Žena, muškarac i vjernost

U evanđeljima se ponavlja na različitim mjestima Isusova opomena: Ne učini preljuba! Jedna od Božjih zapovijedi nosi isti zahtjev. Što je preljub? Različite su definicije i opisi. Različiti motivi i razlozi ljude navode na preljub. Ovdje bismo se osvrnuli na jednu od dimenzija preljuba. Time nipošto nismo rekli sve o tako složenoj pojavi među ljudima. Imati ljubavnika ili ljubavnicu u braku znači pretvoriti drugu osobu u predmet. Ne samo u predmet zadovoljstva. Zamislimo da druga osoba ima također svoju obitelj. Svi su pretvoreni u predmete. Suprug ili supruga se pretvara u predmet obezvrjeđivanja, ljubavnik ili ljubavnica se pretvaraju u predmet korištenja i upotrebe.

Bračna vjernost je svakodnevna i dugotrajna borba protiv pretvaranja drugog čovjeka u predmet za upotrebu. To je borba za vlastitog supruga i suprugu i svijest kako on ili ona nije predmet. To je borba za tuđeg supruga ili suprugu i svijest kako ni oni nisu predmeti za korištenje. Ljubavnik ili ljubavnica trajno ostaje predmet upotrebe. Nikada ne postaje ljudska osoba. Njihovi protesti jer nisu tretirani kao žive osobe (muškarci i žene) potvrđuju njihovu svijest o tome da znaju kako su predmeti, a ne ljudi. Onaj koji krši bračnu vjernost u potrazi za nevjerom iskrivljenom percepcijom doživljava ljude oko sebe. Ne promatra ih kao ljude. Njihove obitelji nisu ljudi. Njihova djeca nisu ljudi. Svi oni su predmeti ili stvari.

Čest prigovor kod bračne nevjere jest prigovor o bešćutnosti i bezosjećajnosti prema vlastitom suprugu ili supruzi. Prema djeci. Prema obitelji. Bešćutnost i bezosjećajnost su znak raspoznavanja. Oni govore o čovjeku koji je druge ljude pretvorio u predmete. Koristi ih. Upotrebljava. Zloupotrebljava ih. Obmanjuje ih. Laže ih. Cijela ljudska osoba pretvorena je u predmet ili stvar. Raspolagati drugim bešćutno i bezosjećajno bez ikakvih mjerila prema tuđem dostojanstvu i osjećajima je korištenje čovjeka kao stvari.

Od čovjeka se očekuje da bude vjeran živom biću. I očekujemo vjernost od drugog živog bića. Od predmeta i stvari ne tražimo da nam budu vjerni jer oni nemaju svijesti o slobodi i odgovornosti. Čovjek ima svijest o slobodi i odgovornosti. Od čovjeka se stoga i zahtjeva vjernost drugom čovjeku. Zloupotreba vjernosti iza sebe ostavlja tragedije i uništene živote, prokockano povjerenje i nemogućnost. Iza sebe ostavlja uništene ljude kao što predmete i stvari upotrijebimo i bacimo ih u smeće.

Nevjera ne može donijeti dugotrajno dobro jer drugoga vidi kao predmet za upotrebu. Kad se predmet potroši, kad se čovjek predmeta zasiti, kad predmet postane dosadan, njega se odbacuje kao što odbacujemo odjeću koja više nije u modi. Tako se nevjeran zasiti ljubavnika ili ljubavnice i bez grižnje savjesti ih odbaci kao stvari. Više mu ne trebaju. Više mu ne donose zadovoljstvo. Više nisu zanimljivi.

Kada izjednačimo osobu i predmet nikada ne može izići na dobro. Zašto? Znamo da predmeti nemaju zahtjeva. Šute. Možemo ih koristiti kad god želimo i kako god želimo. Uzmite recimo vaš mobitel. Predmet. Radi ono što želite. Nema zahtjeva. Ne poziva se na osjećaje. Na moral. Na slobodu. Na vašu savjest. S čovjekom je daleko drugačije. I kad čovjeka koristite kao predmet i upotrebljavate ga kao stvar čovjek i dalje govori. Protestira. Ima zahtjeve. Poziva se na moral. Poziva se na vašu zrelost. Savjest. Odgovornost. Zato je onaj koji je nevjeran bešćutan i bezosjećajan. Jer je čovjeka i predmet pretvorio u isto. Stoga je gluh na vaše proteste i zahtjeve. Ne želi ih i neće ih čuti. Za njega ste prestali biti ljudskom osobom.

Kada je Isus upozoravao na preljub nije to samo činio iz podsjećanja na Božju zapovijed i Stari zavjet. Isus je to činio i da upozori čovjeka da je svođenje drugoga ne predmet za upotrebu veliko zlo, čak i zločin protiv ljudske osobe. Zlo koje zahvaća puno šire nego se misli. Isus bi možda rekao čuvaj se. Budi vjeran. Trudi se da ti tvoj suprug ili supruga uvijek budu živi ljudi, ljudske osobe. Vjernošću njemu ili njoj rasteš u svijesti da čovjek ne smije i ne može biti predmet. Nevjerom gubiš svijest. Tvoj pogled postaje zamagljen. Više ne vidiš svoga supruga ili suprugu. Više ne vidiš svoju djecu. Ne vidiš tuđeg supruga ili suprugu. Ne vidiš njihovu djecu. Ne vidiš ni svoju ni njihovu obitelj. Vidiš predmete i sebe kao nekoga tko smije i ima pravo ljude koristiti na taj način.

Vjernost i bračna vjernost mogu se opisati na različite načine. Jedan od njih jest kako biti vjeran znači vidjeti drugoga kao osobu. Truditi se ne pretvoriti ga u predmet. I to je na neki način ono na što je Isus upozorio kada je govorio o preljubu. Govorio je o opasnosti pretvaranja čovjeka u stvar. Do te mjere je Isus to smatrao opasnošću da je zajedno sa svetim Pavlom savjetovao da čovjek radije ostane onda sam ako već nije sposoban izbjeći da nekoga drugog pretvori u stvar za upotrebu.

Jer muškarac ili žena se s pravom osjeća poniženo kada otkrije i spozna da je za drugog čovjeka puki predmet za upotrebu i da je brak i obitelj površno sredstvo za pretvaranje ljudi u stvari. Vjernost se tome protivi. Vjernost se protiv toga buni. Vjernost koliko god teška i zahtjevna (danas pogotovo), poput Isusa ne popušta i inzistira: ne čini preljuba ili ne pravi od muškarca i žene, od tuđih supruga, od vlastite i tuđe djece i obitelji predmete i stvari za svoju privatnu upotrebu i korištenje!

Ljudi nisu predmeti i stvari i nemaš pravo ih u to pretvarati! Ako težiš prema tome bolje ti je onda da ostaneš sam ili sama! Ako već sebe želiš pretvoriti u stvar bez svijesti, odgovornosti i moralnosti odakle ti pravo da to učiniš od drugih? Vjernost ne dopušta takve stvari, a ni Isus nije bez razloga govorio: Ne čini preljub! jer je znao razmjere buduće katastrofe jednog braka i jedne obitelji kada se neodgovorno i površno sve njih svede na predmete.