Petak, 21 siječnja

Božić, misa zornica – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


Posebno nam je ovo jutro, braćo i sestre. Nakon užurbanosti i, možda, buke ove noći, dolazimo u radosti proslaviti ovu jutarnju božićnu misu koju od starine nazivamo “pastirskom”, jer nam evanđelje ove jutarnje mise govori upravo o pastirima, prvim Kristovim poklonicima. Kao što su oni bili neznatni i maleni, tako i mi jutros dolazimo u tišini i zahvalnosti pred novorođenoga Kralja, još uvijek nesvjesni do kraja kolikim smo darom obdareni. Zamolit ćemo Gospodina da nas obdari poniznošću svetih pastira, pa da tako budemo dostojni ovih svetih otajstava.

  • Gospodine, ti si izabrao slabe da pobijediš jake. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste ti si izabrao ponizne da poniziš ohole. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti nas pozivaš da poput pastira budemo navjestitelji radosne vijesti spasenja. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Jutrošnja božićna misa stavlja nam pred oči pastire. Možda ih još od djetinjstva doživljavamo nekako bajkovito, kao one koji su sretno i zadovoljno živjeli svoj život. Međutim, pastiri su bili ljudi koji su bili na dnu društvene ljestvice, bili su posve siromašni i ovisni o tuđoj milosti. Pa ipak, novorođeni Spasitelj baš njih odlikuje.


Pastiri – siromašni ljudi na rubu društva


Povijest nam pokazuje da su betlehemski pastiri bili zapravo najamnici koji su za malenu plaću čuvali tuđa stada. Dane su provodili na otvorenom polju po lijepom i ružnom vremenu, na studeni i vrućini, po suhom ili kišovitom vremenu. Noćivali su uz svoja stada s time da su berem neki od njih morali bdjeti uz stada da ih ne ugrabi divlja zvijer ili kradljivac. U društvu nisu uživali nikakav ugled, do te mjere da se na sudu njihovo svjedočenje nije uzimalo. Možemo slobodno reći da su živjeli od milosti Božje i od milosti onih za koje su radili.


Javljam vam blagovijest!


I onda, mogli smo čuti u noćašnjem evanđelju (Lk 2,1-14), anđeli se javljaju upravo njima, pastirima. I ovdje se sada očituje njihova veličina i njihova prostodušna jednostavnost (Lk 2,15-20). Oni, koji su bili na rubu društva, koji su bili obespravljeni, oni koji su bili navikli da se svima sklanjaju s puta, oni kojima je bilo razumljivo da među ljudima dobivaju samo ostatke, ti isti pastiri su povjerovali da su anđeli baš njima došli i njima navijestili blagovijest. Duboko su u sebi znali da Bog ljubi siromahe, da su oni upravo oni koje Pismo naziva “siromasi Jahvini”. Povjerovali su i pošli onamo kamo su im anđeli rekli.


Pronađu Mariju, Josipa i novorođenče


I evo opet velike vjere pastira. Anđeo im jer rekao da im se rodio Spasitelj, Krist, Gospodin. A oni su pronašli siromašne Mariju, Josipa i novorođenče u bijednim prilikama. Nisu pronašli kraljevića u zlatu, okružena svitom i poslugom. Pa ipak su u tome “Božićnom djetetu prepoznali Boga”, kako veli molitva Crkve. I očito je da su pastiri shvatili i srcem prihvatili ono što je najvažnije, što je bitno, a to je da je Bog dobrota i ljubav i da je posebno naklonjen malenima i prezrenima i to do te mjere da se i sam Božji Sin rođen u tijelu izjednačio s onim najsiromašnijima. Razumjeli su pastiri da Bog ne gleda na ono što je izvana, nego da gleda u srce. Osjetili su pastiri da sreća nije u onome što čovjek posjeduje ili koji ugled i glas ima u društvu, nego da je trajna i duboka sreća biti u miru sa sobom, s Bogom i s bližnjim… Zato su se radosno vratili slaveći i hvaleći Boga koji se brine za siromahe.


Siromasi i maleni u kraljevstvu Božjemu


Upravo je tako i Isus postupao kad je počeo propovijedati. Naviještao je radosnu vijest siromasima. Okupljao je oko sebe slabe, bolesne, raskajane grešnike, one koje je odbacilo ljudsko društvo i ljudska oholost. Uzeo je sebi za učenika carinika Mateja, kolebljiva Petra ribara, pohvalio je vjeru rimskoga satnika, oprostio preljubnici, obećao raj razbojniku…

Gdje se mi danas želimo svrstati? U bezgrešne, uzvišene, hvaljene i slavljene? Ili smo možda i mi siromasi koji potrebuju Božju pomoć i milost na svakom koraku? Ako nas pritišću nevolje kao što je bolest, tjeskoba, oskudica, znajmo, uz nas je novorođeni Spasitelj. Ako nas muči vlastita savjest, vlastita prošlost, znajmo uz nas je Krist koji se najviše raduje raskajanom grešniku. Ako ne možemo sebi oprostiti neke naše stare pogreške, gle uz nas je Isus koji nas poziva k sebi baš kao što je pozvao Mateja carinika i Pavla progonitelja. Ako smo tužni zbog neuspjeha, ako nam se čini da nismo dovoljno vrednovani, nego da smo, štoviše, na rubu nekih događanja, znajmo, Krist je upravo zato i došao, zato se učinio siromahom i slugom, da nas zajedno sa sobom privuče Ocu. Samo je potrebno uzdati se u njegovu dobrotu, samo je potrebno povjerovati da Bog i može i hoće dati i davati pravi i potpuni smisao našem životu. Potrebno je ispuniti svoje srce nadom i ljubavlju. I gle, bit ćemo puni radosti i vjere baš kao i oni pastiri.

I još nešto. Pastiri su bili prvi navjestitelji radosne vijesti o Kristovu rođenju. Budimo i mi danas nositelji ne samo lijepih želja, nego i svega lijepoga što možemo učiniti jedni drugima. Zato, srdačno si čestitajmo. Srdačno se pozdravljajmo. Neka se od nas udalji i svaka sjenka zlovolje, zlopamćenja, oholosti, zavisti, nadutosti. Budimo kao pastiri, radosni i prostodušni navjestitelji Kristova kraljevstva. Budimo to danas. I ne samo danas. Od danas, pa zauvijek. Sretan vam Božić!