Božić, danja misa – nacrt za homiliju

Čitanja: Iz 52,7-10; Ps 98; Heb 1,1-6; Iv 1,1-18

U svom proslovu Ivan evanđelist ovako sažima otajstvo Božića: “I Riječ je Tijelom postala i prebivala među nama.” Vječna Božja riječ, Božji Sin od vječnosti uzeo je ljudsko tijelo, postao je pravim čovjekom. Hrvatski izraz “prebivala među nama” u grčkom originalu zapravo glasi “postavila svoj šator među nama”. Taj nomadski izraz označava takvu bliskost: Bog se izjednačio s nama postavivši svoj šator među naše šatore.

To je otajstvo Božića. Pravi Bog postao je jedan od nas. Mi smrtni ljudi ulazimo u Božju obitelj! Zašto? Jednostavno zato jer nas voli. A ljubav je po svojoj naravi neiskaziva i nesvediva na formule. Bog nas voli. Bog je čovjekoljubac. I zato je ljubav neizmjerna i neiskaziva. To je toliko divno, toliko ushićujuće, da je nekim slabim ljudima upravo nevjerojatno.

Nije čudo, stoga, da je u povijesti Crkve bilo više pokreta i krivih nauka glede Kristova božanstva ili čovještva. Tako je npr. u 4. st. svećenik Arije naučavao da Krist nije Bog, nego samo najuzvišeniji čovjek. Nije mogao shvatiti da bi se Bog zbilja toliko snizio da postane čovjekom.  Biskup Nestorije je u 5. st. ustvrdio da su Sin Božji na nebu i čovjek Isus iz Nazareta dvije različite osobe. Poteškoća je bila ista: prihvatiti da se Bog zbilja utjelovio. Monofizitizam je nauka prema kojoj Krist i nije bio pravi čovjek, nego je imao samo prividno tijelo. I danas će neki možda priznati da je Isus iz Nazareta veliki prorok, reformator, humanist, mudrac, Božji poslanik, ali će imati ozbiljnih poteškoća prihvatiti Isusa Krista Bogočovjeka.

Hvala Bogu, Bogu koji nam daje te odvažnosti da povjerujemo u njega, Bogu koji nam se predaje. Neizmjerno zahvaljujemo Bogu za vjeru i nadu koja je položena upravo u tome da je Bog s nama i da smo mi u njemu. Bog pravi čovjek, a mi bogoliki i kristoliki. I sve to njegovim čistim darom.

Jer se Bogu sviđa da bude malen i običan među nama. Da bude Bog s nama, štoviše, maleni Bog. Božić.