Sveta Klara – zaštitnica televizije
Spomendan svete Klare Asiške slavi se 11. kolovoza, a ta se sugrađanka svetog Franje slavi kao zaštitnica televizije, što se nekome može činiti prilično neobičnim.
U Crkvi se, kako je to općepoznato, za mnoga životna područja izabiru sveci zaštitnici, ali ne s nekakvim magijskim ili praznovjernim ciljem, nego s ciljem da se to područje na takav način “posveti“, učini duhovnije i povezanije s Bogom, a svetac zaštitnik uvijek je na nekakav način povezan s tim i svojim životom nadahnjuje i to područje.
Može se nekome to činiti nepotrebnim jer je svako područje posvećeno izravno Bogu, ali mi ljudi ipak često trebamo konkretne uzore i primjere koji će nas uzdići, a također i konkretan obred uz koji će se okupiti zajednica na molitvu. Svetac tu nije da bi uklonio ili zamijenio Boga, nego, naprotiv, da bi pomogao čovjeku još se više približiti Njemu. Isto se, dakako, odnosi i na životna područja.
U tom je smislu, zbog određenih okolnosti u kojima se, prema službenoj “Legendi svete Klare” Tome Čelanskog (vidi dolje), “našla” ova svetica, 1952. godine odlučeno da se ona proglasi zaštitnicom televizije, tada novog izuma u kojemu se odmah vidjela i potencijalna snaga širenja radosti, ljubavi, razumijevanja… – snaga prenošenja dobra, ali isto tako i snaga prenošenja zla.
Naime, dok je gradonačelnik Asiza – franciskolog Arnaldo Fortini, radio te godine na pripremama oko proslave 7 stoljeća od smrti svete Klare, izučavao je dostupne spise o njoj, pa je tako u Legendi pronašao zapis u kojemu se opisuje nesvakidašnji događaj: sveta Klara jednog je Božića bila u takvim bolovima da nije mogla otići na Jutarnju pa je ostala sama u krevetu, dok su ostale sestre otišle na molitvu. Žaleći što i sama nije mogla poći, uzdahnula je i zavapila: Gospodine Bože, evo sam ti sama ostavljena na ovome mjestu! Nakon toga čula je pjevanje i sviranje orgulja iz crkve, iako je fizički bila toliko udaljena da to nije mogla prirodnim putem.
Zato je Fortini došao na zamisao da se televizija, koja je u ono vrijeme bila revolucionarno otkriće, posveti upravo svetoj Klari i to je predložio biskupu u Asizu, a on dalje Svetoj Stolici. Službeno je sveta Klara proglašena zaštitnicom televizije 1958. god. (Više se o tome može pročitati ovdje.)
Ne radi se tu samo o zaštiti od zala televizije i njezina iskorištavanja u negativne svrhe, nego još više o oplemenjivanju “etera” u najširem smislu riječi, odnosno o pozivu na duhovno uzdizanje svih onih ljudi koji rade na televiziji, kao i svih onih do kojih dopire sve što se s televizije prenosi. Zato je primjereno zazivati svetu Klaru da nas sve nadahnjuje i učini nas pozornima na ljepotu širenja Božje riječi i tim putem.
