako neistraživi njegovi putovi! ³⁴»Doista, tko je spoznao misao Gospodnju? Tko li mu je bio savjetnik? ³⁵Tko li ga je pretekao darom, da bi mu se moralo uzvratiti?« ³⁶Sve je od njega, po njemu i za njega. Njemu slava zauvijek. Amen.

³³O, dubino Božjeg bogatstva, mudrosti i znanja! Kako li su nedokučive njegove odluke, i kako neistraživi njegovi putovi! ³⁴»Doista, tko je spoznao Gospodinovu misao? Tko mu je bio savjetnik? ³⁵Tko ga je pretekao darom, da bi mu se moralo uzvratiti?« ³⁶Sve je od njega, po njemu i za njega. Njemu slava zauvijek. Amen.

Rimljanima 12, preveo Ivan Dugandžić, 2018.

Rimljanima 12, kako je otisnuta 2025.

V. KRŠĆANSKI ŽIVOT NA DJELU (12,1–15,13)

Kršćansko poslanje u svijetu (12,1–21)

Svi smo jedno tijelo

¹Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim da prinesete sebe kao žrtvu živu, svetu i Bogu ugodnu – kao svoje duhovno bogoslužje. ²Ne prilagođujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete shvatiti što je volja Božja, što je dobro, ugodno i savršeno.

Braćo, zaklinjem vas Božjim milosrđem da prinesete sebe kao živu žrtvu, svetu i ugodnu Bogu – kao svoje duhovno bogoslužje. ²Ne prilagođujte se ovomu svijetu, nego se preobražavajte obnavljajući svoj um – da možete shvatiti što je Božja volja, što je dobro, ugodno i savršeno.

³Po milosti koja mi je dana kažem svakom od vas da ne drži do sebe više nego što treba držati, već neka drži do sebe prema mjeri vjere koju je Bog svakomu odmjerio. ⁴Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a svi udovi nemaju iste službe, ⁵tako smo i mi mnogi jedno tijelo u Kristu, a kao pojedinci udovi jedan drugomu. ⁶Imamo različite darove prema milosti koja nam je dana. Tko ima dar prorokovanja, neka prorokuje primjereno vjeri! ⁷Tko ima dar služenja, neka služi! Tko ima dar poučavanja, neka poučava! ⁸Tko ima dar tješenja, neka tješi! Tko dijeli, neka dijeli darežljivo! Tko vrši starješinsku službu, neka bude revan! Tko iskazuje milosrđe, neka ga iskazuje radosno!

³Po milosti koja mi je dana, svakom od vas kažem da ne drži do sebe više nego što priliči, već neka sebe cijeni prema mjeri vjere koju je Bog svakomu odmjerio. ⁴Jer svako tijelo ima mnogo dijelova, a svaki dio ima drugu ulogu. ⁵Tako smo i mi, koji smo mnogi, u Kristu jedno tijelo – ali svatko je od nas dio tijela drugima. ⁶U skladu s milošću koja nam je dana imamo različite darove. Tko ima dar prorokovanja, neka prorokuje primjereno vjeri! ⁷Tko ima dar služenja, neka služi! Tko ima dar poučavanja, neka poučava! ⁸Tko ima dar tješenja, neka tješi! Tko dijeli, neka dijeli darežljivo! Tko vrši starješinsku službu, neka bude revan! Tko iskazuje milosrđe, neka ga iskazuje radosno!

Oznake pravih kršćana

⁹Neka vaša ljubav bude bez pretvaranja! Mrzite zlo, prianjajte uz dobro! ¹⁰U bratskoj ljubavi budite privrženi jedan drugom! Natječite se u iskazivanju časti! ¹¹U revnosti budite neumorni, u Duhu gorljivi, Gospodinu služite! ¹²U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! ¹³Pritječite u pomoć svetima u potrebama! Gostoljubivost njegujte! ¹⁴Blagoslivljajte one koji vas progone! Blagoslivljajte, a ne proklinjite! ¹⁵Radujte se s onima koji se raduju, plačite s onima koji plaču! ¹⁶Budite istomišljenici među sobom! Ne težite za visokim stvarima, već se držite niskih! Ne smatrajte sami sebe mudrima! ¹⁷Nikome ne vraćajte zlo za zlo! Zauzimajte se za dobro pred svim ljudima! ¹⁸Ako je moguće – koliko je do vas – budite u miru sa svim ljudima! ¹⁹Ne osvećujte se, ljubljeni, već to prepustite srdžbi Božjoj, jer pisano je: »Moja je odmazda, ja ću je vratiti«, veli Gospodin. ²⁰Naprotiv, »ako je tvoj neprijatelj gladan, nahrani ga; ako je žedan, napoj ga! Čineći tako, skupit ćeš ražareno ugljevlje na njegovu glavu.« ²¹Ne daj da te pobijedi zlo, već zlo pobijedi dobrom!

⁹Neka vaša ljubav bude bez pretvaranja! Mrzite zlo, prianjajte uz dobro! ¹⁰Budite jedan drugom privrženi u bratskoj ljubavi! Natječite se u iskazivanju časti! ¹¹U revnosti budite neumorni, u Duhu gorljivi, Gospodinu služite! ¹²U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! ¹³Pritječite u pomoć svetima u potrebama! Gajite gostoljubivost!

¹⁴Blagoslivljajte one koji vas progone! Blagoslivljajte, a ne proklinjite! ¹⁵Radujte se s onima koji se raduju, plačite s onima koji plaču! ¹⁶Među sobom budite istomišljenici! Ne težite za visokim častima, već se držite skromnih! Ne smatrajte se mudrima!

¹⁷Nikome ne vraćajte zlo za zlo! Zauzimajte se za dobro pred svim ljudima! ¹⁸Ako je moguće – koliko je do vas – budite u miru sa svim ljudima! ¹⁹Ne osvećujte se, voljeni, već to prepustite Božjoj srdžbi. Jer pisano je: »Moja je osveta, ja ću je vratiti« – veli Gospodin. ²⁰Naprotiv, »ako je tvoj neprijatelj gladan, nahrani ga; ako je žedan, napoji ga! Čineći tako, skupit ćeš ražareno ugljevlje na njegovu glavu.« ²¹Ne daj da te pobijedi zlo, već zlo pobijedi dobrom!

Rimljanima 13, preveo Ivan Dugandžić, 2018.

Rimljanima 13, kako je otisnuta 2025.

Kršćani i državne vlasti (13,1–7)

Kršćani i državne vlasti

¹Neka se svatko pokorava višim vlastima, jer nema vlasti osim od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene. ²Zato tko se protivi vlasti, protivi se odredbi Božjoj. A koji joj se protive, navući će na se osudu. ³Poglavara se ne treba bojati kad se čini dobro, već kad se čini zlo. Želiš li se ne bojati vlasti, čini dobro, pa ćeš od nje imati hvalu. ⁴Jer ona je u službi Božjoj za tvoje dobro. Ako li činiš zlo, boj se, ta ne nosi uzalud mača. Ona služi Bogu da iskali srdžbu njegovu na onome tko čini zlo. ⁵Stoga se treba pokoravati ne samo zbog straha od kazne, nego i zbog savjesti. ⁶Zato i poreze plaćate, jer su Božji službenici oni koji se time bave. ⁷Podajte svakomu ono što mu pripada: komu porez – porez; komu carina – carina; komu poštovanje – poštovanje; komu čast – čast!

Neka se svatko pokorava višim vlastima. Ne postoji vlast osim od Boga, a one koje postoje postavio je Bog. ²Zato tko se protivi vlasti, protivi se Božjoj odredbi. A koji joj se protive, navući će na se osudu. ³Poglavara se ne treba bojati kad se čini dobro, već kad se čini zlo. Želiš li se ne bojati vlasti, čini dobro, pa će te ona pohvaliti. ⁴Jer ona je u Božjoj službi za tvoje dobro. Ali ako činiš zlo, trebaš je se bojati jer ona ne nosi mač uzalud. Ona služi Bogu da iskali njegovu srdžbu na onome tko čini zlo. ⁵Stoga se treba pokoravati ne samo zbog straha od kazne, nego i zbog savjesti.

⁶Zato plaćate i poreze jer su Božji službenici ljudi koji se time bave. ⁷Dajte svakomu ono što mu pripada: komu porez – porez; komu carina – carina; komu poštovanje – poštovanje; komu čast – čast!

Ljubav iznad svega (13,8–14)

Ljubav iznad svega

⁸Nikomu ništa ne dugujte, osim da ljubite jedan drugoga. Jer tko ljubi drugoga, ispunio je Zakon. ⁹Uistinu: »Ne učini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi!« I ima li koja druga zapovijed, sadržana je u ovoj riječi: »Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!« ¹⁰Ljubav ne čini bližnjemu zla. Dakle, ljubav je ispunjenje Zakona.

⁸Nikomu ništa ne dugujte, osim da volite jedni druge. Jer tko voli drugoga, ispunio je Zakon. ⁹Uistinu: »Ne učini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi!« I ima li koja druga zapovijed, sadržana je u ovoj riječi: »Voli svojeg bližnjega kao samoga sebe!« ¹⁰Ljubav ne čini bližnjemu zla. Dakle, ljubav je ispunjenje Zakona.

Hitan poziv

¹¹A sve to činite znajući ovo vrijeme: već je naime čas da se probudite od sna, jer nam je spasenje bliže nego kad smo povjerovali. ¹²Noć je poodmakla, dan se približio. Svucimo dakle djela tame, a obucimo se u oružje svjetla! ¹³Hodimo pristojno kao po danu, ne u razuzdanim gozbama i pijankama, ne u priležništvima i raspuštenostima, ne u svađi i ljubomori, ¹⁴nego se obucite u Gospodina Isusa Krista i ne brinite se za tijelo tako da ugađate požudama!

¹¹A sve to činite znajući koje je ovo doba. Naime, već je čas da se probudite iz sna, jer nam je spasenje bliže nego kad smo povjerovali. ¹²Noć je poodmakla, dan se približio. Svucimo dakle djela tame, a obučimo se u oružje svjetla! ¹³Hodimo pristojno kao po danu, ne u razuzdanim gozbama i pijankama, ne u bludnosti i raspuštenosti, ne u svađi i ljubomori. ¹⁴Obucite se u Gospodina Isusa Krista i ne brinite se za tijelo, tako da ugađate požudama!

Rimljanima 14, preveo Ivan Dugandžić, 2018.

Rimljanima 14, kako je otisnuta 2025.

Odnos »jakih« i »slabih« u vjeri (14,1–12)

Ne sudite jedni druge

¹Slaboga u vjeri prihvaćajte bez svađe oko različitih mišljenja. ²Jedan vjeruje da smije jesti sve, dok slabi u vjeri jede samo povrće. ³Tko jede, neka ne prezire onoga tko ne jede; a koji ne jede, neka ne sudi onoga koji jede, jer ga je Bog primio! ⁴Tko si ti da sudiš tuđeg slugu? Svojemu Gospodaru i stoji i pada, a stajat će jer ga Gospodin može tako držati. ⁵Jedan razlikuje dan od dana, dok je drugom svaki dan jednak. Samo neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje! ⁶Tko pazi na dan, čini to poradi Gospodina; tko jede, poradi Gospodina jede jer zahvaljuje Bogu; tko ne jede, ne jede poradi Gospodina, i on također zahvaljuje Bogu. ⁷Jer nitko od nas ne živi samo sebi i nitko sebi ne umire samo sebi, ⁸jer ako živimo, Gospodinu živimo, ako umiremo, Gospodinu umiremo. Dakle: bilo da živimo, bilo da umiremo, Gospodinu pripadamo. ⁹Jer zato je Krist umro i oživio da zagospodari i mrtvima i živima. ¹⁰A ti, zašto sudiš brata svoga? Ili zašto prezireš brata svoga? Ta svi ćemo stati pred sudište Božje, ¹¹jer pisano je: »Života mi moga« – govori Gospodin – »meni će se pokloniti svako koljeno i svaki će jezik slaviti Boga.« ¹²Prema tome, svaki će od nas dati Bogu račun za sebe.

Prihvaćajte onoga tko je slab u vjeri, i to bez svađe zbog različitih mišljenja. ²Neki vjeruju da smiju jesti sve, dok slabi u vjeri jedu samo povrće. ³Onaj tko jede sve, neka ne prezire onoga koji ne jede. A tko ne jede, neka ne osuđuje onoga tko jede, jer ga je Bog primio! ⁴Tko si ti da osuđuješ tuđeg slugu? On stoji ili pada pred svojim gospodarom. A stajat će jer ga Gospodin može tako držati.

⁵Jedan razlikuje dan od dana, dok je drugome svaki dan isti. Samo neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje! ⁶Onaj tko pazi na dan, čini to zbog Gospodina. Onaj tko jede, zbog Gospodina jede jer zahvaljuje Bogu. Tko ne jede, ne jede zbog Gospodina, pa i on također zahvaljuje Bogu.

⁷Jer nitko od nas ne živi samo sebi i nitko sebi ne umire. ⁸Jer ako živimo, Gospodinu živimo; ako umiremo, Gospodinu umiremo. Dakle: bilo da živimo, bilo da umiremo, pripadamo Gospodinu. ⁹Pa zato je Krist i umro i oživio da zagospodari i mrtvima i živima.

¹⁰A ti, zašto osuđuješ svoga brata? Ili zašto prezireš svoga brata? Ta svi ćemo stati pred Božji sud ¹¹jer pisano je: »Života mi moga – govori Gospodin – meni će se pokloniti svako koljeno i svaki će jezik slaviti Boga.« ¹²Prema tome, svatko će od nas dati Bogu račun za sebe.

Izbjegavanje sablazni (14,13–23)

¹³Zato ne sudimo više jedan drugoga, nego radije pazite na to da bratu ne budete na sablazan ili spoticanje. ¹⁴Znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu da ništa nije nečisto po sebi. Samo je onomu nečisto tko to smatra nečistim. ¹⁵Ako se zbog jela žalosti brat svoj, već ne postupaš po ljubavi. Ne upropašćuj svojim jelom onoga za koga je Krist umro! ¹⁶Nemojte da se grdi vaše dobro! ¹⁷Ta kraljevstvo Božje nije jelo i piće, već pravednost, mir i radost u Duhu Svetom. ¹⁸Tko time služi Kristu, ugodan je Bogu i cijenjen od ljudi. ¹⁹Prema tome, promičimo mir i uzajamnu izgradnju! ²⁰Ne razaraj Božjeg djela zbog jela! Istina, sve je čisto, ali je zlo za čovjeka koji jede na sablazan. ²¹Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne činiti ništa zbog čega se spotiče tvoj brat. ²²A ti svoje uvjerenje čuvaj za se pred Bogom! Blago onomu koji ne osuđuje samoga sebe u onom za što se odlučuje! ²³Ali tko jede dvoumeći se, sam sebe osuđuje, jer ne postupa po uvjerenju. A sve što nije iz uvjerenja grijeh je.

Nemojte da se drugi zgražaju zbog vas ¹³Zato ne osuđujmo više jedan drugoga, nego radije pazite na to da bratu ne budete na zgražanje ili spoticanje. ¹⁴Znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu da ništa nije nečisto po sebi. Nečisto je samo onomu koji to smatra nečistim. ¹⁵Ako se tvoj brat žalosti zbog jela, već ne postupaš po ljubavi. Ne upropaštavaj svojim jelom onoga za koga je Krist umro! ¹⁶Nemojte da se vaše dobro vrijeđa! ¹⁷Ta Božje kraljevstvo nije jelo i piće, već pravednost, mir i radost u Svetom Duhu. ¹⁸Tko time služi Kristu, ugodan je Bogu i cijenjen od ljudi.

¹⁹Prema tome, promičimo mir i uzajamnu izgradnju! ²⁰Ne razaraj Božje djelo zbog jela! Istina, sve je čisto, ali je zlo za čovjeka koji jede tako da se drugi zgražaju. ²¹Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina te ne činiti ništa zbog čega se tvoj brat spotiče. ²²A ti svoje uvjerenje čuvaj za se pred Bogom! Blago onomu koji ne osuđuje samoga sebe u onom za što se odlučuje! ²³Ali tko jede kolebajući se, samog sebe osuđuje, jer ne postupa po uvjerenju. A sve što nije iz uvjerenja, grijeh je.

Rimljanima 15, preveo Ivan Dugandžić, 2018.

Rimljanima 15, kako je otisnuta 2025.

Slijediti Kristov primjer (15,1–13)

Ugađajte drugima, ne sebi

¹Mi jaki moramo podnositi slabosti slabih, a ne sami sebi ugađati. ²Svaki od nas neka ugađa bližnjemu na dobro, na izgrađivanje. ³Ta ni Krist nije sam sebi ugađao, nego kako je pisano: »Poruge onih koji se rugaju tebi pale su na me.« ⁴Uistinu, sve što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano, da strpljivošću i utjehom Pisama imamo nadu. ⁵A Bog strpljivosti i utjehe dao vam da složno mislite među sobom po Kristu Isusu, ⁶te jednodušno i jednoglasno slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista.

Mi jaki moramo podnositi slabosti slabih, a ne sami sebi ugađati.

²Svaki od nas neka ugađa bližnjemu na dobro, na izgrađivanje. ³Ta ni Krist nije sam sebi ugađao, nego kako je pisano: »Poruge onih koji se tebi rugaju pale su na me«. ⁴Uistinu, sve što je nekad napisano, napisano je nama za pouku, da uz strpljivost i utjehu Pisama imamo nadu. ⁵A Bog strpljivosti i utjehe dao vam da složno mislite među sobom po Kristu Isusu, ⁶te da jednodušno i jednoglasno slavite Boga i Oca našega Gospodina Isusa Krista.

Radosna vijest za pogane

⁷Zato i prihvaćajte jedni druge kao što je i Krist vas prihvatio na slavu Božju. ⁸Krist je, tvrdim, postao poslužitelj obrezanih zbog istinitosti Božje, da potvrdi obećanja dana ocima, ⁹i da pogani slave Boga zbog milosrđa, kako je pisano: »Zato ću te slaviti među poganima i psalam pjevati tvom imenu.« ¹⁰I još se veli: »Veselite se, pogani, s narodom njegovim!« ¹¹I još: »Hvalite, svi pogani, Gospodina, slavite ga, svi narodi!« ¹²Izaija također veli: »Pojavit će se izdanak Jišajev – on će ustati da vlada poganima; u njega će se uzdati pogani.« ¹³A Bog nade neka vas ispuni svakom radošću i mirom u vjeri, da obilujete u nadi snagom Duha Svetoga.

⁷Zato i prihvaćajte jedni druge kao što je i Krist vas prihvatio na Božju slavu. ⁸Krist je, tvrdim, postao poslužitelj obrezanih zbog Božje istinitosti, da potvrdi obećanja dana precima, ⁹i da pogani slave Boga zbog milosrđa, kako je pisano: »Zato ću te slaviti među poganima i pjevati psalam tvome imenu.« ¹⁰I još se kaže: »Veselite se, pogani, s njegovim narodom!« ¹¹¹još: »Hvalite, svi pogani, Gospodina, slavite ga, svi narodi!« ¹²Izaija također veli: »Pojavit će se Jišajev izdanak – on će ustati da vlada poganima; u njega će se uzdati pogani.« ¹³A Bog nade neka vas ispuni svakom radošću i mirom u vjeri, da obilujete u nadi snagom Svetoga Duha.

VI. ZAKLJUČNE NAPOMENE I POZDRAVI (15,14–16,27)

Pavlov misionarski uspjeh (15,14–21)

Pavlov misionarski uspjeh

¹⁴Osobno sam, braćo moja, s obzirom na vas uvjeren, da ste i sami puni čestitosti, prepuni svakog znanja, kadri opominjati jedan drugoga. ¹⁵Ipak sam vam – djelomično i smionije – napisao da vas, tako reći, podsjetim na poznato, oslanjajući se na milost koju mi je Bog dao: ¹⁶da budem poslužitelj Krista Isusa među poganima, da kao svećenik poslužim evanđelje Božje, kako bi pogani postali ugodna žrtva, posvećena Duhom Svetim. ¹⁷Prema tome, mogu se ponositi u Kristu Isusu onim što je Božje. ¹⁸Ne bih se usudio govoriti ni o čemu što Krist nije po meni učinio da pogane privede k poslušnosti riječju i djelom, ¹⁹snagom znakova i čudesa, silom Duha Svetoga. Tako sam od Jeruzalema i naokolo do Ilirika potpuno ostvario navještaj Radosne vijesti o Kristu, ²⁰i to tako da sam smatrao svojom časti, da ne propovijedam Radosne vijesti gdje je Krist već poznat, kako ne bih gradio na tuđem temelju, ²¹već kako je pisano: »Vidjet će ga oni kojima nije naviješten, razumjet će ga oni koji nisu čuli za njega.«

¹⁴Osobno sam za vas, braćo moja, uvjeren da ste i sami puni čestitosti, prepuni svakog znanja, da možete opominjati jedan drugoga. ¹⁵Ipak sam vam – djelomično i smionije – napisao da vas podsjetim na poznato, oslanjajući se na milost koju mi je Bog dao: ¹⁶da budem poslužitelj Isusa Krista među poganima, da budem u svećeničkoj službi Božjeg evanđelja, kako bi pogani postali ugodna žrtva, posvećena Svetim Duhom. ¹⁷Prema tome, mogu se u Isusu Kristu ponositi onim što je Božje. ¹⁸Ne bih se usudio govoriti ni o čemu što Krist nije po meni učinio – da pogane privede k poslušnosti riječju i djelom, ¹⁹snagom znakova i čudesa, silom Svetoga Duha. Tako sam od Jeruzalema i naokolo do Ilirika potpuno ostvario navještaj Radosne vijesti o Kristu. ²⁰I to tako da sam smatrao svojom čašću da ne propovijedam Radosnu vijest gdje je Krist već poznat, kako ne bih gradio na tuđem temelju, ²¹već kako je pisano: »Vidjet će ga oni kojima nije naviješten, razumjet će ga oni koji za njega nisu čuli.«

Pavlovi planovi za budućnost (15,22–33)

Pavlova želja da dođe u Rim

²²To me je mnogo puta spriječilo da dođem k vama. ²³Ali sada, budući da nemam više polja rada u ovim krajevima i budući da već godinama čeznem doći k vama, ²⁴doći ću kad pođem u Španjolsku. Doista se nadam da ću vas na proputovanju vidjeti i da ćete me vi onamo otpraviti, nakon što se, barem djelomično, nauživam vašeg društva.

²²To me je mnogo puta spriječilo da dođem k vama. ²³Ali sada, budući da nemam više polja rada u ovim krajevima, i budući da već godinama čeznem za tim da dođem k vama, ²⁴kad pođem u Španjolsku, doista se nadam da ću vas na proputovanju vidjeti i da ćete me vi onamo otpratiti, nakon što se, barem djelomično, nauživam vašeg društva.

²⁵A sada idem u Jeruzalem u službi svetih, ²⁶jer su Makedonija i Ahaja odlučile pružiti neki znak zajedništva sa siromasima među svetima u Jeruzalemu. ²⁷Da, odlučile su, a i dužne su im, jer ako su pogani postali dionici njihovih duhovnih dobara, dužni su im poslužiti svojim vremenitim dobrima. ²⁸Kad to obavim i kad im sigurno uručim taj plod, zaputit ću se u Španjolsku preko vašeg mjesta. ²⁹Znam da ću doći s puninom Kristova blagoslova, kad stignem k vama.

²⁵A sada idem u Jeruzalem u službi svetih, ²⁶jer su Makedonija i Ahaja odlučile pružiti neki znak zajedništva sa siromasima među svetima u Jeruzalemu. ²⁷Da, odlučile su, a i dužne su im: jer ako su pogani postali dionici njihovih duhovnih dobara, dužni su im poslužiti svojim vremenitim dobrima. ²⁸Kad to obavim i kad im sigurno uručim taj plod, zaputit ću se u Španjolsku preko vašega grada. ²⁹Znam da ću, kad stignem k vama, doći s puninom Kristova blagoslova.

³⁰Ali zaklinjem vas, braćo, Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju Duha, pomozite me molitvama upućenim Bogu za me, ³¹da umaknem nevjernicima u Judeji i da moj dar za Jeruzalem bude ugodan svetima, ³²pa da voljom Božjom mognem radosno doći k vama i zajedno se s vama odmoriti. ³³Neka Bog mira bude sa svima vama! Amen.

³⁰Ali zaklinjem vas, braćo, Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju Duha, pomozite mi molitvama upućenim Bogu za mene, ³¹da umaknem nevjernicima u Judeji i da moj dar za Jeruzalem bude ugodan svetima, ³²pa da Božjom voljom mogu radosno doći k vama i zajedno se s vama odmoriti. ³³Neka Bog mira bude sa svima vama! Amen.

Rimljanima 16, preveo Ivan Dugandžić, 2018.

Rimljanima 16, kako je otisnuta 2025.

Preporuke i pozdravi (16,1–16)

Osobni pozdravi

¹Preporučujem vam našu sestru Febu, koja je službenica Crkve u Kenhreji; ²primite je lijepo u Gospodinu, kako dolikuje svetima, i pomozite joj u svemu što od vas ustreba, jer je i ona pomogla mnogima i meni samomu.

Preporučujem vam našu sestru Febu, koja je službenica Crkve u Kenhreji. ²Primite je lijepo u Gospodinu, kako dolikuje svetima, i pomozite joj u svemu što od vas ustreba – jer je i ona pomogla mnogima, pa i meni.

³Pozdravite Prisku i Akvilu, moje suradnike u Kristu Isusu, ⁴koji su podmjestili svoj vrat za moj život i kojima zahvaljujem ne samo ja već i sve Crkve među poganima. ⁵Pozdravite i Crkvu koja se sastaje u njihovoj kući! Pozdravite mog ljubljenog Epenata koji je prvina Azije za Krista. ⁶Pozdravite Mariju koja se mnogo trudila za vas! ⁷Pozdravite Andronika i Juniju, moje rođake i moje suuznike, koji uživaju ugled među apostolima, a koji su prije mene bili u Kristu. ⁸Pozdravite moga u Gospodinu ljubljenog Amplijata! ⁹Pozdravite našeg suradnika u Kristu Urbana i moga ljubljenog Stahija! ¹⁰Pozdravite Apela, prokušanog u Kristu! Pozdravite Aristobulove ukućane! ¹¹Pozdravite moga rođaka Herodiona! Pozdravite Narcisove ukućane koji su u Gospodinu! ¹²Pozdravite Trifenu i Trifozu koje se trude u Gospodinu! Pozdravite dragu Persidu koja se mnogo trudila u Gospodinu! ¹³Pozdravite Rufa, izabranika u Gospodinu i majku njegovu i moju! ¹⁴Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Hermu, Patroba, Herma i braću koja su s njima! ¹⁵Pozdravite Filologa i Juliju, Nereja i njegovu sestru, zatim Olimpija i sve svete što su s njima! ¹⁶Pozdravite jedan drugoga svetim cjelovom! Pozdravljaju vas sve Kristove Crkve.

³Pozdravite Prisku i Akvilu, moje suradnike u Isusu Kristu. ⁴Oni su podmetnuli svoj vrat za moj život i zahvaljujem im ne samo ja, već i sve Crkve među poganima. ⁵Pozdravite i Crkvu koja se sastaje u njihovoj kući!

Pozdravite mog voljenog Epeneta koji je prvi obraćenik Azije za Krista. ⁶Pozdravite Mariju koja se mnogo trudila za vas! ⁷Pozdravite Andronika i Juniju, moje rođake koji su bili u zatvoru sa mnom. Oni su već prije mene bili u Kristu, a među apostolima uživaju ugled.

⁸Pozdravite moga Amplijata, voljenog u Gospodinu! ⁹Pozdravite našeg suradnika u Kristu Urbana i moga dragog Stahija! ¹⁰Pozdravite Apela, prokušanog u Kristu! Pozdravite Aristobulove ukućane! ¹¹Pozdravite moga rođaka Herodiona! Pozdravite Narcisove ukućane koji su u Gospodinu!

¹²Pozdravite Trifenu i Trifozu koje se trude u Gospodinu! Pozdravite dragu Persidu koja se mnogo trudila u Gospodinu! ¹³Pozdravite Rufa, izabranika u Gospodinu te njegovu i moju majku!

¹⁴Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Hermu, Patroba, Herma i braću koja su s njima! ¹⁵Pozdravite Filologa i Juliju, Nereja i njegovu sestru, zatim Olimpija i sve svete što su s njima!

¹⁶Pozdravite jedan drugoga svetim poljupcem! Pozdravljaju vas sve Kristove Crkve.

Naknadna upozorenja i opomene (16,17–20)

Posljednje upute

¹⁷Zaklinjem vas, braćo, čuvajte se onih koji siju razmirice i sablazni suprotno nauku koji ste primili. Izbjegavajte ih! ¹⁸Jer, takvi ne služe našem Gospodinu Kristu, nego svome trbuhu, te lijepim i laskavim riječima zavode srca priprostih. ¹⁹Glas o vašoj poslušnosti dopro je do svih. Zato se radujem zbog vas, ali hoću da budete mudri s obzirom na dobro, a bezazleni s obzirom na zlo. ²⁰I Bog mira ubrzo će satrti sotonu pod vašim nogama. Milost Gospodina našega Isusa neka bude s vama!

¹⁷Zaklinjem vas, braćo, čuvajte se onih koji izazivaju razmirice i zgražanja, suprotno nauku koji ste primili. Izbjegavajte ih! ¹⁸Jer takvi ne služe našem Gospodinu Kristu, nego svome trbuhu. Oni lijepim i laskavim riječima zavode srca priprostih. ¹⁹Glas o vašoj poslušnosti dopro je do svih. Zato se radujem zbog vas, ali hoću da budete mudri s obzirom na dobro, a bezazleni s obzirom na zlo. ²⁰I Bog mira ubrzo će satrti Sotonu pod vašim nogama. Neka bude s vama milost našega Gospodina Isusa!

Pozdravi Pavlovih suradnika (16,21–23)

²¹Pozdravlja vas moj suradnik Timotej i moji sunarodnjaci Lucije, Jason i Sosipater. ²²Pozdravljam vas u Gospodinu ja, Tercije, koji sam pisao ovu poslanicu. ²³Pozdravlja vas Gaj, gostoprimac moj i cijele Crkve. Pozdravljaju vas gradski blagajnik Erast i brat Kvart.

²¹Pozdravlja vas moj suradnik Timotej i moji sunarodnjaci Lucije, Jason i Sosipater.

²²(Pozdravljam vas u Gospodinu i ja, Tercije, koji sam zapisao ovu poslanicu.)

²³Pozdravlja vas Gaj, domaćin meni i cijeloj Crkvi. Pozdravljaju vas gradski blagajnik Erast i brat Kvart. ²⁴*

Hvalospjev Bogu (16,25–27)

Hvalospjev Bogu

²⁵Onomu koji vas može učvrstiti po mojemu evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavi otajstva prešućena kroz vječna vremena, ²⁶ali sada očitovana i po odredbi vječnoga Boga proročkim spisima svim narodima objavljena, da dođu do poslušnosti vjere, ²⁷Bogu, koji je jedini mudar – njemu po Isusu Kristu slava u sve vjekove! Amen.

²⁵Bogu koji vas može učvrstiti po evanđelju koje objavljujem i po propovijedanju Isusa Krista, po objavljivanju tajne prešućene od davnog doba, ²⁶koja je sada očitovana i po odredbi vječnoga Boga objavljena proročkim spisima svim narodima, da dođu do poslušnosti vjere, ²⁷Bogu, koji je jedini mudar – njemu po Isusu Kristu slava u sve vjekove! Amen.