Bračna ljubav

Hrvatska narodna poslovica kaže:. „Kad srce govori, usta šute“. Ne mislim na onu izvještačenu šutnju filmskih poza, nego mislim na pravi, unutarnji doživljaj srca, kada riječi stvarno postaju suvišne, jer srce govori mnogo rječitije od usta.

Što je ljubav? Još nitko nije uspio odgovoriti na to pitanje. Svi odgovori sliče tepanju nejaka djeteta. Tko pokuša izreći što je ljubav, pogriješit će netom počne govoriti. Ljubav se doživljava. Ona se ne izriče drukčije nego ljubavlju. Onaj koji ljubi, on najbolje zna što je ljubav.

Sada vaša srca govore. Vaša su srca sada na gozbi ljubavi. Ovo je za vas dugo željkovani čas! Zašto je ovo za vas veliki čas? Jer ga je pokrenula ljubav, jer mu je sadržaj ljubav, jer mu je svrha ljubav. Ljubav je zakon po kojem Bog upravlja svijetom. „Ljubav je kapljica nebeske rose, koju nebesa kanuše u kalež života da mu zaslade gorkost“, rekao je Puškin.

Kriza ljubavi

Nemojte se iznenaditi ako vam uza sve to reknem tešku činjenicu, da se svijet nalazi u teškoj krizi ljubavi. Da to uvidimo treba samo pomisliti, koliko ima na svijetu rastava brakova. – Potrebno je i o tome govoriti mladencima, da bi lakše očuvali svoju ljubav od brodoloma.

Bračna je ljubav u krizi. Ovo naše nervozno doba donosi u obitelj često prepirke i svađe. Nije nikakvo čudo da se koji put između žene i muža porode male nesuglasice i neshvaćanja. Ali to mora biti kao dim koji se odmah rasprši. Poslovična svađa nekih bračnih drugova malo im služi na čast. To samo pokazuje da im je bračna ljubav u krizi. Poslije dugotrajnih svađa lako dođe do prekida ljubavi, do rastave. Priča se da je na nekom grobu stajao natpis: „Prolazniče, stani i čudi se: muž i žena mirno leže u grobu!“ Cijeli su se život svađali.

Svađe i rastave dokaz su da je bračna ljubav u krizi. Ta kriza uzela je tolike razmjere da već zabrinjava. Neki filozofi već idu tako daleko da kažu kako se je čovjek već toliko izrodio da više nije sposoban za ljubav. Pogledajte, vele oni, kako se muškarac pretvara u žensku, pa je zato prevrtljiv, hirovit, nesposoban da se svlada. Žena nije zadovoljna sa svojim ženskim osobinama, pa zato oponaša muškarca u raznim zanimanjima i počinje se oblačiti kao muškarac. To sve ruši temelj i oslon pravoj ljubavi; štetno je naime poistovjećivati spolove, jer za međusobno razumijevanje traži se, istina, sličnost, ali za ljubav traži se raznolikost. Ta prirodna raznolikost ne razdvaja nego upotpunjuje. Poistovjećivati u životu muško i žensko biće znači ukinuti čar i privlačivost drugoga spola.

Ima surogata

Ovaj strogi sud filozofa nalazi potvrdu u činjenici da ima premnogo surogata ljubavi. Surogat ljubavi jest ona opjevana, razvikana, opisivana, prikazivana ljubav koja bi se mogla izraziti kao strast, požar, bolest, manija, ludilo. To je ljubav koja ruši, pali, ubija, luduje. Uzdižu je romani, dočaravaju je filmovi, prikazuje se na predstavama. To je ona egoistična, samoživa, bezobzirna ljubav. Ovakva ljubav ne odgaja, ne podiže, ne smiruje, nego čovjeka čini bolesnim, unesrećuje pojedince i zajednice. Ako hoćeš izopačiti i upropastiti pojedinca, obitelj ili narod, dosta je da mu pokvariš osjećaj ljubavi. Budući da iz ljubavi niču svi ostali ljudski osjećaji, shvatljivo je: ako je pokvarena ljubav, da će onda biti pokvareni i svi drugi osjećaji.

Traži se prava ljubav

Ne smijemo biti pesimisti pa sve gledati crno. Na jednom je grobu natpis: „Nec in morte“ [ni u smrti]. Ni na smrti se nisu rastavili, pa, eto, i u grobu njihova tjelesa zajedno počivaju. To znači da je moguća takva bračna ljubav da je ni grob ne rastavi. Iskustvo nas uči da još ima dobrih, katoličkih obitelji kojima je bračna ljubav najjači vez, najčvršći oslon. Preko tih obitelji možemo vedro pogledati u budućnost, jer ova od njih očekuje svoju sreću.

Mogu punim pravom zaključiti da vas pokreće ta prava, altruistična, požrtvovna, uredna, kršćanska ljubav, o kojoj govori sveti Pavao, da muž mora ljubiti ženu, a žena muža kao svoje tijelo (Efežanima 5, 28). Čovjek ljubi svoje tijelo tako da suosjeća sa svakim njegovim dijelom, pati s njim, s njim se i raduje. Zar nijeste vidjeli kako se ruka izlaže pogibelji, da bude udarena i sasječena, da spasi važniji dio, kao što je na primjer oko? To je ljubav koja shvaća, koja nastoji razumjeti, koja pati za drugoga. To je odraz one više ljubavi, kojom Krist ljubi Crkvu i radi koje je „sebe samoga predao za nju“ (Efežanima 5, 25). To je ljubav od Boga, po Bogu, za Boga.

Kaže se, da je muž ženi pamet, a žena mužu srce. Puniji bi bio izraz da muž ženi, i žena mužu mora biti „duša“, to jest, pamet i srce. Pamet je bez srca suha, srce bez pameti slijepo, a pamet i srce zajedno čine puninu i sreću. Budite jedno drugomu „duša“, pa ćete biti i ljubav koja ne zna za suton. Vaše patnje i boli, vaša stradanja i vaša starost, sve će mirisati kao proljetni cvijet, ako sve to obavije ljubav. Ona prava, kršćanska ljubav koja najviše ljubi Boga, a onda svoga bračnoga druga.

Želim vam samo jedno: da vaš život bude nastavak ovoga trenutka. Uvjeren sam da su vaše misli, osjećaji i namjere čiste, prave, iskrene, duboke. Vi šutite, jer vaša srca govore. Neka govore i u buduće. Vi ih slušajte, ali neka vas ta srca vode u svjetlu razuma i vjere. Iz takvih srdaca izlazi ona prava kršćanska bračna ljubav koja smiruje, preobražava, usrećuje i koja dovodi u raj.

Preko sreće ljubavi do sreće raja!

To vam od srca želim!

Jordan Kuničić

Jordan Kuničić, Mladencima, II. izdanje, Split, 1961., str. 29–31.